Šta
je nama Osmi mart danas?
Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora
za ljudska prava u Republici Srpskoj, kaže da svaki dan, a ne samo 8.marta,
cijelo društvo treba da bude ponosno na
sve ono što su žene postigle kroz istoriju, praćene brojnim osporavanjima i
nipodaštavanjem važnosti njihove uloge u razvoju društva.
“Osmi
mart nije tu da bismo dobile na poklon možda dugo očekivani cvijet, nego da nas
podsjeti da milioni žena i dalie trpe nasilje, nemaju odgovarajući pristup
zdravstvenoj zaštiti niti jednak tretman u oblasti zapošljavanja i rada. Danas
više nego ikada postoji potreba da se borimo da se naš glas jednako čuje, da
izazovi sa kojima se svakodnevno suočavamo u političkoj, ekonomskoj i kulturnoj
sferi budu shvaćeni na pravi način i da budemo sistemski zaštićene od svake
vrste nasilja i diskriminacije u našem društvu”, rekla je za BUKU Ćuskić
Mirjana.
Vanja Stokić, novinarka, kaže da je prokletsvo ovog
svijeta, ne samo bosanskohercegovačkog već uopšte, to što uporno moramo da se
borimo da zadržimo prava koja smo već osvojile, što nam ne ostavlja mnogo
prostora za zauzimanje novih.
“Zato
žena ženi treba da bude drugarica i podrška svih 365 dana, ne samo ovaj jedan.
Cvijet će da uvene, parfem će da izblijedi, večera se pojede za pola sata. I
šta ostaje nakon toga? Niko vam ne govori da ne smijete da primate poklone, već
da biste trebale da budete glasnije kada treba reagovati na seksizam. Da
prestanete da se gnušate na aktivizam i feminizam. Da ne mislite kako će neko
drugi da pomogne žrtvi”, kaže za BUKU Vanja.
Kaže
da se proteklih dana naslušala izjava u sklopu jedne kampanje koja je navodno
trebala da bude feministička.
“Ljudi
su uporno ponavljali da žene ne mogu same, aludirajući na to da su im potrebni
muškarci. To nije tačno. Žene mogu same a na njima je da odluče da li žele same
ili ne. Na njima je da naprave taj izbor, ne da im se nameće”, smatra Vanja.
Dušica Lipovac, direktorica Uhvati film
Banjaluka festivala i aktivistkinja, kaže da je Osmi mart mnogo više od
poklanjanja cvijeća, poklona što je lijepo, znak pažnje, ali malo ljudi zna
istinski smisao obilježavanja Dana žena.
“Svake
godine na ovaj datum podsjećamo se koliko je važno da se borimo za sebe, za
naša prava, a ne samo taj jedan dan kada nas svi obasipaju poklonima, lijepim
riječima. Svakodnevno međusobno osnaživanje, podržavanje, poštovanje, ljubav
daju nam snagu da budemo jače u našim borbama. Meni je svaki dan Osmi dan,
svaki dan traju borbe. Svakodnevno se borim za prava osoba sa invaliditetom.
Borim se protiv predrasuda, diskriminacije… I svakodnevno skrećem pažnju na
ono što je potrebno da se uradi kako bi se stvarale jednake mogućnosti za sve,
kako bi se poštovale različitosti. Svim ženama želim srećan Osmi mart. Da
budemo odvažne, jake, hrabre u našim borbama i da nikada ne odustajemo, a
zajedničkim snagama mnogo toga možemo da postignemo”, kaže za BUKU Dušica.
Željka Umičević iz Helsinškog
parlamenta građana Banjaluka, kaže da je Osmi mart dan kada svi zajedno trebamo glasno
ukazati na to da moramo biti ravnopravne sa muškarcima, da imamo prava za koja
su se hrabre žene prije nas izborile i
za koja ćemo se i mi boriti da ih sačuvamo i unaprijedimo.
“Nažalost,
žene u BiH se i dalje suočavaju sa mnogobrojnim problemima u svim oblastima
života i rada i nažalost moraju da vode svakodnevne borbe sa patrijarhatom koji
je u svakoj pori našeg društva i da i danas, u 21. vijeku, pokazuju da vrijede koliko i muškarci i
dokazuju da moraju imati ista prava i slobode, da moraju biti ravnopravne. I
zato je jako bitno da za Osmi mart izađemo na ulice i sve zajedno pokažemo da
svoja prava ne damo”, rekla je za BUKU Željka.
Aleksandra Petrić, iz Fonacije
Udružene žene, rekla je da je važno da 8. marta učinimo dodatno vidljivim
činjenicu da žene u Bosni i Hercegovini žive pod jarmom patrijahata, rodne
diskriminacije, nametnutih društvenih uloga koje ih ograničavaju u javnom i
privatnom životu.
“Ženama
nisu potrebni pokloni i karanfili jedan dan u godini da bi se osjećale i
živjele dobro. Ženama treba posao, jednaka plata za jednak rad, pristup pravdi
i zaštiti osnovnih ljudskih prava, nesmetan pristup zaštiti zdravlja i život
slobodan od nasilja. U zemlji u kojoj su
žene više od polovine populacije, one i dalje žive nevidljive i potisnute na
margine, naročito žene koje pripadaju marginalizovanim grupama, kao što su
Romkinje, žene sa sela, samohrane majke, žene starije životne dobi, žene sa
invaliditetom, LBTIQ žene i druge kategorije. Za mene je suština 8. marta kao
Međunarodnog dana žena pobuna protiv patrijarhata i nejednakosti, ostvarivanje
osnovnih ljudskih prava za sve žene na ravnopravnoj osnovi. Javne institucije
moraju preuzeti odgovornost za uklanjanje patrijarhalnih tradicija iz zakona i
javnih politika i njihove primjene u praksi”, rekla je za BUKU Aleksandra.