Tomas Braj u bečkom dnevniku Standard analizira situaciju u
postratnoj BiH i piše između ostalog i o naporima za obnovu zemlje:
„Međunarodna zajednica, a prije svih EU i SAD, izdvojile su milijarde
evra za mirovni proces i pomirenje naroda. Čitava vojska diplomata i
eksperata je odlučila da pomogne: pored organizacija poputz OEBS-a,
UNHCR-a, UNICEF-a, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u to
su bile uključene nebrojene nevladine organizacije, političke fondacije i
ogroman broj organizacija za razvojnu pomoć koje su otvorile svoje
kancelarije u ovoj maloj balkanskoj zemlji. No, uprkos svim naporima
situacija je i dalje deprimirajuća.”
Braj piše i o aktuelnoj
situaciji: “Zbog teške ekonomske i socijalne krize demoralisani ljudi
reaguju masovnim iseljavanjem. Posljednji popis stanovništva je pokazao
da je skoro četvrtina predratnog stanovništva napustila zemlju. A ovaj
trend se nastavlja s obzirom na to da praktično niko više ne vjeruje u
oporavak srednje klase društva. Konkretne brojke o tome kokliko ljudi
godišnje napusti zemlju nisu dostupne. Ali, upravo nedostatak ljekara i
medicinskog osoblja u cijeloj zemlji čini to uočljivim s obzirom na
to da su mnogi od njih svoj put pronašlii u Austriji i Njemačkoj,
Švajcarskoj, skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji. Srbi u svom
dijelu države teže odcjepljenju i pripajanju susjednoj „republici
matici” Srbiji. (…) S druge strane tanka muslimanska većina u državi
ni u kojem slučaju ne želi da dopusti da Srbi napuste državni savez.
Naprotiv. Oni streme jačanju savezne države prema motu – ‘jedna osoba
jedan glas’. A do sada su skoro sve odluke ustavom uređene tako da, kada
je riječ o važnim pitanjima, uvijek moraju da se saglase sva tri
većinska naroda. Odlučujući pak procesi su u tom slučaju skoro nemogući s
obzirom na to da uvijek jedna strana može da uloži veto i tako spriječi
donošenje važnih odluka. I na kraju bi sada i Hrvati, koji su do sada
zajedno s Bošnjacima vladali u drugom dijelu zemlje (‘Federaciji’), da
dobiju više samostalnosti uspostavom trećeg, hrvatskog entiteta.”
Do promjene može doći samo pritiskom iz SAD i EU
Standard
piše i kako su „partije godinama organizovane po mafijaškom sistemu”, a
zapravo citira direktora bh. ogranka organizacije za ljudska prava
Transparensi internešenal (TI), Srđana Blagovčanina. Poznati političar i
sociolog još iz vremena Jugoslavije Žarko Papić govori o tome na sličan
način: ‘To su karteli-organizacije. Don ili kum ne može da se povuče sa
svoje funkcije jer će u protivnom čitav kartel da se uruši’. Partije su
organizovane kao neprijatelji demokratije, one su izvor korupcije i
vladaju svim dijelovima države, društva i privrede. Dominiraju kako
pravosuđem tako i medijima. A skoro da nema istinskog ideološkog
sukobljavanja među partijama jer se njihova interesna područja
rafinirano graniče jedna s drugim. ‘A sve dok se partije ne reformišu,
neće doći ni do kakvih drugih reformi’, smatraju malobrojni kritički
nastrojeni naučnici i publicisti koji nisu bliski ovim kartelima. No,
temeljne promjene se ne mogu ni očekivati. U državnim institucijama je
zaposleno 230.000 ljudi, što je broj koji zajedno sa porodicama i
poznanicima čini oko milion lojalnih birača. A kod oko tri miliona ljudi
s pravom glasa, i izlaznošću koja je u posljednje vrijeme bila oko 50
odsto, to je dovoljno za izbornu pobjedu.”
Tomas Braj, šef
regionalnog biroa njemačke novinske agencije ‘dpa’ za jugoistočnu
Evropu, završava opširnu analizu u bečkom Standardu time kako je „Bosna i
Hercegovina talac sopstvene prošlosti”. „Postoji još jedan drugi
preduslov bez kojeg BiH neće izaći iz ćorsokaka za koji je sama kriva.
Nepartijska ličnost, pravnik Vehid Šehić koji u Tuzli vodi ‘Građanski
forum’, kaže: ‘Bez prerađivanja prošlosti zemlja nema budućnost. Bosna i
Hercegovina je talac sopstvene prošlosti jer je izgradnja mira
prepuštena ljudima koji su aktivno učestvovali u ratu. I onda se
postavlja logično pitanje: kako će sada da postignu mir oni čija je
politička ideologija 90-ih uništila mir?’ I: ‘Do promjene situacije u
BiH neće doći sve dok za vladajuće političke oligarhije nisu
karakteristični svaki vid korupcije i organizovanog kriminala.’ A
promjena mišljenja u zemlji može da dođe samo pritiskom iz Sjedinjenih
Američkih Država i Evropske unije koje su do sada bile previše
popustljive prema ovim ‘pseudoelitama'”, zaključuje Tomas Braj u listu
Standard.