Naime, mediji poput Sputnjika i Iskre, objavili su dijelove navodnog plana za rušenje Milorada Dodika i institucija RS, koji je, kako se navodi, dogovoren između opozicije i pojedinih stranih centara moći, a prvi koraci bi predstavljali udar na predsjednika, Vladu, Skupštinu, a kasnije i na MUP i RTRS.
U prilog tvrdnji da su ovi navodi izmišljeni, a koju zagovaraju i analitičari, idu i riječi Ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača, koji je tokom razgovora sa predstavnicima Saveza za promjene, naglasio da policija nema nikakvih saznanja o tome, te da po tom pitanju nisu ništa preduzimali, niti smatraju da treba da preduzimaju bilo kakve radnje, jer tajni plan za rušenje RS ne postoji.
Ipak, u SNSD-u ne odustaju od nastojanja da dijelove navodnog plana, koji su javnosti prezentovali mediji, prikažu kao istinite, pa tako Luka Petrović, generalni sekretar ove stranke, tvrdi za Buku da ministar unutrašnjih poslova, iz bezbjednosnih razloga, nije mogao da kaže sve o ovom slučaju.
„Apsolutno je dokazano, i to u nizu postupaka, da opozicija slijedi instrukcije koje vode ka ugrožavanju predsjednika RS, premijerke i rukovodstva NSRS, a sada i MUP-a i RTRS-a. Zašto je ministar Lukač rekao da plan ne postoji, morate pitati njega, ali on iz nekih bezbjednosnih razloga ne može sve da kaže“, navodi Petrović.
Da situacija nije baš onakva kakvom je SNSD želi prikazati pokazuju riječi stručnjaka, pa tako politički analitičar Radomir Nešković objašnjava da se ovdje radi o pokušaju širenja tenzija putem naručenih tekstova u medijima.
„Mi ne možemo da tačno kažemo ko je to uradio, ali nameće se odgovor da su to grupe ljudi bliske vlasti u RS, koje su plaćene da rade na plasiranju informacija i stvaranju javnog mnjenja.
To je jako neozbiljno i ima ogromne posljedice po javnost, jer se stvaraju tenzije bez pokrića. Sa druge strane, ovo je nestručan i prevaziđen način animiranja javnosti, koji je u više navrata upotrebljavan od strane vlasti“, rekao je Nešković za naš portal i dodao da je neprihvatljivo borbu opozicije nazivati pokušajem državnog udara dok je ona u demokratskim okvirima.
„Posao opozicije je da napada vlast i tu nema ništa sporno, a posebno što bi podsjećalo na državni udar. Problem je i što se kroz ovakve priče plasira teza da je subjekt koji vlada, u ovom slučaju Milorad Dodik, isto što i RS, što je neprihvatljivo. Ipak, kao i svaki drugi spin ove vrste, koji nema pokriće i ovaj će biti kratkog daha i vrlo brzo otići u zaborav“, smatra Nešković.
Milan Sitarski, sa instituta za dnevnopolitička istraživanja iz Mostara, naglašava da je jedno djelovanje opozicije, a drugo pokušaj nasilne promjene vlasti, kako se to prikazuje u navodnim planovima o rušenju RS.
„Svaki se politički akter trudi da prikaže javnosti da je njegovo političko djelovanje legitimno i u okvirima dozvoljene politike. Sigurno je da je ovo klasično skretanje pažnje sa stvarnih problema, što rade i jedni i drugi, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou.
To je jedan balkanski sindrom gdje svako pokušava svoje djelovanje da prikaže kao legitimno, a oponenta kao rušilačko“, rekao je Sitarski.
Predsjednik PDP-a Branislav Borenović potvrdio je za Buku da je riječima ministra Lukača o nepostojanju bilo kakvog plana za rušenje RS napokon stavljena tačka na, kako kaže, monstruozne konstrukcije od strane određenih krugova.
„Sva ova priča je bila vješto izmišljena manipulacija u krugovima bliskim predsjedniku Dodiku i dobro je da se napokon pokazalo da to nije istina, jer je stvorena dramatična situacija u RS. Sad je na potezu MUP, od koga očekujemo da otkrije ljude koji su stvarali tenzije i spriječi nove ovakve i slične konstrukcije“, zaključio je Borenović.
Istorija tajnih planova: Dodik preživio desetine državnih udara
Priče o planovima za rušenje RS nisu ništa novo u politici SNSD-a i Milorada Dodika, koji je, od kad je na poziciji predsjednika, počeo sa imaginarnom borbom sa stranim centrima moći, nevladinim organizacijama i pojedincima za očuvanje na vlasti. Najozbiljnije optužbe su krenule sa početkom 2013. godine kada je nastupao sa pričom kako u RS pristižu milioni maraka za njegovo uklanjanje s političke scene i oduzimanje nadležnosti RS, a plan za to je skovan u Minhenu, gdje je dogovoreno da se RS slomi skidanjem Dodika sa pozicije predsjednika.
Godinu dana kasnije, priča je bila gotovo ista i to tokom protesta u FBiH, kada je Dodik iznio saznanja o planu da se “protesti iz FBiH prošire na cijelu RS, što su prihvatile opozicione partije predvođene SDS-om i PDP-om”. U isto vrijeme, poštovalac lika i djela Milorada Dodika, Stefan Karganović iznio je niz navoda o nastojanjima da se sruši vlast u RS kroz masovne proteste i uz pomoć nevladinih organizacija koje je stavio na tzv. “crnu listu”.
Početkom marta 2014. godine, za pokušaj državnog udara optuženi su pripadnici udruženja građana “Slobodna Republika” i “Oštra nula”. Odmah nakon toga, Emil Vlajki iznosi tvrdnje o “narandžastoj revoluciji“, koja ima za cilj rušenje predsjednika RS, a istu teoriju je ponavljao u dužem vremenskom periodu.
U avgustu 2014. godine, Dodik iznosi nova saznanja o, kako je tad rekao, “nekim strancima koji posredstvom nevladinog sektora stvaraju u Palama, Doboju, Bijeljini i Banjaluci centre iz kojih bi neposredno poslije izbora, tvrdnjama da će izbori biti pokradeni, pokušali da destabilizuju postizbornu situaciju i izazovu nezadovoljstvo i atmosferu javne pobune”. Pažnju medija i javnosti posebno je izazvao u avgustu 2014. godine potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić kada je tvrdio da su “pojedini krugovi iz međunarodne zajednice podijelili značke određenim ljudima u RS i BiH kako bi potpomogli dolazak opozicije na vlast”.
U aprilu ove godine, Dodik je rekao “Ja sam meta urote, Amerikanci me žele ukloniti”, i dodao da se njegova vlast u RS želi srušiti kao i što se 90-ih rušio Miloševićev režim. A “urotnički centar” je isti kao i prije – Budimpešta. I na kraju, u junu smo imali priliku čitati da su glavne mete ofanzive iz Londona povodom srebreničke rezolucije, RS i lično njen predsjednik Dodik.