Razorni zemljotresi koji su pogodili područje Turske i Sirije u ponedjeljak, 6. februara, podstakli su raspravu javnosti, stručnjaka i laika o načinima gradnje i seizmičkoj otpornosti građevina u BiH, s obzirom na to da živimo na izuzetno trusnom području gdje se podrhtavanje tla dogodi blizu hiljadu puta godišnje.
I dok mnogi rješenje vide u pravosnažnom uvođenju evrokodova — skupa evropskih pravila za proračun konstrukcija zgrada i inženjerskih građevina — u Banjaluci od njih strahuju.
Razlog za to su karte seizmičkih zona i referentnih ubrzanja tla u Bosni i Hercegovini koje je prije pet godina izradio Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, a koje predstavljaju osnovni preduslov za valjanu primjenu evrokodova. Prema njima su seizmičke aktivnosti za cijelu BiH povećane, osim za banjalučku regiju, koja je iz seizmičke zone 9 prebačena u zonu 8, dok je zona 9 ograničena samo na područje Laktaša i Trna.
Takođe, zona 9 se proširila cijelom Hercegovinom, dok je regija Tuzle iz zone 8 prešla u zonu 9, a Zenica čak iz zone 7 u zonu 9.
Stvar je, po mišljenju struke u Banjaluci, izuzetno ozbiljna, jer ukoliko se prihvate ove karte i samim tim smanje kriterijumi prilikom gradnje, u regiji koju je prije 50 godina pogodio katastrofalan zemljotres preuzima se ogroman rizik i odgovornost.
Profesor na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci, dr Anđelko Cumbo, za BUKU kaže da je sa kolegama išao na nekoliko sastanaka u Institut za standardizaciju BiH i u Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kako bi se ove karte korigovale.
„Mi moramo uvesti evrokodove, tu nema dileme i sada već jako kasnimo u odnosu na okruženje. To su shvatili i u Institutu i u resornom ministarstvu. Davali smo prijedloge kako to prevazići, ali to nismo definisali na tim sastancima. Međutim, propisi sa tim kartama se ne smiju pustiti. Seizmički stepen u Banjaluci se mora podići, grad je velik, gusto naseljen i uvijek se treba voditi istorijom zemljotresa koji su se dogodili, kao što je onaj iz 1969. godine koji je po Merkalijevoj skali bio između osmog i devetog stepena. A ako se desi potres, što je više zgrada, što je gušće naseljeno i što su zgrade više — to je opasnije“, istakao je Cumbo za BUKU, dodajući da nema informacija da li se nešto nakon tih sastanaka uradilo.
Ipak napominje da se u Banjaluci i dalje gradi za zonu 9 po Merkalijevoj skali.

Slika lijevo: PRAVILNIK – seizmička regionalizacija BiH prema Merkalijevoj skali, definisana za vrijeme SFRJ, koja služi za dobijanje osnovnih proračuna prilikom projektovanja građevina.
Slika desno: EVROKOD 8 – Karta seizmičkih zona i referentnih ubrzanja tla u BiH koju je izradio Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine.
Kontaktirali smo i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, gdje su nam rekli da intenzivno rade na izradi tehničkih propisa iz oblasti građevinskih konstrukcija i građevinskih proizvoda u kojima se poziva na evrokodove i odgovarajuće nacionalne dodatke koji ih prate. Time bi se stvorio pravni osnov za uvođenje evropskih standarda (evrokodova) za proračun različitih vrsta građevinskih konstrukcija u pravni sistem Republike Srpske. Sve dok se ne donesu pomenuti propisi, dodaju, u Republici Srpskoj su na snazi propisi SFRJ i JUS standardi koji uređuju ovu oblast.
„U postupku izrade pravilnika kojima se vrši pozivanje na evrokodove, Ministarstvo je od naučne i stručne javnosti dobilo primjedbe u vezi sa pozivanjem na nacionalne dodatke za seizmiku i vjetar, jer je uočeno da je došlo do smanjenja seizmičkog opterećenja i opterećenja vjetrom u odnosu na do sada važeće parametre za banjalučku regiju, ali i ostale regije na teritoriji Republike Srpske. Cijeneći ozbiljnost iznesenih primjedbi u pogledu usvojenih karata za seizmiku i vjetar, Ministarstvo je održalo sastanke sa relevantnim institucijama u Republici Srpskoj, kao i sa predstavnicima Instituta za standardizaciju BiH. Zaključeno je da je neophodno izvršiti reviziju usvojenih nacionalnih dodataka za Evrokod 1 i Evrokod 8, odnosno da je neophodno izvršiti izmjenu karata seizmičkog opterećenja i opterećenja vjetrom i vratiti ih na do sada važeće parametre, te je podnesena inicijativa Institutu za standardizaciju BiH za reviziju pomenutih nacionalnih dodataka“, rekla je za BUKU Gorjana Rosić, viši saradnik za odnose s javnošću.
S obzirom na to da bi postupak revizije mogao potrajati duži vremenski period, Ministarstvo nastoji da pronađe prelazno rješenje ovog problema kako bi se evrokodovi i prateći nacionalni dodaci što prije uveli u pravni sistem Republike Srpske, uz istovremeno zadržavanje parametara iz trenutno važećih SFRJ propisa, s ciljem očuvanja sigurnosti prilikom gradnje novih objekata.
Inače, u bivšoj Jugoslaviji je prvi privremeni pravilnik za projektovanje u seizmičkim područjima donesen tek 1964. godine.
S obzirom na to da su katastrofalni zemljotresi koji su se desili u Skoplju 1963, zatim u Banjaluci 1969, te na crnogorskom primorju 1979. godine jasno upućivali na nedostatke i greške prilikom projektovanja i izgradnje, 1981. godine je donesen Pravilnik o tehničkim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima, koji je imao znatno strože uslove u odnosu na prvi pravilnik.