Činjenica da je Moamer Kasumović presuđeni napasnik nedavno je šokirala regionalnu javnost, no vrlo kratko vrijeme je pokazalo da nisu baš svi šokirani. Dok se trudio u javnosti ostaviti utisak društveno odgovorne osobe, čak i kada je riječ o mladima, istovremeno je mnogima ostavljao traume.
Osnovna stvar koja ukazuje na to da je više žrtava Moamera Kasumovića, nego što je dobio presuda za zlostavljanje jeste to što mladić koji je prvi progovorio o svom bolu, nije isti mladić zbog kojeg je glumac presuđen, piše Klix.ba.
Hrabrog, danas već muškarca, predstava i umjetnost podstakli su da govori o traumama koje je preživio. Izustio je ono što ga godinama muči, vjerovatno nesvjestan kuda će to odvesti i na kakvu društvenu odgovornost će nas natjerati. U sali kada je iznio svoju potresnu ispovijest bili su glumci i mnogobrojna publika, među njima su se našli i novinari koji su odlučili dublje provjeriti o čemu se radi.
Došli su do šokantnog i dokazanog saznanja – Moamer Kasumović je 2021. godine presuđen zbog bludnih radnji nad maloljetnikom. U periodu nakon prve objave i obznane ove gnusnosti, mnogi su mislili da je riječ o istoj osobi, no vremenom se klupko odmotalo – riječ je o potpuno drugoj žrtvi. Imena obje žrtve su poznata redakciji, a mladić zbog kojeg je presuđen ohrabrio se dati nekoliko anonimnih izjava u medijima.
Ono što je on rekao i ono što smo pročitali u presudi duboko nas je potreslo, a sama činjenica da je Kasumović maloljetnika zlostavljao svega pola metra iza leđa dječakovog oca koji ništa nije vidio, učinila je da zanijemimo, a zatim i progovorimo glasnije.
Eksplicitna presuda, o kojoj nećemo detaljno pisati iz poštovanja prema žrtvi i njegovoj porodici, pokazala je da Kasumović nije prezao ni pred čim/kim i bila je dovoljan razlog da “kopamo” dublje. U ovom trenutku, postoje brojne priče do kojih smo došli, a koje naši sagovornici još uvijek ne mogu podijeliti glasno. Jasno je i zašto – trauma i sramota su ogromne, a podrška je sve do sinoć bila premala. Njihove priče protežu se od seksualnog zlostavljanja, preko Kasumovićevog “dodirivanja u šali” do mladića koji su u takvom trenutku bili dovoljno pribrani da se adekvatno odbrane.
Upravo zbog takvih primjera, koji čekaju podršku države i okruženja, važno je da kao društvo glasno osudimo Kasumovića i da tražimo odgovore od pravnog sistema. Pitanja za zakonodavce i izvršnu vlast je mnogo – počnimo od toga “Zašto je ovako gnusan predmet završio samo s jednom godinom zatvora?”, “Zašto dozvoljavamo zlostavljačima djece da otkupe zatvorsku kaznu?”, “Zašto registar pedofila nije javan?” i u konačnici, nakon svega što smo saznali u medijima, “Zašto tužilaštvo po službenoj dužnosti ne otvori novi predmet u kojem će raditi posao koji su novinari radili prethodnih nekoliko dana?”.
Kasumović je godinama radio kako s odraslima, tako i s djecom. Gdje je radio i s kim je radio, tužioci mogu saznati jednostavnim pretraživanjem na Googleu, i to je npr. mjesto odakle mogu početi. Naravno da osobe s kojima je radio nisu krive “po defaultu”, samo jer su radile s njim, mnogi od njih su se već ogradili od svega, uvjeravajući da ništa nisu znali te mu sada otkazuju saradnje. No, ima i onih koji šute.
Pozorišna umjetnost je već pokazala kakvu ulogu ima u društvu jer je pokrenula sve ovo. Zbog ogromne pozitivne uloge glumaca, režisera, scenarista i drugih radnika iz ove branše, neopravdano je stavljati ih sve u isti koš i poistovjećivati s Kasumovićem ili optuživati da su ga skrivali. Isto tako je neopravdana šutnja pojedinaca nad sudski utvrđenim činjenicama.