Magazin Buka održao je danas panel diskusiju na temu „Kako spasiti zemlju od države", u kojoj su učestvovali aktivisti za zaštitu životne sredine Maida Bilal, Fondacija Krug života Kruščica; Sanja Kavaz, autorka bloga "Trčim jer štrčim"; Tihomir Dakić, Centar za životnu sredinu i Mario Crnković, Green Team- Novi Grad.
Moderator diskusije bio je Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik Magazina Buka. Učesnici su razgovarali o gorućim temama kada je u pitanju spas prirode i o problemima sa kojima se aktivisti suočavaju.
Kada govorimo o prirodnim resursima u našoj zemlji, obični građani imaju sve manje kontrole nad onim što se dešava. Ne znamo šta naši administrativci potpisuju i kako nas obavezuje to što su potpisali. Bosna i Hercegovina je, prema podacima Svjetske banke, treća u Evropi po zalihama pitke vode. Hoće li biti te vode ako sva bude spakovana u cijevi zbog izgradnje hidro centrala? Kakav ćemo vazduh udisati u gradovima? Zašto bolje ne iskoristimo prirodu? Koliko još možemo i na koji način da je iskoristimo, pitao je Aleksandar Trifunović na početku razgovora.
Maida Bilal jedna je od mještana sela Kruščica koji su za sada odbranili svoju rijeku od investitora i lokalnih vlasti. Međutim, iako su "Žene Kruščice" jedan od najpoznatijih ekoloških pokreta u BiH i mi ih slavimo kao pobjednice, ali bitka još traje.
"Svi nas slave kao pobjednike, međutim, naša priča nije završena. Mi smo na sudovima oborili nelegalno izdate dozvole za dvije hidrocentrale. Datum koji će obilježiti naše živote je 23.8. kada su specijalci nas krhke žene polomili. To je dalo dodatnu snagu i nama i stanovnicima drugih mjesta da brane svoje rijeke. Mi smo na Kantonalnom sudu izgubili dva koncesiona ugovora, tužili smo kantonalno Ministarstvo koje je izdalo te ugovore i investitore. Naš advokat je uputio predmet na Vrhovni sud na reviziju. Spremni smo da idemo dalje, i do Strazbura, da se borimo do posljednjeg čovjeka koji živi u Kruščici, jer je to jedini naš izlaz ako ucijeve rijieku. Vi ste pomenuli dvije hidrocentrale protiiv kojih smo mi digli glas, ali priča se da postoji čak šest planiranih hidrocentrala do ušća. Ostali investitori su se ućutali, prepali su se jer smo bili spremnii svojim tijelima da branimio svoju rjieku. Kruščica je mala rijeka, a bila je izdašna prije 20 godina, ali nelegalna sječa šume, koja je takođe bila blago Kruščice, je dovela našu rijeku na minimum."
Nedavno smo imali posjetu hrvatskog premijera Plenkovića i stekao se utisak iz medijiskih izvještaja da je pitanje Trgovske gore i odlaganja radioaktivnog otpada bilo prioritetno, ali dobili smo informaciju da ne odustaju od odlagališta i da to neće uticati na nas iz BiH. Kada posmatram to pitanje kao noviniar, ta tema toliko ne interesuje ljude. Mi smo svi pratilii borbu Žena Kruščice, ali to nije put kojim se češće ide. Kao da se to dešava nekom drugom, ali to što smo mi nezainteresovani ne znači da to neće uticati na nas", kazao je Trifunović, obraćajući se Mariu Crnkoviću iz Novog Grada.
"Kod nas u BiH niko ne voli teške teme. Svi bježe od njih. Sama pomisio na radioaktivni otpad pored rijeke je nešto od čega svi bježe. Bježe i odgovorni političari čiji bi to trebao biti prioritet, za šta primaju plate, zašto smo glasali za njih. Što se tiče naše borbe, suština je da se mi kao građani borimo za zemlju protiv dvije države, protiv BiH i za BiH iii protiv Hrvatske za Hrvatsku. To apsurdno zvuči, ali to je naša realnost. Borimo se protiv nerada u BiH. Naš najveći problem je nerad, nečinjenje koje nas dovodi u problem. To što je Hrvatska pod uticajem svojih lobija krenula stranputicom, da na granici sa drugom državom odlaže radioaktivni otpad to je nešto o čemu se može nadugačko i naširoko pričati. Imamo dva tima koje je imenovalo Vijeće ministara, pravni tim i ekspertski. Ekspertski ima svoju dinamiku aktivnosti, mi ne možemo biti zadovoljni dok god se ne riješi problem, ali urađeno je preko 10 ekspertskih radova, dešava se nešto…Međutim, imamo pravni tim od šest ljudi koji za godinu dana nijie napravio ništa. Šta preostaje građanima nego da uzmu stvari u svoje ruke, da se samoorganizuju. Očekivati od države kojoj je to posao da nas zaštiti nije realno. Bićemo zaštićeni samo onoliko koliko se mi sami možemo boriti za sebe", kazao je Mario.
Sanja Kavaz svojim djelovanjem skreće pažnju na drugačiju upotrebu prirode. Putem svog bloga, ona piše o tome kako usvajati zdrave navike, provoditi vrjieme u prirodi i kakve benefite imamo od toga. Jedna od naših najljepših planina, Jahorina, gdje Sanja organizuje trke i planinarske izlete, pretvara se u centar elitnog turizma i pravo je pitanje da li će biti dostupna običnim ljudima koji sebi to ne mogu priuštiti.
"U nordijskim zemljama umjesto terapije, kao vid liječenja ,savjetuju odlazak u prirodu umjesto tableta za povišen pritisak, ljudi idu da voze bicikl, da šetaju itd. Međutim, svaki naš odlazak u prirodu ostavlja trag, sve te staze imaju neki vijek trajanja, tako da imamo odgovornost da čuvamo prirodu. Puno je stvari koje ne znamo. Jako je važno da se edukujemo, ali i da država prepozna te vrijednosti i da one budu neka osnova u sistemu. Što se tiče Jahorine, slažem se, ja živim na pola sata od Jahorine pa mogu sebi da priuštim odlazak na ovu planinu. Organizujem ture krpljama koje su upravo za ljude koji žele šetati šumom, planinom u najljepšem izdanju, idiličnom zimskom i doživjeti nešto potpuno drugačjie, ne samo skijalište, ne samo kafana. Najčešće se odlazak na planinu svodi na laganu šetnju, sjedenje u baštama…"
"Kada je u pitanju turistički potenciijal naših planina, on je veliki", kaže Sanja, "ali kada govorimo o dolasku stranih turista, problem je što ne postoje domaćinstva koja bi servisirala domaćom hranom, nemamo vodiče koji govore engleski jezik i koji su edukovani i licencirani da vode takve ture… Kada predstavljamo našu zemlju, to je opšte rasulo, nemamo strategiju kako želimo da predstavimo naše planine. Planine su prepuštene pojedincima, udruženjima, entuzijastima…"
Tihomir Dakić se već decenijama bavi temom zaštite životne sredine. Centar za životnu sredinu odakle dolazi vodi dugotrajna borbu u kojoj se problemima pristupa stuoiozno, uključuju pravnike, ekologe, stručnjake. U vezi sa temom zaštite zemlje od države, Tihomir kaže da državu imamo de jure, a de facto je pitanje koliko je ima. "Možemo slobodno reći da je ovo mafijaška država po načinu na koji se privatne investicije ulažu, kako se novac obrće u zgradarstvu, hidrocentralama itd. Ovdje niko ne pita odakle, ne prvi milion, ovdje smo došli do stotog miliona, ne pita se još uvijek Dobar dio ljudi odlazi iz ove zemlje, onih najhrabrijih, najsposobnijih, ali postoji mogućnost, postoje mali prozori kroz koje probija svjetlo, gdje u saradnji sa drugim organizacijama mobilišemo naše resurse, kako bi ljudi ustali da brane svoju zajednicu. Razbijamo te granice "zašto ste vi iz Banjaluke došli da branite Kruščicu" i obrnuto. Ono što je pred nama je priličan izazov, postoji interes privatnog sektora, ali i međunarodni interes."
Cijelu diskusiju pogledajte ovdje: