gostiju, za potvrdu teze koju formirate kad vidite njegove popunjene
plaže ili krene tražiti slobodan krevet, statistika i lokalna vlast vam
ne može mnogo pomoći. Na tom polju cijela država mora mnogo raditi, ali
ne trebate biti prevelik ekspert da na osnovu viđenog zaključite kako će
sezona za neumske turističke radnike biti pozitivna.
U velikom procentu popunjeno je oko sedamnaest hiljada kreveta koliko se
smatra da posjeduje jedini bh. grad na moru. Dvije hiljade nalaze se u
četiri velika hotela i oni su najviše okupirani strancima, ostatak
pokrivaju domaći gosti. U Neumu se morate potruditi da čujete dijalog
koji nije na nekom od “naših” jezika, a osjećaj da ste na moru, a opet
kao kod kuće daje neku novu dimenziju ljetovanju moru.
Cijene su prihvatljive, za mjesto na moru kafa s mlijekom od 2,5 KM nije
skupa. Za sok ili pivo u nekom ugostiteljskom objektu morate platiti
otprilike 3,5 KM, što je tridesetak posto skuplje nego u nekom našem
mjestu u unutrašnjosti. Cijene po trgovinama i pekarama nisu mnogo
različite nego drugdje kod nas.
Ni hrana u ugostiteljskim objektima nije skupa. Za vrlo dobru pizzu u
pristojnom restoranu neposredno uz najveću neumsku plažu trebate
izdvojiti devet ili deset KM. Imponuje i podatak da iako nismo
izigravali poreske inspektore da smo za sve kupovine tog dana u Neumu
dobili i fiskalni račun što i nije uobičajeno kod nas.
Najjeftiniji smještaj kojeg možete naći u Neumu iznosi jeftinih 15 KM po
krevetu, ali nas uvjeravaju da su to sobe u kojima dobijete samo krevet
i to dosta daleko od plaže. Bar tu vrijedi ona stara narodna “koliko
para, toliko muzike”.
Plaže bolje od ijedne statistike govore da je mjesto prepuno turista. Na
one dvije ili tri glavne plaže teško je naći mjesta. Za dodatni ugođaj u
vidu ležaljke plaćete 6 KM, a ako bježite od sunca i želite i suncobran
trebate još toliko.
Prateća infrastruktura najlošiji je dio neumske priče. Na hiljadu duša
koje traže svoje mjesto pod suncem na velikoj plaži dođu dva
poluispravna tuša, mjesto za presvlačenje nećete tako lako naći, a javni
klozet je predratni. Taj segment je sigurno znatno lošiji nego što
najbliža konkurencija nudi, a najgore od svega to i onako iziskuje
najmanje investicije.
Saobraćajna izoliranost je drugi ozbiljan minus ovog našeg ljetovališta.
Mjesto je blizu, a opet dosta daleko. Na granicama se po našem iskustvu
čeka u prosjeku četrdesetak minuta, dok put preko ozloglašene Svitave
vozača tjera na razmišljanje o karijeri u brdskom automobilizmu, a
suvozače na povraćanje. Kad na toj brdsko planinskoj cesti upadnete u
gužvu sjetite se poraznih statistika o broju naših građana bez pasoša.
Neum, popularno Bosansko more, pravi je fenomen jer na cijelom Jadranu
nećete naći nešto slično. Možda je teško definisati njegovu
specifičnost, odnosno komparativnu prednost, ali oni koji ga ispune do
posljednjeg mjesta najbolje svjedoče da to nešto zaista postoji.
Preuzeto sa Klixa