Ljubav
prema prirodi i proizvodnji organske hrane, zvuk prirode umjesto svakodnevne
gužve, motivi su ove mlade djevojke da napusti gradsku vrevu i posveti se
uzgoju zdravih plodova.
Ne
baš tako davno njen glas bio je prisutan na talasima nekoliko banjalučkih radio
stanica. Valentina Duvnjak već dvije godine živi na obroncima planine Malovan,
na preko 1.200 metara nadmorske visine, sakupljajući netaknute prirodne šumske
plodove i proizvodeći organsku hranu.
Ponosna
je, kaže, na svoj vrt u kojem uzgaja zdravo povrće, u njivi koja nije
obrađivana 30 godina.
Mrkva,
kupus, cvekla, krompir, bundeve, medveđi luk, peršun, zelena salata…samo su dio
“repertoara” ovog zdravog kutka na kupreškoj visoravni.
“Hranu
kupuju uglavnom ljudi koji imaju malu djecu
i plodove koriste za kašice, zatim ljudi koji imaju problema sa
zdravljem, ali i oni koji žele da imaju zimnicu od plodova koji nisu tretirani
pesticidima”, kaže Valentina.
Interesovanje
je već postalo veliko, za njenu baštu čuli su i u susjednoj Hrvatskoj, kao i u
inostranstvu, pa ove namirnice često završe i na njihovim trpezama. Obično ih
naručuju putem Facebook stranice “100% priroda-100% organsko”.
Kako
je sve počelo?
“Prije
nekoliko godina nisam ni razmišljala o organskoj hrani, ali me jedno posebno
drago predavanje na fakultetu vezano za entomologiju zainteresovalo i natjeralo
da počnem razmišljati o načinu uzgoja voća i povrća koje sam do tada jela.
“Šta
se dešava sa insektima koji okuse biljku tretiranu određenim hemijskim
sredstvima i kako neki od njih u jako kratkom periodu gube život zbog otrovnog
zalogaja, pažljivo slušah toga dana i upitah se šta se sve nalazi u toj
tretiranoj namirnici koju čovjek unese u svoj organizam, šta ja to u stvari
jedem”, kaže Valentina.
“Danas,
umjesto u prodavnici, povrće uzimam u svojoj organskoj bašti koju obrađujem kao
moji preci. Čupkam
rukama biljke koje naš narod zove “korov”, kišnicom zalijevam kulture koje
posijem i posadim, prije zore ustajem da jurim gusjenice i zlatice. Nađe
se neki “zeko zekan” pa trčim kada ga ugledam, da na štapove stavljam kese da
mu šušte, jer samo na taj način ne dira
moj kupus, oči mi porastu kao u sove prateći kretanje radoznalih krava kojima
je moja bašta delikates”, priča ova vrijedna djevojka.
“Skoro
svaki dan gledam izlazak sunca iz bašte,
a često i zalazak okopavajući i sadeći krompir, kupus, pasulj, mrkvicu, lukić,
cveklu, tikvice i tikve, rotkvu, rotkvicu, suncokret…Sve se radi ručno, za
svaku biljku je odvojeno vrijeme, ali dodala bih i ljubav, pa za mene
obrađivanje bašte postaje izazov i umjetnost”.
“Često
me ljudi pitaju ‘zašto se mučiš sa tom organskom hranom’, savjetuju ‘koristi to
i to’ za bolji prinos, ovo i ono, za korov, itd.
Ne.
Meni nije važan savršen izgled biljke, ogroman plod u jesen, već šta ta biljka sadrži u sebi.
Nekad
sam odbacivala jabuku u kojoj je crv, a sada nju prvu uzimam i jedem.
Lijep
je osjećaj imati vlastitu organsku baštu i uživati u posebnom ukusu zdrave
hrane koja raste samo od onog što joj majka priroda daje”, kaže Valentina.
Mediji
su joj, kaže, i dalje u srcu, ali sada veliku pažnju posvećuje organskoj hrani
koja je i njen izbor za trpezu. Ljubav prema prirodi trenutno je jača.
Za
koji novac bi napustila baštu i vratila se medijima?
“Trenutno
ne postoji novac na ovom svijetu zbog kog bih napustila sve ovo u šta sam
uložila mnogo truda i rada, ovdje se osjećam jako lijepo, a mediji su moja
velika ljubav i sigurno ću ostati i u tom svijetu.
„Nemojte
planirati život, živite ga”, kaže Valentina.