Najboljom knjigom u prošloj godini proglašen je Blagojevićev roman
Bumerang, a za njega je, kako kaže u razgovoru za RSE, nagrada Udruženja
književnika RS značajna zbog toga što je to prva nagrada koju je dobio u
RS.
“Za mene je izuzetno značajno i to što sam na književnu kartu
uspio da lociram grad iz kojeg ja dolazim, to je Brod, s obzirom da se
radnja dešava u Brodu i da je, mogao bih slobodno reći Brod i jedan od
književnih junaka u ovom djelu. I treća stvar zbog koje je meni ova
nagrada bitna, jeste što predstavlja, između ostalog, svojevrsni omaž
književniku Voji Čolanoviću koji je rođen u Brodu“, kaže Blagojević u razgovoru za RSFE.
Radnja romana se odvija u Brodu, prisavskom graničnom gradiću na
sjeveru BiH, a roman se, prema riječima autora, naslanja na stvarnost i
realnost svakodnevice domaćeg društva.
Blagojević priča kako je izmaštao život četvorice mladića,
prijatelja,koji su u potrazi za boljim životom otišli iz rodnog Broda,
no kako se nisu snašli bili su prinuđeni da se vrate u svoje domove, u
rodni grad. Priča je to o sukobu generacija, o nemanju posla, o sudbini
mladih ljudi u malim gradovima.
“Glavni zaplet, glavni problem je šta raditi, jer ni u tim malim
sredinama ne postoji više mnogo prostora za pronalaženje posla ili za
satisfakciju bilo koje druge vrste. Oni u suštini provode mnogo vremena u
jednoj jedinoj kafani u kojoj su zapravo i odrastali. Ne budu tu u onom
smislu da lumpuju u kafani, već da jednostavno ne budu u svojim
stanovima, sobičcima sa roditeljima koji ih onako, i razumiju i
sažaljevaju, pa ih u isto vrijeme i ne razumiju, a ni oni njih
“, kaže Blagojević
To su, dodaje, “dva svijeta koja su zarobljena u malom prostoru kakav je jedan stan”.
“Djeca shvataju da svijet danas funkcioniše na potpuno drugačiji
način, a roditelji ne. Oni su zastali u nekom vremenu koje je nosilo
neke druge vrijednosti i sad sučeljavanje ta dva svijeta u malom
prostoru nije nimalo prijatna stvar”, objašnjava autor jedan aspekt priče.
Odumiranje naroda
Cijelu, sumornu sliku Blagojević nastoji da razbije i humorom, ali
osnovni cilj je, kako i sam kaže, ukazati na sve nelogičnosti u našem
društvu, pa likovi u romanu, pojašnjava, “ukazuju na brojne društvene
anomalije sa kojima se svakodnevno susreću, od korupcije, preko
nemogućnosti da se formira porodica zbog nedostatka intime i prostora,
zaposlenja, na besperspektivnost..”
“Dalje, oni recimo razgovaraju na jednom mjestu, pričaju o
kladionicama koje su nikle kao gljive poslije kiše, na mjestima gdje su
nekada, recimo, bile apoteke ili cvjećare. Sve je zamrlo, a otvorile su
se te neke kladionice u koje ulaze svi, od školske djece, do tetaka i
baka, nadajući se toj nekakvoj lakoj zaradi, a nema lake zarade. Nema,
barem za tu vrstu populacije koja želi časno da se zaposli, da radi
posao za koji će da bude korektno plaćen da može da živi od toga”, navodi pisac.
Dajte mladima priliku da rade, u suprotnom će ovo stanje postati
odličan primjer odumiranja naroda – jedna je od ključnih poruka
Blagojevića, koji nastoji da prikaže kako se sve loše što se dešava kao
bumerang vraća na mlade generacije.
“Uvijek je bilo tako da su centri, finansijski, administrativni i
obrazovni privlačili stanovništvo. Tako je bilo od same pojave gradova.
Međutim, kod nas je na djelu izražena unutrašnja migracija stanovništva
iz manjih sredina ili sela u veće centre. U prvi red naravno spada i
Banjaluka”, konstatuje Blagojević.
On ocenjuje kako je jedan od problema društva upravo disparitet u
prostornom razmještaju stanovništva gdje u velikim gradovima ljudi
nemaju šta da rade, ali ipak se doseljavaju i onda se trude i muče”.
“U isto vrijeme manja mjesta stagniraju ili opadaju ili se
potpuno gase naselja. U mnogim opštinama sela imaju po pet ili deset
stanovnika. Vidite da su trendovi da se gase osnovne škole i to je
stravičan problem“, ističe Blagojević.
Magistar na poslu portira
Berislav Blagojević o teškoćama može da govori i kroz sopstveno
životno iskustvo. Taj magistar geografskih nauka, iako magistrirao prije
gotovo deceniju, nema ni dana staža u struci. Danas radi kao portir u
tri smjene u Dječijem pozorištu u Banjaluci. Nekako ga je takva
situacija i ponukala da počne aktivnije da piše prije osam godina, kada
je već bio napunio 30 godina života.
“Nije problem što Berislav Blagojević radi kao portir. Problem je
što bi neko drugi, mogao da da više kao portir, odnosno da bude
ispunjen sa takvim radnim mjestom, a što bih ja mogao da pružim na nekom
drugim mjestu više, svima. Imate mojih kolega koji prevrću ćevape po
roštiljnicama, koji su isto tako diplomirali geografiju i turizam, npr.,
znate, on bi mogao da da više na drugom nekom mjestu”, navodi ovaj banjalučki pisac.
To je, kaže Blagojević, “suština problema u kompletnoj državi, što
najčešće ljudi ne rade posao u kom su najbolji, u kom bi mogli da pruže
najviše”.
“I mi smo stalno onda u minusu. U minusu smo ako imamo profesora
koji nije za profesora, ako imate šofera koji nije za šofera, ako imate
ministra na kraju krajeva, koji nije za ministra, a svako je predodređen
za nešto, u nečemu je dobar. E kad bi se barem malo to ravnomjernije
raspodijelilo, mislim da bi svima nama bilo mnogo bolje, ali mislim da
ćemo ipak na to morati sačekati, možda i nekoliko decenija“, smatra Blagojević.
Berislav Blagojević iza sebe već ima bogat opus, te nagrade i
priznanja koje dobija u regionu ali i na međunarodnoj sceni. Njegovi
radovi su prevođeni na njemački, makedonski, engleski, španski, poljski,
italijanski i japanski jezik.
Izvor RSE