Ozren Perduv, nosilac liste Pokreta Pravde, kaže da je partokratija bolest našeg društva. U takvom sistemu manje je važno vaše znanje i sposobnosti, a mnogo više partijska podobnost. “To će nas uništiti. Samo kada bismo to promijenili, tj. ukinuli, ovo društvo bi krenulo snažno naprijed. Ubijeđen sam u to”, ističe.
Za BUKU sa Ozrenom razgovaramo o razlozima političkog aktiviranja, predizbornoj kampanji koju vode, životu u Banjaluci i drugim temama.
Ozrene, ove godine izlazite na izbore ispred Pokreta Pravde, šta vas je podstaklo da se politički aktivirate?
Ništa lijepo me nije podstaklo. Muka nas je sve na to natjerala. Nažalost, ogroman pritisak koji smo vršili na institucije putem protesta i kroz medije nije dao gotovo nikakav rezultat u pogledu otkrivanja ubica Davida Dragičevića. I ne samo to, režim je odlučio da se obračuna sa svima nama koji smo istrajali u toj borbi, ukidajući nam Ustavom i Evropskom konvencijom data prava i slobode. To je bio trenutak da našu dotadašnju borbu politički artikulišemo. Nažalost, ovdje se sve politikom rješava i mora se djelovati i na tom polju, kako bi se toj lošoj pojavi stalo na kraj.
Kako protiče predizborna kampanja, jeste li zadovoljni reakcijama građana?
Sve protiče i više nego dobro. Svi se dajemo maksimalno koliko možemo i negdje smo i na izmaku svojih snaga. Ali, izdržaćemo. Jedno je sigurno, a to je ono što smo i željeli – drugačiji smo od svih drugih i to je utisak građana. Mnogi su nam rekli da će samo zbog nas izaći na izbore. Mi nikoga ne vučemo za rukav da nam da svoj glas. To rade druge “partijetine”. Mi svojim radom i aktivnostima, ne samo u ovih mjesec dana kampanje, dobijamo podršku i građani to prepoznaju i cijene. Naš budžet je skroman, ali naša kreativnost je ogromna. Time se ponosimo. Tiha voda brijeg roni.
Kakav je prema vama život u Banjaluci, šta bi se hitno trebalo promijeniti?
Možda je bolje pitati – šta to ne treba mijenjati? Kakav je život u Banjaluci dovoljno govori podatak da naše mlade generacije, budućnost grada i države, gledaju kako da što prije odavde odu. Besperspektivnost je nešto najtužnije što može da nam se desi, a dešava se. Bolest našeg društva je partokratija – sistem u kojem je manje važno vaše znanje i sposobnosti, a mnogo više partijska podobnost. To će nas uništiti. Samo kada bismo to promijenili, tj. ukinuli, ovo društvo bi krenulo snažno naprijed. Ubijeđen sam u to.
Koji su prema vama najveći problemi u gradu?
Mnogo ih je. Uzrok svih problema leži u odgovoru na prethodno pitanje. A, posljedice su – glomazna i birokratizovana javna uprava, mjesne zajednice koje bi trebalo da budu generatori lokalnih politika i kojima Statut grada daje široka ovlaštenja, a gotovo i da ne postoje, investitorska gradnja koja nije prilagođena potrebama čovjeka već profitu i koja ne mari za zelenim površinama u gradu, loš i kriminalizovan sistem javnog grijanja, loš javni prevoz koji demotiviše ljude da ga koriste, Rijeka Vrbas za koju ništa ne činimo da je zaštitimo od nas samih itd.
Članovi Pokreta pravde i neformalne grupe građana Pravda za Davida često su diskriminisani, šta nam to govori o društvu u kojem živimo?
Govori nam o prividu demokratije u kojoj navodno živimo. Usvojili smo kao država međunarodne dokumente koji garantuju prava i slobode, a koje nam režim koji vlada ovdje ukida. Režim se boji borbe za istinu i pravdu i zato ne biraju sredstva i načine za obračun sa nama. Zato se mi, koji smo na udaru diskriminacije, moramo držati zajedno, jer zajedno ih možemo pobijediti. To i radimo.
Jedan ste od najizloženijih članova Pravde za Davida, ali i Pokreta Pravde. Sa kojim ste se sve pritiscima nosili?
Moj život se zaista okrenuo naopačke 26.3.2018. godine. Ni slutio nisam da ćemo doći do svega ovog danas. Mislio sam tada da će sve biti gotovo za nekoliko dana. A, evo, uskoro će i tri godine. Nažalost. Do tada nikada prekrašajno ili krivično kažnjavan, a danas je to svakodnevica. Dobro se i posjedilo. Ali, šta je, tu je. Pritisci su razni – pozivanje na informativne razgovore, izdavanje velikog broja prekršajnih naloga, neki i za uzvik “Pravda” koji je nekoga, zamislite, uznemirio, podizanje nevjerovatnih krivičnih prijava, poput one da sam ugorozio sigurnost “ministra” Lukača, i dalje je na tzv. Istraga u toku, nekoliko lišavanja slobode, zadržavanja u policijskoj stanici u trajanju od 12 časova, brojna legitimisanja, brojna upozorenja da se udaljim sa nekog javnog prostora, iako na tom mjestu budu i građani koji nisu prepoznati kao članovi “Pravde za Davida”, ponižavanja, povređivanje ugleda i časti itd.
Sve to košta jako mnogo živaca i vremena, jer u situaciji kada npr. po svakom prekršajnom nalogu tražite sudsko odlučivanje, otpočinju sudski postupci koji znaju da potraju i za koja treba da se spremate… Moguće da se nečega nisam ni sjetio. Uglavnom, mnogo je toga.
Na čemu zasnivate svoju kampanju, koje teme smatrate važnim da biste ih izdvojili?
Našom kampanjom pokazujemo građanima šta smo sve uradili u prethodne gotovo tri godine i šta smo sve uspjeli postići. Prije svega kao aktivisti. Želimo da motivišemo ljude da i oni budu takvi, a ne da čekaju nekoga da im riješi sve njihove probleme. To se neće desiti. Građani moraju aktivno biti uključeni u procese koji se dešavaju oko njih. Sve to je politika. Ako se njome ne bavimo, onda će se ona baviti nama. Ne možemo se praviti da se oko nas ništa ne dešava. To i jeste i jedan od razloga sunovrata našeg društva. Pomenuo sam ranije mjesne zajednice odakle bi mnogo toga trebalo da krene. Garantujem vam da mnogi građani i ne znaju gdje se nalazi mjesna zajednica u naselju u kojem žive, a kamoli da učestvuju ili se interesuju za rad iste. Mjesne zajednice su generatori lokalnih politika, tj. to treba da budu, ali nažalost nisu.
Šta biste prvo uradili da osvojite odbornički mandat?
Učinio bih sve da građanima dam do znanja da sam im na raspolaganju i da u meni treba da vide saradnika i nekoga ko će u skupštini artikulisati njihove zahtjeve, potrebe, kritike i slično. Volio bih i želio da pokažem da se može i mora drugačije. Ljudi koji se biraju na javne funkcije treba da su servis građanima, a ne povlaštena, a često i otuđena “elita”.
Koliko je teško u našem društvu biti onaj koji kritikuje poteze vlasti i samu vlast?
Davno sam rekao da se ne bojim onih protiv kojih sam ustao i koje kritikujem, već onih koji ćute i kojih je mnogo. Nije jednostavno ozbiljno kritikovati i istrajavati u kritici, jer će režim učiniti sve da vas ućutka, to su mnogi ljudi iz Pravde za Davida na svojoj koži osjetili, ali je mnogo jednostavnije ako se udružimo i zajedno branimo naše interese.