foto BUKA
Ove godine, MUP Republike Srpske je, za razliku od prošle dvije godine, kada je sličan događaj organizovan u gradu na Vrbasu, procijenio da može doći do sprečavanja održavanja ovog skupa (u prevodu nekih nemira, napada, nasrtaja, lomljave, šta li?) od “strane masovno okupljenih pojedinaca”, pa su procijenili da je bolje da se događaj zabrani.
I nije to prvi put da se u Banjaluci zabrani određeno dešavanje zato što je “unaprijed procijenjeno” da bi se nešto negativno moglo desiti, da bi se onda išlo sa oprobanom metodom zabrane.
Na stranu političke konotacije u vezi sa praznikom 25.11. i nepostojanje zakona na nivou države, načelno se ovdje radi o zabrani određenog skupa na određenom prostoru zbog potencijalne ugroženosti bezbjednosti učesnika tog skupa. I to je ono što treba da nas zabrine.
Prema zvanično objavljenom saopštenju, PU Banjaluka je donijela rješenje o zabrani javnog skupa u organizaciji Gradske organizacije Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine 25. novembra u 12 časova u Banjaluci. Da li je u pitanju bio javni skup ili privatno organizovano druženje? Moglo bi uslijediti kao opravdano pitanje.
Kako je rečeno, ovo rješenje je doneseno nakon analize svih bezbjednosnih aspekata i okolnosti ovog “javnog skupa, imajući u vidu da je proteklih dana u vezi sa ovim javnim skupom bilo mnogo negativnih reakcija, kao i operativne informacije da se građani od strane pojedinaca javno pozivaju na masovno okupljanje u cilju sprečavanja održavanja ovog javnog skupa”.
Dakle, postoje saznanja da pojedinci javno pozivaju na masovno okupljanje. Koji pojedinci, jesu li locirani, saslušani? Radi li se operativnim ili Facebook saznanjima da bi neko mogao preduzeti nešto? Bolje je zabraniti nego, zahvaljujući “operativnim saznanjima” i “operativnim metodama”, raditi na eliminisanju prijetnji, je li tako? Pa, uloga policije jeste upravo da zaštiti manjinu od većine. Ovdje se nije radilo o masovnoj proslavi 25.11., gdje bi desetine hiljada ljubitelja Bosne i Hercegovine marširalo Banjalukom, pa bi to “zabrinulo” Banjalučane, već se radi o poluprivatnom skupu u privatnom hotelu.
Ovdje se radi isključivo o nemogućnosti da se određenoj grupi ljudi omogući bezbjedno obavljanje određenih aktivnosti. Da, i zabrana održavanja javnog protesta u Sarajevu jeste u načelu problematična. Da odmah eliminišemo i tu vrstu argumentacije. Mada se ovdje ne radi o javnom skupu, ponovićemo.
U Mrkonjić Gradu su, istog dana kao i u Banjaluci, zabranjena dva okupljanja. I skup SABNOR-a BiH i udruženja Boračke organizacije Mrkonjić Grad, koji je planiran baš tog istog dana.
“Cijenimo da zbog okupljanja velikog broja učesnika i posjetilaca najavljenih skupova postoji realna opasnost da bi njihovim održavanjem bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine, te da bi postojala ozbiljna opasnost od nasilja ili remećenje javnog reda i mira u većem obimu”, navela je u svom saopštenju Policijska uprava Mrkonjić Grad.
U SDP-u Banjaluka izjavili su za RSE da nije riječ o bilo kakvom skupu na javnom prostoru, već da se radi o svečanoj akademiji koja je bila planirana u jednom banjalučkom hotelu.
“Oko stotinjak zvanica je dobilo pozivnice za skup, da bi mi prije pola sata javili da dođem u MUP po rješenje u kojem stoji da ne mogu obezbijediti sigurnost, o čemu su prethodno obavijestili i hotel u kojem smo rezervisali mjesto”, rekao je Saša Grbić, predsjednik Gradskog odbora SDP-a Banjauka.
“Zakon o praznicima BiH ne postoji i obilježavanje 25. novembra kao
takozvanog Dana državnosti BiH nije u skladu sa zakonima Republike
Srpske”, rekao je predsjednik Odbora za bezbjednost u NSRS Vukota Govedarica.
“Pravo da vam kažem, meni to ništa ne znači. Da li će neko
obilježavati 25. novembar ili ne, to mene generalno ne dotiče. Mi imamo
svoje praznike i obilježavamo svoje praznike”, rekao je Govedarica.
Ranije zabrane u Banjaluci
Iako nije bilo detaljnijeg obrazloženja, banjalučka policija prije tačno mjesec dana, 24. oktobra, zabranila je održavanje protestne šetnje povodom javne rasprave o Nacrtu zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Umjesto protestne šetnje, održana je konferencija za medije na Trgu Krajine.
Jedan dio događaja trebao je da bude održan u Galeriji Zvono, ali je zbog prijetećih poruka cjelokupan program prebačen u DKC Incel. Napadi na mrežama trajali su nekoliko dana, a jedno veče su i navijači izašli sa porukama govora mržnje koji je upućen LGBTIQ osobama. Na dan održavanja, policija je zabranila skup koji je ranije najavio Organizacioni odbor BH Povorka ponosa. Imajući u vidu da su aktivisti iz nekoliko gradova iz BiH bili taj dan u Banjaluci, dogovorili su se da se nađu i druže, kad im je već javni događaj bio zabranjen. Okupili su se u prostorijama Uduženja Transparency International. Kako su poslije ispričali medijima, došla je policija da im kaže da izađu iz prostorija i u tom trenutku desio se napad na aktiviste u Banjaluci od strane više desetina nepoznatih huligana. Svi su isto veče pod policijskom pratnjom, u strahu za vlastiti život, napustili Banjaluku.
Sam napad na aktiviste nije dobio oštre osude od strane institucija, koje su samo blago osudile napad uz jedno „ali“.
“Republika Srpska i srpski narod treba drugačije. Neka svijet ide tim pravcem, mi imamo svoj pravac. Nadam se da možemo imati našu posebnost i drugačiji stav. Banjaluka je bezbijedan grad, Banjaluka je slobodan grad. Te nevladine organizacije svojom nametljivošću nameću stavove manjine većini. Imate gdje u BiH pričati i čuje se i do Banjaluke, ali nemojte tražiti da Banjaluka bude glasnogovornik“, rekao je Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodika otišao je korak dalje sa izjavom da će se u Republici Srpskoj uvesti zakoni koji zabranjuju LGBTIQ osobama pristup obrazovnim institucijama.
Banjalučki advokat Aleksandar Jokić kaže za BUKU da su zabrane okupljanja u BL, kao i u svim gradovima RS, u nadležnosti MUP-a RS.
“Nisam siguran na čemu zasnivaju svoju procjenu, ali je jako zabrinjavajuća činjenica da se opet brane mirna okupljanja u našem gradu. Plašim se da se vještački stvara napeta situacija koja nema stvarnog uporišta u ponašanju građana Banjaluke”, ističe Jokić za BUKU.
Analitičarka Tanja Topić, komentarišući zabranu svečane akademije u Banjaluci povodom 25.11., kaže kako je “rukopis” ove zabrane veoma dobro poznat, jer ga prepoznajemo u ranijim iskazivanjima zabrinutosti građana i patriotskih organizacija i udruženja.
“Zanimljivo je da on savršeno odgovara narativu zvanične politike, koji označava negiranje države i potiranje bilo kakvog zajedništva, dok se policijski organi ponašaju tako da po svaku cijenu već unaprijed čitaju i pretpostavljaju šta zabrinuti građani žele, a što svakako korespondira sa mejnstrim politikom. Ovdje uočavamo model koji smo gledali prije nekoliko mjeseci kada se desio napad na pripadnike LGBT aktiviste u Banjaluci”, ističe naša sagovornica.
Ona smatra kako je i tada prošlo dosta nezapaženo, kako kaže, drsko objašnjenje iz Ministarstva unutrašnjih poslova da sopstvenim građanima ne mogu pružiti zaštitu.
“Na koga mogu da se oslone oni drugi građani koji nisu na liniji zvanične politike i zabrinutih patriotskih udruženja, te ko je taj ko utvrđuje jedinicu mjere patriotizma, pitanja su na koja sasvim sigurno nikad nećemo dobiti odgovor. Ovdje imamo jasno zaokruženu cjelinu: politika koja određuje nedemokratski dominantan narativ u društvu, odričući se ravnopravnosti građana u BiH, i svih ostalih antifašističkih tekovina ZAVNOBIH-a, u čemu je zdušno podržavaju sve ostale institucije koje bi trebalo da ne prave diskriminaciju među sopstvenim građanima, a sve to spinovano kroz nepostojeće zabrinute građane i udruženja (da cinizam bude veći, ta ista politika negira svaki koncept građanskog, a organizacije civilnog društva stigmatizira kao strane agente). Tako da čitava struktura počiva na podjeli i distanciranju, kako prema sopstvenoj državi, tako i unutarnjoj diskriminaciji među ljudima”, smatra Tanja Topić.
Ona kaže da je jasno da se nalazimo u godini u kojoj se sve više jedna politika zalaže za distanciranje od države i nastoji poništiti svaki najmanji zajednički imenilac, svaku nit koja bi je mogla dovesti u vezu sa istom.
“Vidjeli smo da je ranijih godina Dan državnosti obilježavan, i niko nije bio uznemiren, nikome to nije smetalo. Šta se preko noći promijenilo – odnos politike prema događaju, strah da se snaga njihovog patriotskog naboja pod uticajem tog obliježavanja ne umanji, što im ozbiljno može ugroziti poziciju”, zaključuje naša sagovornica.