Dvije sedmice nakon početka predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini postaje očito da kampanje ne donose ništa novo. Površne poruke, nejasni slogani, prljavi trikovi i politički marketing preplavljuju prostor, dok ozbiljna debata o budućnosti građana izostaje. Dok se većina političkih aktera fokusira na podizanje tenzija i manipulaciju emocijama birača, rijetki su primjeri pozitivnih i inovativnih kampanja s konkretnim rješenjima.
Prema riječima sociološkinje Mirjane Čeko, predizborna kampanja u BiH već godinama gubi smisao koji bi trebala imati u demokratskim procesima. „Umjesto ozbiljnih rasprava o realnim problemima s kojima se suočavaju građani, političke partije nam serviraju prazne parole, isprazne slogane i trivijalne vidove komunikacije koji se baziraju na podilaženju najnižim porivima“, ističe Čeko. Ona smatra da politička retorika postaje sve prljavija, da idemo svake godine sve niže, a manipulacija emocijama i strahovima birača postaje standard: „Kampanje više liče na reality show nego na ozbiljan politički diskurs. Na kraju, i jedni i drugi se utrkuju ko će biti uvjerljiviji u svojoj demagogiji, a to je očigledan znak ozbiljne moralne i političke degradacije.“
Mladen Bubonjić, komunikolog, dijeli slične stavove i dodaje da mu idealistički sve smeta – nesposobnost, neodgovornost, loša komunikacija, nepristojnost i beskrupuloznost. S društveno-političkog aspekta, pak, najviše ga frustrira izostanak konkretnih rješenja i odgovornosti političara za postupke koje povlače. „Godinama, decenijama, političari se gotovo vrte u mjestu bez konkretnih učinaka“, kaže Bubonjić. Prema njegovom mišljenju, jedini napredak koji se vidi, bilo u infrastrukturnom ili institucionalnom smislu, više je izuzetak nego pravilo.
Manipulacija umjesto programa
Ono što obje strane ističu kao najveći problem jeste nedostatak stvarnih programa i ideja koje bi poboljšale život građana. Dok Čeko upozorava da „iza šarenih bilborda ne stoji ništa“, te da su političari u stanju obećavati ekonomske reforme dok se paralelno upliću u korupcijske skandale, Bubonjić dodaje da je veliki broj birača apatičan i rezigniran: „Veliki procenat birača vjeruje da su svi političari isti, te zbog toga ne izlaze na izbore. To dovodi do toga da većinu čine oni koji su egzistencijalno ucijenjeni ili bliski strankama.“
Kada je riječ o gafovima i greškama u kampanjama, Mirjana Čeko naglašava kako je politički diskurs postao karikatura ozbiljne debate, dok Bubonjić posebno ističe učestale greške Milorada Dodika, koji, podvlači, nastavlja koristiti svoj uobičajeni narativ, prepun grešaka i loših poteza: „Vjerovatno ima još primjera u manjim lokalnim zajednicama, ali Dodik je jedan od najvidljivijih i najprisutnijih političara u javnoj sferi, tako da se i najlakše uoče sve njegove greške i loši potezi, kojih ima dosta.“
Povratak povjerenja – nemoguća misija?
Oboje sagovornika slažu se da su potrebni konkretni programi i iskrenost kako bi se povratilo povjerenje birača. Ipak, Čeko napominje da je u društvu gdje su korupcija i nepotizam ukorijenjeni, ovakva očekivanja gotovo naivna. „Narod je umoran od praznih obećanja o socijalnim programima, zapošljavanju, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, koji nikada ne budu sprovedeni“, tvrdi Čeko.
S druge strane, Bubonjić smatra da ni najiskreniji političari ne bi mogli promijeniti mišljenje ogromnog broja apstinenata: „Ogroman procenat apstinenata, koji nerijetko dolazi i do 50%, teško može biti motivisan bilo čim kako bi izašli na izbore i dali svoj glas nekoj stranci ili pojedincu. Oni su uglavnom apatični, ili rezignirani do te mjere da sve političare smatraju istim. Ne postoje nikakvi programi, navodna iskrenost, odgovornost ili nešto drugo što bi ih navelo da promjene svoj stav.“
Nova kriza na pomolu
Kada je riječ o budućnosti nakon izbora, sagovornici su skeptični. Čeko ističe da je nova kriza vjerovatnija od političke stabilizacije jer je naš sistem konstruisan da perpetuira nestabilnost. „Politika u BiH se temelji na održavanju statusa quo, a taj status quo odgovara samo nekolicini privilegovanih. Ova kampanja samo nam potvrđuje gdje smo kao društvo: duboko zaglavljeni u krugu političke manipulacije, gdje se odgovornost prebacuje, a stvarna promjena se guši pod teretom korupcije i međusobnih optužbi. Političari i dalje prodaju obećanja koja neće ispuniti, a narod i dalje kupuje iluzije koje im se serviraju“, jasna je Čeko.
Slično mišljenje dijeli i Bubonjić, koji je takođe uvjeren da političke stabilizacije neće biti te da se zemlja suočava s konstantnim uticajima izvana i iznutra koji podstiču daljnju krizu i podjele: „Ne smijemo zanemariti spoljne uticaje, kao što su trenutne i najavljivane sankcije, zatim postojeća i najavljivana nametanja izmjena zakona od strane visokog predstavnika, kao i globalnu geopolitičku situaciju. BiH, a u njoj RS, nisu izolovana ostrva do kojih ne dopiru spoljni uticaji. Svi navedeni aspekti mogu uticati na stabilnost u zemlji. A kada tome dodamo neprofesionalno i neodgovorno djelovanje domaćih političara, ne očekujem svijetlu budućnost, bar ne u izvjesnom periodu. Što se izbornih iznenađenja tiče, postavlja se pitanje šta nas još može iznenaditi? Možda pobjeda apsolutnih autsajdera, ali to je teško očekivati.“
Na kraju, oba sagovornika slažu se da je pred Bosnom i Hercegovinom dug put ka stvarnim promjenama te da su trenutne predizborne kampanje samo ogledalo dubljih, strukturnih problema koje političari ne pokazuju volju da riješe.