Promocija knjige “1995-2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini” održana je u petak u Banjaluci u Muzičkom paviljonu parka Petar Kočić – Staklenac.
Dvadeset godina rada, zalaganja i iskustava žena u bh. politici sumirano je u knjizi „1995-2015: Žene u politici u postdejtonskoj BiH“, autorica Marine Veličković, Arijane Aganović i Edite Miftari, koje su ovu publikaciju obogatile intervjuima sa političarkama i aktivistkinjama i prenijele njihova razmišljanja i iskustva u dugogodišnjoj borbi za ravnopravnije društvo u BiH.
Promociju knjige „1995-2015: Žene u politici u postdejtonskoj BiH“ organizuje Helsinški parlament građana Banja Luka u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom.
Sa Sašom Gavrićem iz SOC-a, za BUKU smo razgovarali o knjizi, ženama u politici u BiH, promjenama u posljednjih dvadeset godina i drugim temama.
Saša, kakav je politički život žena u BiH u periodu od 1995. do 2015.god.?
Ovisno od perspektive posmatrača/ice, može se doći do različitih zaključaka.
Ako pristupate pesimistično, onda možete vrlo jednostavno zaključiti da nismo odmakli daleko. Žene su često potpuno politički marginalizirane, te ih nema na ključnim pozicijama. Naročito u izvršnoj vlasti, žene ostaju podzastupljene. Vlade nekih kantona, ali i Vijeće ministara od 2006. do 2014. god. to potvrđuju, s obzirom na to da u tim vladama nije bilo ni jedne ministrice. Premijerka Željka Cvijanović je u tom kontekstu više statistička greška, nego pravilo.
Ukoliko stvari posmatrate optimistično i realno, onda se mora konstantovati da je učinjen iskorak. Na izborima prije i poslije rata, 1991. i 1996. god., žene su činile manje od 5% parlamentaraca/ki. 20 godina kasnije, žene čine oko 20% u parlamentima, sa jasnim trendom rasta. Žene zauzimaju ključna mjesta, te npr. predsjedavaju domovima parlamenta, kao što je to slučaj sa Domom naroda Parlamenta FBiH i Vijećem naroda RS. Iako je bilo padova i uspona, 20 godina nakon rata učinili smo nekoliko bitnih koraka, a sada je bitno da nastavimo osvajati taj prostor.
Koje su ključne promjene u tom segmentu tokom ovih 20 godina?
Ključna od svih promjena jeste činjenica da danas niko više ne može javno osporiti pravo na ravnopravno učešće žena u političkom životu bez da bude prozvan kao seksista i diskriminator. Iako to ne zvuči kao neki uspjeh, to jeste ipak velika promjena, s obzirom da na osnovu toga sada možemo druge promjene zahtjevati.
Foto: Saša Gavrić
U ovoj publikaciji piše da, dvadeset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, na političku scenu Bosne i Hercegovine dolazi nova generacija žena. O kakvim ženama je riječ?
Žene, kao i muškarci, pitanju ravnopravnost spolova pristupaju sa različitim pogledima. Neke žene uočavaju potrebu da moraju feministički djelovati i vrlo svjesno se upuštaju u tu borbu. Druge žene, kao i njihove kolege, idu linijom lakšeg otpora, stavljajući lični i/ili stranački interes u prvi plan. No, zahvaljujući činjenici da je sve više žena u politici, u toj masi ipak sve više se ističu one koje glasno i jasno zagovaraju ravnopravnost žena. I što je najvažnije, ovi pozitivni trendovi se nikako ne mogu zaustaviti. Pravda je ipak na strani onih koji žele istinske promjene.
Koliko je rat u BiH sa početka devedesetih uticao na politički život žena?
Rat je rezultirao potpunom retradicionalizacijom društva, a samim time i politike. Žene su se na kraju rata našle u tradicionalnim ulogama majke, koje imaju obavezu da brinu za dom i djecu. Imajuću tu činjenicu na umu, ne iznenađuje što na prvim opštim izborima 1996. god. nije izabrano više od 5% žena na različitim nivoima vlasti. Ratne posljedice se osjete i da danas.
Čini mi se da su žene više aktivne u nevladinom sektoru, nego u politici. Zbog čega one biraju ovaj, drugi put promjene društva?
Civilno društvo je prostor slobode gdje su žene aktivne. No, civilno društvo je ujedno i dio društva u kojem se ne akumulira moć, te je zbog toga manje zanimljivo muškarcima. Zbog toga je i ženama puno lakše da ostvare pristup ovoj političkoj platformi i da preko nje utiču na promjene.
Šta treba raditi da se žene više uključe u politiku u BiH, imajući u vidu da se politika kod nas često tumači kao „muško zanimanje“? Kako mijenjati taj diskurs?
U zaključku ove knjige, predložio sam tri promjene. Prva promjena se mora desiti kod samih žena. One moraju shvatiti svoju poziciju i ne smiju popuštati u svojoj borbi. Ta borba će od njih tražiti više energije, truda i snage nego borba muškaraca, ali žene moraju biti spremne na to. Druga promjena se mora desiti na nivou političkih stranaka. Ukoliko se političke stranke reformišu, ukoliko muškarci i žene u njima aktivno stanu iza ravnopravnost spolova unutar i van stranke, promjena društva je moguća. Stranke su bile i ostaće ključni akteri u političkom sistemu, bez čije promjene ni same institucije neće doživjeti promjenu. Treća i posljednja promjena jeste promjena u zakonodavstvu. Ukoliko unaprijedimo zakonodavstvo, doćićemo i do konkretnih rezultata.
Naredna godina je izborna godina. Ima li izgleda da će se nešto promijeniti na sljedećim izborima?
Kako bi došlo do promjene na izborima, mora doći do promjene na nivou zakonodavstva i u samim političkim strankama. Nadam se da će početkom 2016. god. doći do izmjena Izbornog zakona koji će kvotu za izborne liste povećati sa 40 na 50%, tako da svaka druga osoba na listama bude žena. Sarajevski otvoreni centar je ove jeseni svoj prijedlog izmjena predstavio na tematskoj sjednici koja je održana u Parlamentarnoj skupštini BiH i radimo sa pojedinačnim zastupnicima/ama da ovo pitanje postave na dnevni red parlamenta.
Kada govorimo o političkim strankama, ne vjerujem da će 2016. god. biti relevantnih iskoraka. Promjene u strankama trebaju vremena i sazrijevanja. I taj proces će potrajati još neko vrijeme.
Foto: Ilustracija
Kakva je budućnost žena u politici u BiH?
Budućnost je na strani pravednih. A ta pravednost ovisiće od borbe, borbe i borbe. Nadamo se da će žene, ali i muškarci, podjednako doprinijeti toj borbi.