Poznati bh. naučnik i profesor Edhem Čustović podijelio je iskustvo putovanja autobusom od Banje Luke do Sarajeva i na konkretnom primjeru ogolio sav apsurd bh. „digitalizacije“.
Prošlo je nekoliko godina otkako je posljednji put putovao autobusom na ovoj relaciji, pa je, kako navodi, odlučio da provjeri da li se išta promijenilo. Prva greška, kako u šali kaže, bila je to što je kartu kupio — online.
„Zašto jednostavno kad može komplikovano? Kartu sam platio 22 evra u jednom smjeru. Znam da kupujem preko posredničke platforme i da ću vjerovatno platiti nešto više, ali meni je praktičnost važnija. Kupim kartu preko interneta, dobijem potvrdu i QR kod, dođem na stanicu i uđem u autobus. Logično, zar ne? E pa nije!“, opisuje Čustović.
Šalter, taksa od 5 KM i prepisivanje olovkom
Po dolasku na Autobusku stanicu u Banjoj Luci i pokazivanju digitalne karte na telefonu, uslijedio je prvi hladan tuš. Radnica mu je kratko poručila: „To vam nije karta. Morate na šalter.“
Misleći da je riječ samo o izdavanju papirne karte zbog nedostatka čitača QR kodova, stao je u red. Na šalteru ga je dočekalo novo iznenađenje — doplata od 5 KM za staničnu uslugu i obradu karte, uz izdavanje papirne potvrde za vozača.
„Dobro, razumijem da svi moraju nešto zaraditi. Ali zar se u 2026. godini ne može sve to uključiti u jednu online transakciju? Ali tu priča tek postaje zanimljiva“, navodi profesor.
Kada je došao do autobusa i vozaču pokazao papir sa šaltera, uslijedilo je pitanje: „A jeste li isprintali tu kartu što ste kupili preko interneta?“
„Kažem da nisam. Niti sam znao da trebam. Imam je na telefonu, zajedno s QR kodom. On pogleda i kaže: ‘Ne znam ja šta je to. Hajde ti meni napiši na taj papir podatke i taj broj.’ I tako ja, nakon što sam kupio DIGITALNU kartu, dobio DIGITALNU potvrdu i QR kod, platio dodatnu naknadu na šalteru, na kraju RUKOM prepisujem podatke s telefona na papir da bih mogao ući u autobus.“
„Bilo mi je žao kineskih turista“
Posebno poražavajući momenat bio je pogled na desetak kineskih turista koji su na istoj stanici čekali autobus i pokušavali da shvate šta se dešava.
„Iskreno, bilo mi ih je žao. Mogu samo zamisliti njihovu zbunjenost. Dolaze iz zemlje u kojoj se gotovo sve može platiti telefonom, gdje su digitalne usluge dio svakodnevnog života, a onda stignu u Banju Luku i pokušavaju shvatiti zašto im QR kod ne vrijedi, zašto moraju na šalter, zašto trebaju dodatno platiti i zašto im neko traži papir. Ako je meni, koji govorim jezik, poznajem sistem i odrastao sam s našom birokratijom, sve ovo bilo konfuzno, mogu misliti kako je tek njima. Vjerovatno su pomislili da su slučajno upali u neki muzej administracije iz prošlog stoljeća.“
Na kraju svog osvrta, Čustović naglašava da cilj teksta nije kritika radnika na šalterima ili vozača koji samo rade u sistemu koji im je neko drugi postavio, već poziv na razmišljanje o tome gdje se stvarno nalazimo kada je riječ o digitalnoj transformaciji Bosne i Hercegovine.
„Online kupovina karte nije mi uštedjela ni vrijeme, ni novac, ni čekanje. Samo sam dobio dodatne korake i čudne poglede ljudi koji se pitaju zašto komplikujem život. Dobro došli u digitalnu transformaciju Bosne i Hercegovine!“, zaključio je Čustović.