Malo mjesto nadomak Mrkonjić Grada je
možda i jedinstveno na svijetu. Među mještanima bošnjačke i srpske etničke
pripadnosti nikada nije zabilježeni niti jedan sudski spor, incident, a o
ratnim dejstvima tokom II svjetskog rata ili onog minulog prije 21. godinu da ni
ne govorimo.
Mještani Baljvina su smješteni između
Jajca i Mrkonjić Grada, dakle dva historijska grada. Uprkos ratovima i ratnoj
propagandi – intenzitet života među njima se nikada nije mijenjao.
Selo je geografski podijeljeno na
Donje Baljvine i Gornje Baljvine. Etnički Srbi su smješteni u Donjim, a etnički
Bošnjaci u Donjim Baljvinama.
“Ja razumijem, može biti mržnje,
možda, ali ako smo ljudi mi svi i idemo da nam je bolje, ali ići ugnjetaviti nekoga,
to ne mogu razumjeti. I to svoj čovjek. Tako nisi musliman ako možeš zaspati a
znaš da ti komšija nema šta jesti, nisi čovjek. Sa njim moraš podijeliti“,
izjavio je jednom Šefko Čaušević, nezvanični lider Bošnjaka.
Miroslav Tešanović iz Gornjih Baljivna
je u jednoj rečenici rekao sve: “Kad su ljudi pametni i misle dobro, onda
nema prijekorke ili nešto da ti mene mrziš i ja tebe. Gdje mrze jedan drugoga,
tu nema života. Mi smo za vrijeme onog rata, ja njega pamtim, ja sam imao 15
godina, sad mi je osamedest peta…“
Ovo selo mora i treba poslužiti kao
primjer drugima. “Mi u BiH trebamo da smo najprvi, do nebesa kako se kaže.
Jerbo to nema sad. Da ja tebe mrzim, a ti mene – ušao đavo u narod”, kazao
je Tešanović za RSE.
Ne kriju mještani da su Bošnjaci od
devdedestih bili u goroj situaciji, jer se nisu mogli kretati. Mještani i
Gornjih i Donjih Baljvina se nerado sjećaju toga – iako ovdje nikada niti jedan
metak nije proletio.
Srbi su pomagali Bpšnjacima, jer kako
kažu “tada je svaka budala nosala pušku”. Oni znaju da rat nikada
nikome nije donio ništa dobro, samo loše i da uvijek neko nekoga treba pomagati
i spasiti u kriznim momentima.
Ovo selo je sačuvano i u II svjetskom
ratu, i to kako kažu samo “mozgom naroda”, jer u najtežim vremenima
su imali mudrih ljudi na pretek.
“Možda nemamo žive vode, pa smo
malo drugačiji od ostalih, pa smo malo pametniji, da tako kažem, od drugih“,
kazao je za RSE Marko Vučinović koji u Baljvine odlazi vikendom.
“Nikome nije stalo da Srbin i
musliman sarađuju”
U Baljvinama je četvrtak neradni dan,
jer nemaju prirodni izvor vode – te se tako nadaju da će obezbijediti pitku.
Oni od davnina vjeruju da ne valja raditi četvrtkom.
Upravo zbog njihovog načina života –
jedinog ispravnog – neki smatraju da vlasti ne žele osposobiti ovo mjesto za
“normalan” život. Putevi su loši, vodu smo već pomenuli, a Šefko je
za RSE kazao da “nikome nije stalo da Srbin i musliman sarađuju”.
Po popisu 1991. godine Baljvine su
imale 1.140 stanovnika. Nalazi se ispod planine Čemernice, iznad kanjona Vrbasa
na visini od 543 metra. Udaljeno je 15 kilometara od Mrkonjić Grada. Ovo mjesto
je i dom nacionalnim spomenikom BiH, jer je u zaoseoku Kocelji pronađen stećak
iz perioda 14 vijeka u maju 2003. godine.
U Baljvinama ne znaju šta znači
“zavadi pa vladaj”, a iako djeluje kao priča o “iza sedam mora i
iza sedam gora”, ovo je priča o bosanskohercegovačkom selu koje ne bi
trebalo skidati sa naslovnih stranica. U 21. vijeku.
Najstariji stanovnici se sjećaju
vremena kada su džamija i crkva paralelno obnavljane.
U Baljvinama je uvijek bilo samo važno
da si čovjek. Ništa izuzev toga.
Pronašli smo i svjedočanstvo Šabana
Habibovića, koji je stajao oči u oči sa Momirom Talićem, generalnom Vojske RS.
Talić je sazvao sastanak sa Bošnjacima iz Baljvina.
Dio teksta vam prenosimo sa IWPR.net:
“Uvjeravam Vas da mi možemo
nastaviti da živimo sa našim srpskim susjedima.“
“Kad je tako, da li biste se
usudili da sada prođete srpskim dijelom sela?“, uzvratio mu je Talić pitanjem.
“Proći ću cijelim selom ako treba – ja se nikog ne plašim“, saopštio je
Habibović, i potom se okrenuo i otišao pravo u pomenuti dio.
A kada je zastao ispred jedne srpske
kuće i po imenu pozvao njenog vlasnika, komšija nije počeo da puca, niti da ga
vrijeđa – što je očekivao Talić. Umjesto toga, on je pogledao kroz prozor i
rekao:
“Šabane, šta se dešava? Treba li
ti pomoć? Čekaj me, dolazim, samo da se obučem!“
Nakon što je bio očevidac tog
prijateljskog razgovora, Talić je – vjerovatno gnjevan na stanovnike Baljvina
koji nisu željeli da ratuju jedni protiv drugih – uzviknuo: „Niti ste vi
muslimani pravi muslimani, nisti ste vi Srbi pravi Srbi – vi ste neki vrlo
čudan narod!“