Država ubire rekordne prihode
Uprava za indirektno oporezivanje bilježi rekordne prihode od indirektnih poreza, pa je tako u mjesecu julu 2023. godine prikupljen najveći mjesečni iznos prihoda od uspostave institucije, čak 951 milion KM.
Kumulativno, prihodi od indirektnih poreza u periodu januar-jul 2023. godine iznosili su 5 milijardi i 952 miliona KM i veći su za 422 miliona KM ili 7,63% u odnosu na isti period 2022. godine kada su iznosili 5 milijarde i 530 miliona KM.
UIO je u periodu januar-jul 2023. godine privredi vratila 1 milijardu i 272 miliona KM povrata PDV-a, tako da su neto prikupljeni prihodi koji su otišli u raspodjelu korisnicima u periodu januar-jul 2023. godine, a to su država, entiteti i Distrikt Brčko, iznosili su 4 milijarde i 679 miliona KM i veći su za 329 milion KM u odnosu na prihode koje su sa Jedinstvenog računa korisnici dobili za isti period 2022. godine
Za finansiranje državnih institucija u periodu januar-jul 2023. godine raspoređen je iznos od 587 miliona KM. Najveći dio prihoda od indirektnih poreza završio je kod entiteta i Brčko distrikta. Federaciji BiH ukupno je raspoređeno 2 milijarde 540 miliona KM, Republici Srpskoj 1 milijardu i 376 miliona KM i Brčko distriktu 141 milion KM.
I dok Bosna i Hercegovina 2023. godine istorijski suvereno prikuplja najviše poreza, pokazuju zvanične statistike. Istovremeno suočavamo se sa dramatičnim padom životnog standarda građana ove zemlje.
Ovo svakako treba pozdraviti jer snažan fiskalni sistem može omogućiti državi više sredstava za investicije i socijalne programe. Teorija kaže jedno – realnost je nešto sasvim drugo. Umjesto poboljšanja životnog standarda, građani ove zemlje suočeni su sa enormnim rastom cijena, prije svega hrane.
Na jednoj strani enormni prihodi od poreza, na strani drugoj sve siromašniji građani. Je li to realnost u kojoj živimo?
Suočavamo se sa poskupljenjima na svim nivoima. Danas plaćamo skuplju struju i skuplji plin ( doduše ne toliko kao u zemljama EU), ali ono što jeste najproblematičnije većini građana, enormno je poskupila hrana. Često smo se tako suočili sa višom inflacijom nego što je odgovaralo objektivnom rastu troškova kompanija.
Nadalje, mogućnosti da se građanima makar malo pomogne, imali su domaći političari prošle i ove godine kada je kroz parlamentarnu proceduru upućen prijedlog za privremeno ukidanje kaciza te za diferenciranu stopu PDV-a. Borba za niže cijene trajale je više od 400 dana.
Ovako je, na pitanje o opravdanosti dizanja cijena, odgovorio mekroekonomista i bankar Bojan Luburić u podcastu BUKE.
“Dizanje cijena se nije moralo dešavati. Ovo što se dešava su makroekonomska globalna dešavanja. BiH sama po sebi, niti je uzročnik toga, niti mi možemo bitno uticati da se ta globalna situacija promijeni. Međutim, trpimo posljedice kao i svi drugi. Ono što mi vidimo jeste da je Bosna i Hercegovina država sa najvećom stopom inflacije, mnogo većom nego u nekim drugim državama u regionu, tako da, ako gledamo samo taj podatak, kao i ova činjenica koju ste pomenuli da su se odmah dizale cijene, sugeriše da mnogi “love u mutnom”, odnosno da koriste određene momente, razloge poput rata u Ukrajini i druga dešavanja, da na bazi toga podignu cijene i iznad onoga što je opravdano” rekao je Luburić.
Prihodi domaćeg stanovništva i dalje su narušeni izuzetno visokom inflacijom i ove godine. Međutim, teret inflacije uglavnom pada na obične građane i potrošače a ne na državu. Ili entitete nebitno. Očigledno je da se povećani troškovi inflacijom prenose na kupce i potrošače.
Naime, prema zvaničnim statistikama nivo potrošačkih cijena u maju 2023.godine u odnosu na isti mjesec prethodne godine viši je za 6,5% a hrana je poskupila u ovih godinu dana, za 11,1 %, dok građani BiH imaju skuplje stanovanje i režije za 12,6%.
Alkoholna pića i duhan poskupili su za 6,2%, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće otišli su za 10,5% u odnosu na prošlu godinu.
Zdravstvo je poskupilo za 3,1%, komunikacije za 1,3%, dok su troškovi za rekreaciju i kulturu porasli za 8,8%, obrazovanje za 2,2%, dok su restorani i hoteli zabilježili rast cijena od 9,2%.
Dakle na jednoj strani imamo državu koja ubire nikad više novca, obaraju se prihodovni rekordi, dok sa druge strane imamo građane čiji prihodi sve manje pokrivaju potrošačku korpu, dešava se sve veći pad životnog standarda. Je li to realnost u kojoj živimo?
“Jeste. To je prva informacija. Druga je da je nevjerovatno koji nivo rastrošnosti vlasti u BiH sebi čine kao zadovoljstvo – od novih automobila , enormnog trošenja, namještenih tendera do plaćanja nevjerovatnih investicija koje su potpuno besmislene ili beskorisne, kao što je skijalište Igrište iznad Vlasenice. Dakle ulaganja su takva da su po definiciji nerpofitna ekstremno skupa i po očekivanjima u budućnosti bez stvarne koristi po građane” rekao je ranije za BUKU ekonomista Zoran Pavlović.
Pavlović je istakao da vlast nije ništa uradila da barem “kozmetički” radi na amotrizaciji učinaka inflacije.
“Nema ničega, ni kozmetike. Njih ništa ne interesuje. Pogledajte nabavku novih automobila od strane Ministarstva za spoljnu trgovinu, od porudžbina koje su napravljene za Predsjednika Republike Srpske, ako pogledate čime se oni bave a koji je stepen njihov korisnosti po građane i lakšeg života – sa jedne strane neracionalni troškovi, bahaćenje a građani? Ja ne mogu da shvatim da građani nemaju spremnost za revolt. Moje promišljanje je da je takav razvoj neoliberalnog koncepta gdje smo mi svako od nas samo potrošači i radnici a da nemamo pravo na druženje, socijalni razvoj, okupljanja oko zajedničkih tema, jer svako okupljanje predstavlja potencijalnu opasnost za političare. To je situacija u kojoj trenutno živimo a što nemamo otpor građana na to sve, to se moramo zapitati, jesmo li ubijeni mentalni, psihički, ili je u pitanju nešto drugo?!” ističe Pavlović za BUKU.
Država je odustala od pomoći svojim građanima. Ostaće zabilježeno da je BiH kao vjerovatno jedina zemlja a sigurno među rijetkima u svijetu koja ama baš ništa nije uradila da ograniči inflaciju i odrekne se dijela prihoda u korist poboljšanja standarda građana. Jer nešto drugo trenutno je važnije od sve očiglednijeg siromaštva građana i sve bogatijih političara. Takav život trenutno živimo.