Dok su specijalne jedinice Federalne uprave policije i Gorska služba spasavanja Jablanica čistile put, na kojem je visina snijega bila tri metra, bračni par Omerović, Mirsada i Enver i njihov sin Adin, uspjeli su da dođu do autobusa i pruže pomoć u hrani i piću. O njima Vrščani dan poslije govore najljepše, pamtiće ih po dobrom, kako kažu, do kraja života.
“Ma, važno je samo da smo pomogli ljudima u nevolji. Mi smo srećni što smo uspjeli da im olakšamo muke, najbitnije je da su se svi zdravi domogli hotela u Mostaru. U ovakvim situacijama se ne gledaju ni vjera ni nacija” – kažu za list “Blic” Mirsada i Enver Omerović, vlasnici ribnjaka na reci Neretvi.
Mirsada je sa komšijama, Salemom i Zulejhom Musić, uspela da hranom i napicima pritekne u pomoć.
“Iznijeli smo sve što smo imali u frižideru i zamrzivaču, meso, uštipke, razne sireve, kompot, čajeve, čak i domaću rakiju da se momci ugriju. Iako su sportisti, valjalo je da se okrepe. Komšinica Zulejha je umijesila nekoliko kilograma hljeba” – rekla je gospođa Omerović.
Ona ističe da su kasnije Vrščani u grupama dolazili kod njih u kuću.
“Mi stanujemo na 200 metara daleko od glavnog puta, nije se vidjelo ništa, ali kada nešto želite u životu, onda ništa nije teško. Kasnije su ljudi po grupama u toku noći dolazili kod nas da se ugriju, da nešto pojedu. Divni su to momci i pored svega bili su raspoloženi, spremni na šalu, ali i zahvalni na svemu. Pored njih bila je i jedna žena iz Banjaluke sa djecom, te porodica iz Podgorice”
Porodica Omerović ističe da voli sport i da prati košarku.
– Znao sam odmah da su to igrači Hemofarma, Aleksej Nešović, plejmejker Vrščana, igra za reprezentaciju BiH. Da je lijepo vrijeme, došao bih ja danas da ih gledam u Širokom Brijegu. Ostali smo u kontaktu, pozvali su nas i bićemo njihovi gosti na proljeće u Vršcu – dodao je Enver.