Jedini put da se zaustavi iseljavanje stanovništva
je da se političari ozbiljno i otvoreno uhvate u koštac sa stvarnim problemima
zemlje – ma šta to zahtijevalo. Bez pokroviteljstva i uplitanja stranaca. Ako
je potrebno mijenjati Ustav BiH – neka ga promijene. Ako je potrebno mijenjati
entitetske ustave – neka ih mijenjaju. Ključno je da država dođe do stabilnog
kompromisa, da ne bude svega onog u čemu se ogleda politika u BiH proteklih
godina poslije Dejtona; da ne bude političkih ratova između entiteta, tihih
ratova naroda unutar države i entiteta, stalne krize koja parališe državu –
dakle, svega onog beskorisnog radi čega gubimo dragocjeno vrijeme
Prilično
nezapaženo prošla je vijest da će Republika Srpska od sljedeće godine imati
jedno ministarstvo više: ministarstvo za nove tehnologije i razvoj, čiji
zadatak će biti da se bavi primjenom najnovijih tehničkih dostignuća, sa ciljem
da se društvo podigne na viši tehnički nivo, saopštio je predsjednik Milorad
Dodik. Na Jahorina ekonomskom forumu predsjednik je detaljnije obrazlagao
osnivanje novog ministarstva, kao jedne od mjera za zadržavanje mladih,
obrazovanih ljudi u Republici Srpskoj, navodeći da je odlazak mladih stručnjaka
„šablon koji je neko drugi planirao“ za cijeli region.
Zaista izgleda da
ova vijest nije važna, da je samo još jedna najava nekakvih mjera koje se
nikada neće sprovesti, ali ipak postoji u njoj nešto neobično: Dodik se kao
rijetko kada pokušava baviti stvarnim problemom koji opterećuje društvo. Nakon
prvobitnog negiranja da se stanovništvo masovno iseljava iz Srpske i BiH,
vlasti RS konačno su priznale da se radi o postojećem i ozbiljnom problemu,
koji prijeti da drastično promijeni stanje u Srpskoj u budućnosti. I objavile
da se žele boriti sa njim, da žele zaustaviti negativni trend iseljavanja.
Sasvim je
razumljiv i zaslužen trend iseljavanja stanovništva koji se dešava u BiH, kao kazna za promašene politike koje se vode
u državi. On će se sigurno nastaviti, postajući jedan od najtežih problema sa
kojim će se sve vlasti morati suočiti. Ne radi se o rezultatu nekakvog šablona
koji je neko negdje daleko kreirao za region, kao što Dodik tvrdi, nego o
direktnoj posljedici decenija vladavine njega i njemu sličnih. Godine
zanemarivanja stvarnih problema ljudi, iscrpljivanje u jalovim polititičkim
igrama, doveli su strpljenje građana do krajnje tačke; pošto je jasno da u BiH
neće moći doći do pristojnog života, pokušaće ga potražiti bilo gdje drugdje. Kada
tretirate građane kao marvu i bavite se stvaranjem oligarhijskih krugova radi
zadovoljenja vlastitih interesa, građani će potražiti druge države koje će ih
tretirati kao ljude. Ljudski život je ograničen, ljudi obeznađeni promašenim
dekadama sakupljaju posljednje ostatke volje i odlaze u neizvjestan put u bolje
sutra, ali sa jednom bitnom prednošću – život u drugoj državi daje nadu da će
biti bolje. Nadu da će imati posao, ostvariti egzistenciju, i uspjeti da
pomognu familiji koja ostane u državi – nešto specifično za naše građane.
Vremena za čekanje nema, bez obzira na godine ljudi koji odlaze, jer u BiH
ništa se ne mijenja jednako za dvadesetogodišnjake i tridesetogodišnjake. A svi
znaju za uspješne primjere ljudi koji su stekli u drugim državama sve što nisu
mogli u BiH – prije svega golu egzistenciju, posao i platu, a poslije toga i
sve ostalo.
Predsjednik je
zamislio da bi novo ministarstvo, uz druge mjere, trebalo da zaustavi trend
iseljavanja, dovodeći društvo do većeg materijalnog blagostanja upotrebom novih
tehnologija.
Prvo što se može
pitati u vezi novog ministarstva je šta radi postojeće Ministarstvo nauke i
tehnologije RS? Zašto ono nije do sada uvelo neku novu tehnologiju? Hoćemo li
od sljedeće godine imati dva ministarstva tehnologije: ministarstvo za stare i
ministarstvo za nove tehnologije? Kako će biti obezbjeđeno funkcionisanje novog
ministarstva? Ono zahtijeva svoj budžet, što pretpostavlja da će sredstva za
neka druga ministarstva morati biti umanjena i prebačena u novo ministarstvo,
ako budžet bude kao prethodnih godina. Gdje će se pronaći novac za
funkcionisanje ministarstva? Recimo da se novac pronađe, tek onda slijede važna
pitanja: Gdje će ministarstvo uvoditi nove tehnologije? U javnu administraciju? U javna preduzeća: Željeznice RS, Šume RS,
Puteve, Autoputeve, Elektroprivredu RS? Koje to nove tehnologije će uvoditi?
Nove tehnologije koštaju, kako će ih kupiti? Nije poznato da su neke nove
tehnogije nastale u Srpskoj, da bi se mogle primjenjivati bez troškova. Kako će
te nove tehnologije, ako se počnu primjenjivati, smanjiti odlazak obrazovanih
iz Srpske? Od čega će biti plaćeni stručnjaci koji će sprovoditi nove
tehnologije? Kada je poznato da je većina javnih preduzeća u velikim gubicima
koje stvaraju iz godine u godinu. Hiljadu je pitanja na koja nema odgovora u Dodikovim izlaganjima. I zašto Dodik
najavljuje osnivanje ministarstva, zar ne bi to trebao biti posao Vlade RS?
Baš zato što je
Dodik objavio odluku o osnivanju, taj potez može se lakše protumačiti. On je
kao i mnogo puta ranije izašao izvan svojih nadležnosti, okupirao nadležnost
druge institucije, i bez razmišljanja to objavio. Ustvari je nedostatak
istinske demokratije i slobode jedan od najvećih problema Srpske, koji dovodi
do iseljavanja, a niko nije toliko učinio na njegovom stvaranju kao Dodik. Njegova
sjenka natkriljuje sve institucije RS, on po potrebi preuzima njihove
nadležnosti; on odlučuje o svemu, ostale institucije samo su pomoćni organi
predsjednika, i moć će se seliti tamo gdje je on. Ako bude izabran za srpskog
člana Predsjedništva BiH, ništa se neće promijeniti u Srpskoj, kao što se nije
promijenilo otkad Dodik nije premijer. U takvoj situaciji dolazi do
korumpiranosti institucija, podređenih jednoj ličnosti koja radi sve što hoće,
a ljudi to vide i osjećaju. Društvo postaje zarobljeno, ne kreće se naprijed,
ono stoji zaglibljeno u blatu lažne demokratičnosti, osjenčeno autoritarnom
Dodikovom ličnošću. Posljedice su nepostojanje vladavine prava, veliko nepovjerenje
u institucije, materijalna i moralna bijeda, i ništa tu neće promijeniti
osnivanje novog ministarstva. Partokratija, klijentelizam, korupcija na svim
nivoima glavni su proizvodi takve vlasti. A to su razlozi koji odvode ljude iz
zemlje: prije odlaska izgube nadu da će se bilo šta promijeniti. Bez obzira na
trenutne statistike kojima se vlasti hvale, RS je jedan od najsiromašnijih
dijelova Evrope, kakav je bio i prije nego što je SNSD preuzeo vlast. Stoga,
prvi uslov da se u Srpskoj bilo šta promijeni je da se Dodik potpuno povuče iz
političkog života. Da bi dopustio krhkoj demokratiji da pokuša zaživjeti, kroz
političku borbu zaista ravnopravnih aktera.
Drugi važan uslov
za promjenu negativnog trenda iseljavanja je da se riješe najvažnija pitanja
zajedničke države, da se pronađe stabilan kompromis na državnom nivou. Jer,
ideja koju Dodik već dugo propagira – da se održava status kvo na državnom
nivou, dok se istovremeno dinamično razvija Srpska – je besmislica. Nemoguće je
da se entiteti dinamično razvijaju dok se na državnom nivou ne dešava ništa, i
sve stoji zaleđeno kako je nekada bilo. Politička nestabilnost: tihi ratovi
između entiteta, zavađenih etniciteta, kao i neharmonizovani propisi,
neodređene nadležnosti između države i entiteta, čak i prijetnja ponovnog rata
– sve to odbija većinu potencijalnih ulagača. Zašto bi neko ulagao u takvoj
sredini, kada u susjednim državama ima bolje uslove: jasnu političku situaciju,
jednostavnije regulative, zemlju bez nestabilnosti. Zbog toga je BiH, a onda i
RS kao njen dio, u velikom zaostatku za državama regiona, obogaljena svojom
komplikovanom strukturom koja dovodi do nefunkcionalnosti.
Zato pravi put za
rješavanje pitanja iseljavanja nije formiranje novog ministarstva za nove
tehnologije na entiteskom nivou – to će biti pokušaj sa skromnim dometom, ako
bude rezultirao ikakvim poboljšanjem. Jedini put da se zaustavi iseljavanje
stanovništva je da se političari ozbiljno i otvoreno uhvate u koštac sa
stvarnim problemima zemlje – ma šta to zahtijevalo. Bez pokroviteljstva i
uplitanja stranaca. Ako je potrebno mijenjati Ustav BiH – neka ga promijene.
Ako je potrebno mijenjati entitetske ustave – neka ih mijenjaju. Ključno je da
država dođe do stabilnog kompromisa, da ne bude svega onog u čemu se ogleda
politika u BiH proteklih godina poslije Dejtona; da ne bude političkih ratova
između entiteta, tihih ratova naroda unutar države i entiteta, stalne krize koja parališe državu –
dakle, svega onog beskorisnog radi
čega gubimo dragocjeno vrijeme. Ti problemi moraju se rješavati bez ucjena sa svih
strana, jer pokušaj pregovaranja sa ultimativnim zahtjevima nije pravi, iskreni
pokušaj. Kako treba urediti državu kao što je naša da bi zadovoljavala potrebe
svih građana nije lako odgovoriti, ali sigurno je da se ništa važno neće
promijeniti bez rješavanja temeljnih pitanja – u BiH su to odnosi naroda koji
određuju funkcionalnost zemlje. Tek ako bi se uspjela riješiti najvažnija pitanja,
moglo bi se govoriti o značajnijem ekonomskom i svakom drugom razvoju. Kraće
rečeno: Napravite funkcionalnu državu i ljudi neće odlaziti, zadovoljavaće se
manjim platama i slabijim životnim standardom, samo ako budu vidjeli da se
situacija poboljšava, ako budu vidjeli nadu. Malo nade da ovo jednom može
postati normalna zemlja mnogo bi promijenilo. Bez toga ostaće sve isto, a to je
ambijent u kome se Dodik najbolje osjeća.
Tako da se najava
novog ministarstva treba gledati kao konstanta njegove politike u proteklih
trinaest godina – radi sve da ne bi ništa promijenio. Važno je samo stvarati
iluziju da se nešto radi i preuveličavati je putem medija, da ona u očima
lakovjernih naraste do statusa dogme, nečega što se više ne preispituje. Kao
što su već postale brojne laži plasirane preko servilnih medija: sjetimo se
samo izmišljenih investicionih ciklusa, velikog rasta BDP-a, političke i
ekonomske stabilnosti Srpske, svih sličnih laži koje svakodnevno gledamo i
čitamo u većini medija. O tačnosti tih fraza najviše govori materijalno stanje
većine stanovništva u Srpskoj, koje je isto, ako ne i teže nego recimo 2005.
godine, kada nije bilo PDV-a koji je višestruko uvećao prihode entiteta.
Iseljavanje stanovništva je konačni demanti priče o stabilnosti, dobrom stanju
u RS, jer niko ne bježi od dobra. Od Dodika ne treba očekivati da se ozbiljno
pozabavi stvarnim problemima u državi, od njega ne treba očekivati ozbiljnost u
bilo čemu; njegov govor na Jahorini o uključivanju u tržište kriptovaluta je
hiljaditi dokaz njegovog diletantizma. Zato ni od novog ministarstva, kao mjere
potekle od njega, po njegovoj namjeri i njegovoj ideji, ne treba ništa
očekivati. Trend iseljavanja će se nastaviti, Dodik će nastaviti da vodi
promašenu politiku bez ikakvog napretka, država će se polako prazniti, život u
njoj opadati i gasiti se, zbog nesposobnosti svih nas koji u njoj živimo da
organizujemo život po mjeri čovjeka.