Telefonski razgovor između predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i lidera SDA Bakira Izetbegovića trajao je nešto više od sedam minuta. Dovoljno dugo da momentalno postane glavna politička tema u Bosni i Hercegovini, što je samo po sebi besmisleno, međutim, nedovoljno je dugo potrajao da građani saznaju bilo šta novo, što već godinama ne slušaju.
Optužbe, međusobne uvrede, priče o Republici Srpskoj, Sarajevu, Banjaluci, Dejtonskom sporazumu, pravosuđu, međunarodnoj zajednici i ugroženosti naroda – gotovo da nema teme koja već decenijama nije dio političkog repertoara dvojice političara.
Zato se možda važnije pitanje od onoga šta se nalazi na snimku nameće samo od sebe – zašto je taj razgovor uopšte dospio u javnost i zašto je postao centralna politička tema, pored mora problema u kojima se nalazi ova zemlja?
Šta se zapravo čuje na snimku?
Razgovor počinje Dodikovim pitanjem o izjavama Bakira Izetbegovića datih Federalnoj televiziji da će se njegov politički status na kraju morati riješiti “nekom silom”. Dodik tvrdi da raspolaže informacijama prema kojima ga “mudžahedini žele likvidirati” te pita Izetbegovića stoji li iza takvih prijetnji.
Izetbegović takve tvrdnje odbacuje kao besmislice i pojašnjava da pod “silom” nije mislio na fizičko nasilje, već na djelovanje pravosuđa, institucija i međunarodne zajednice kroz primjenu zakona, Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH.
Razgovor se potom pretvara u međusobnu razmjenu optužbi o odgovornosti za političku krizu, odnosu prema Dejtonskom sporazumu, političkoj trgovini i korupciji. Izetbegović Dodika naziva “štetočinom” i tvrdi da njegova politika najviše šteti građanima Republike Srpske, dok Dodik uzvraća nazivajući Izetbegovića “korisnim idiotom” i poručuje da ga “niko neće dirati”.
Podsjetimo, čitavu lavinu reakcija izazvalo je Izetbegovićevo gostovanje na Federalnoj televiziji, gdje je rekao da će se Dodikov status na kraju morati riješiti “nekom silom”. Dodik je njegove riječi protumačio kao prijetnju i onda je krenula sapunica oko toga kada će njih dvojica telefonski čuti i prepucavanje ko će od njih dvojice na kraju snimak pustiti.
Teško je reći da je razgovor donio ijednu novu političku činjenicu. Mnogo je zanimljiviji način na koji je vođen. Iako formalno razgovaraju jedan s drugim, obojica kao da se istovremeno obraćaju i svojim biračima.
Upravo zbog toga komunikolozi smatraju da je mnogo važnije analizirati način na koji je razgovor vođen nego njegov sadržaj.
Mladen Bubonjić: Ovo nije privatni razgovor nego politička predstava
Komunikolog Mladen Bubonjić smatra da snimak treba posmatrati prije svega kao političku komunikaciju namijenjenu javnosti, a ne kao običan telefonski razgovor dvojice lidera.
“Snimak se može posmatrati iz nekoliko aspekata. Prije svega, nije riječ o običnom telefonskom razgovoru dva lidera, nego o političkoj predstavi za birače. Vidljiva je rasprava oko riječi ‘sila’. Dodik pokušava da je tumači kao prijetnju Republici Srpskoj, a Izetbegović kao poziv na djelovanje pravosuđa i institucija. Na taj način se sam razgovor pretvara u borbu za to ko će javnosti nametnuti svoje značenje”, kaže Bubonjić za BUKU.
Dodaje da Dodik lični sukob s Izetbegovićem pretvara u mnogo širi politički narativ.
“Dodik lični sukob sa Izetbegovićem pretvara u širu priču o prijetnji Republici Srpskoj i Srbima, čime kritiku sebe predstavlja kao napad na cijeli narod, što je davno viđen scenario. Izetbegović se u razgovoru takođe obraća svojoj publici, posebno onima koji od njega očekuju oštar odgovor Dodiku. Ipak, poruka o zakonima i odgovornosti se miješa s teškim riječima čime gubi na težini.”
Bubonjić smatra da razgovor pokazuje i još jednu karakteristiku domaće političke scene – gotovo potpunu personalizaciju politike.
“Vidljiva je i personalizacija politike. Umjesto rasprave o institucijama i odgovornosti, u fokusu je duel između Dodika i Izetbegovića. Takav sukob i jednom i drugom donosi političku korist. Ono što privlači pažnju je i činjenica da nema stvarne namjere da se sukob razjasni ili smiri. Pitanja i odgovori služe uglavnom za pojačavanje optužbi.” ističe naš sagovornik
Posebno zanimljivim smatra i način na koji je razgovor predstavljen javnosti.
“Snimak se može tumačiti i iz aspekta medijskog predstavljanja. Isti snimak različiti mediji predstavljaju na različite načine. Jedni ga vide samo kao verbalni sukob, drugi kao dokaz prijetnji, treći kao političku predstavu. Takođe, samo snimanje i objavljivanje razgovora nam daje za pravo da sumnjamo da je sve isplanirano.” kaže Mladen Bubonjić.
Njegov zaključak ide i korak dalje od samog razgovora.
“Generalno gledano, snimak dokazuje da se politička komunikacija u BiH uglavnom svodi na sukob, izazivanje straha i predstavu za javnost.” smatra.
Marija Milić: Glavno pitanje nije šta smo čuli, nego zašto smo to uopšte slušali
Sličan utisak ima i stručnjakinja za javne komunikacije Marija Milić, koja smatra da objavljeni razgovor nije donio ništa novo, ali da je otvorio mnogo važnije pitanje – zašto je uopšte postao glavna politička tema.
“Ne samo da nismo čuli ništa novo, nego je glavno pitanje zašto je javnost uopšte trebalo da sluša ovaj razgovor.” ističe Marija Milić
Prema njenim riječima, motive dvojice političkih lidera nije teško razumjeti.
“Motive Dodika i Izetbegovića potpuno razumijem. Izborna je godina, a nacionalne teme i međunacionalne tenzije uvijek su dobar izborni materijal. Uz to, ni jedan ni drugi trenutno nisu u politički komfornoj poziciji, pa je medijski spektakl najbrži put za ponovno političko pozicioniranje.” kaže za BUKU Milić.
Međutim, smatra da je mnogo teže opravdati način na koji je cijela priča predstavljena javnosti.
“Ne razumijem zašto je ovo javni interes. I zašto su mediji od privatnog razgovora dvojice političkih aktera napravili udarnu političku temu. Ovo jeste izuzetno klikabilna priča, ali koji je tačno njen javni interes?” pita se ona?
Milić podsjeća da objavljeni razgovor nije promijenio ništa u razumijevanju političkih odnosa u Bosni i Hercegovini.
“Da li smo saznali nešto novo? Nismo. Da li je razgovor proizveo novu političku činjenicu? Nije. Da li je promijenio naše razumijevanje političkih odnosa u BiH? Takođe nije.”
Posebno problematičnim smatra način na koji je razgovor dospio u javnost.
“Ako u javnim nastupima aktera razgovora ima bilo kakvih elemenata prijetnje ili ugrožavanja bezbjednosti, onda je to pitanje za institucije, a ne za medijsku dramatizaciju.”
Na kraju upozorava da ovakvi slučajevi dugoročno mijenjaju način na koji javnost doživljava politiku i medije.
“Ovo je prije svega pokazatelj da se u našem javnom prostoru politički šou sve češće predstavlja kao javni interes. Kada se izbriše granica između političke predstave i stvarne vijesti, javnost vremenom prestaje da razlikuje zaista važne događaje od dnevnopolitičkog performansa. To u konačnici urušava povjerenje ne samo u politiku i medije, nego i u društvo u cjelini.” naglašava naša sagovornica.
Više od jednog razgovora
Objavljeni telefonski razgovor vjerovatno neće promijeniti političke odnose u Bosni i Hercegovini. Nije otkrio novu aferu, nije razotkrio nepoznate političke dogovore niti ponudio odgovore na pitanja koja građani godinama postavljaju.
Ali jeste još jednom pokazao obrazac koji se u domaćoj politici uporno ponavlja. Umjesto razgovora o ekonomiji, javnim finansijama, odlasku mladih, zdravstvenom sistemu ili funkcionisanju institucija, javni prostor ponovo je okupiran sukobom dvojice političkih lidera i dobro poznatim nacionalnim narativima.
Možda upravo zato najveća vrijednost ovog snimka nije u onome što se na njemu čuje, nego u onome što otkriva o političkoj komunikaciji u Bosni i Hercegovini. Poslije više od dvije decenije, akteri su uglavnom isti, teme gotovo identične, a politički obrazac ostaje nepromijenjen. Promijeni se samo povod.