Sa Mersihom Beširović, predsjednicom Sindikata radnika trgovine BiH za BUKU razgovaramo o položaju i pravima radnika. Mersiha nam govori o problemima radnika iz oblasti trgovine i uslažnih djelatnosti i kao problem broj jedan navodi platu.
Mersiha, kakva je situacija u BiH kada govorimo o pravima radnika?
Najbitnija karakteristika kad su u pitanju prava radnika u BIH je rekla bih razlika u pravima radnika u javnom i privatnom sektoru. Radnici i radnice u privatnom sektoru su sasvim sigurno izloženi mnogo težim uvjetima rada, nivo njihovih prava ali i primanja je znatno niži. Međutim ono o čemu se baš i ne govori u javnosti jesu i razlike u pravima i primanjima radnika zavisno od entiteta u kojem rade pa tako radnici i radnice koji rade istu vrstu posla za istog poslodavca rade u vrlo različitim uvjetima zavisno od toga da li rade u FBIH i RS. Dakle, apsolutni izostanak harmonizacije uvjeta rada i radničkih prava je rekla bih glavni problem o kojem se nedovoljno govori.
Šta bi se trebalo uraditi da se prava radnika poboljšaju?
Pa nastavno na prethodni odgovor rekla bih harmonizirati zakonodavni okvir tako da minimum prava u cijeloj BIH bude isti. Međutim nisam optimista da će se to skoro desiti. Političke volje za nekim zajedničkim standardom minimuma radničkih prava neće biti još sigurno dugo. A svjedoci smo da Federacija BIH već dugo kaska za Republikom Srpskom kako po visini minimalne plaće tako i po nekim drugim, za radnike i radnice u sektoru u kojem djeluje STBIH bitnim, pitanjima kao što su npr. rad u dane praznika i sl.
Ako sad zanemarimo to da je radno zakonodavstvo entitetski regulisano i da to dijelom uzrokuje trenutno loš položaj radnika u BIH, smatram da je konačno neophodno staviti interese radnika u privatnom (realnom) sektoru kao prioritetne. Vlasti na svim nivoima u BIH bi morali početi brinuti o ovom dijelu radne snage koja je ta koja puni budžet umjesto što ih konstantno prepušta na milost i nemilost njihovih poslodavaca. Priče koje mi u STBIH slušamo predugo o nenadležnostima, o tome kako je briga o uslovima rada ovih radnika uvijek nečija tuđa su jednostavno istrošene i ono što je neophodno su pozitivni primjeri i prakse kako nešto može biti rješeno umjesto stalnih izgovora i prebacivanja odgovornosti.
Kada govorimo o radnicima u oblasti trgovine i uslužnih djelatnosti koji su tu najveći problemi?
Problem broj jedan u ovom sektoru je svakako plaća. Postoje i svijetli primjeri ali generalno radnici u ovom sektoru rade za jako male plaće i činjenica da već godinama minimalna plaća ostaje ista rezultira da su i plaće u ovom sektoru konstantno niske. Drugi problem je naravno problem sa zakonski neuređenim pravom na slobodne praznike koje mi godinama zagovaramo. Nadalje, problem ovog sektora je neplaćen prekovremeni rad ali i verbalno i fizičko nasilje koje prema podacima koje mi imamo nije rijetkost. Pandemija je uzrokovala i porast kršenja radničkih prava pa je STBIH npr u 2020. imao 461 slučaj kršenja radničkih prava što je za skoro 50% više nego godinu raniju. Radnici nisu organizovani. Nemoguće je prosto“ ući“ u neku kompaniju bez dozvole poslodavca a oni zaista ne žele organizovane radnike . Zbog svega toga radnici su prepušteni sami sebi, vrlo često lutaju u potrazi za pomoći kada su njihova prava ugrožena i ma koliko se mi kao sindikat trudili i savjetovali vrlo često baš to što nisu članovi sindikata nas sprječava da im zaista i pomognemo jer nemamo mandat da u njihovo ime branimo njihova prava.
Da li političari u svojim programima uopšte zastupaju prava radnika?
Ne, mislim da u programima političkih stranaka čak ni deklarativno nećete naći jasne i konkretne mjere za poboljšanje prava radnika u realnom sektoru. Mi smo kao sindikat prošle godine započeli kampanju upravo sa ciljem da osiguramo tu toliko neophodnu političku volju da interesi ovih radnika budu prioritetni. Dobili smo i vrlo jasna i javna obećanja koja smo podjelili putem naših društvenih mreža i naša namjera je stalno prozivati političare i ne dozvoliti im da ova obećanja budu zaboravljena. Ne bojimo se prozvati sve one koji ne urade one što su obećali niti se bojimo isto tako javno da kažemo kada neko od njih nešto konkretno i uradi. STBIH je baš uoči 1.maja potpisao, prvi nadam se u nizu, Memoranduma o saradnji sa Gradom Goražde o zajedničkom angažmanu na jačanju prava radnika i radnica u sektoru trgovine. U fokusu ovog dokumenta su upravo ovi za radnike u ovom sektoru prioritetna pitanja. Lokalni nivo vlasti može i mora uraditi mnogo više na pitanjima kakvi su rad u dane praznika npr i mi ćemo u tom smislu u narednom periodu ići prema svim općinama i gradovima koji pokažu spremnost za donošenje novih proaktivnih pristupa promocije i zaštite radnika u realnom sektoru i njihovih prava. Izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini u FBIH koje bi konačno uredilo ovo pitanje na nivou FBIH a koje smo mi napravili je u parlamentarnu proceduru uputio klub DF i to je ušlo u Program rada Zastupničkog doma Parlamenta FBIH. Mi ćemo tražiti da to hitno dođe na Dnevni red ovog Doma a podršku ovim izmjenama dale su mnoge stranke iz pozicije i opozicije. Mi ćemo pratiti razvoj događaja, podsjećati ih na obećanja koja su dali i prozvati nakon što Izmjene dođu na glasanje. Sve ovo radimo potpuno otvoreno, svaki naš korak radnici bez obzira da li su naši članovi ili ne mogu pratiti putem naših društvenih mreža i sami učestvovati u cijelom procesu. Po mom mišljenju sindikat je taj koji prava radnika mora nametnuti političkim strankama i tražiti od njih da rade u interesu radnika a ne kako je to dosad bio slučaj u BIH da su sindikati ti koji su u službi političkih stranaka. Mi smo godinama čekali da se sindikati ujedine, da se i sami reformišu u interesu radnika i od prošle godine čak i u ovaj proces političkog zagovaranja smo krenuli sami. Vremena za čekanje mi odavno više nemamo.
Organizujete i marš u Sarajevu povodom 1. maja. Možete li nam reći nešto više o porukama koje želite poslati tom prilikom?
Poruke su upravo sve ovo što sam već gore pomenula. Ovim protestnim maršom želimo podsjetiti na potrebu za hitno povećanje minimalne plaće, na potrebu da radnici i radnice u ovom sektoru budu također slobodni za praznike kao i da mogu biti članovi sindikata bez straha od otkaza ili drukčijeg tretmana. Osim toga želimo poslati poruku svim radnicima u ovom sektoru da nisu sami i zbog toga se nadam da će nas podržati i veliki broj građana. Naravno zbog epidemioloških mjera molim sve da to urade u autima kao i uz strogo pridržavanje mjera.
Koliko je pandemija uticala na položaj radnika u vašoj oblasti?
Jako puno. Statistika koja bi najbolje pokazala trenutno stanje je naravno u BIH vrlo upitna kao mehanizam. Ali podaci koje nam je ljubazno ustupio gosp. Faruk Hadžić, ekonomski ekspert od koga STBIH ima veliku podršku govore najbolje o posljedicama pandemije po ovaj sektor. Podatak da je svaki 5 otpušteni radnik tokom pandemije upravo iz ovog sektora kao i da je promet putem fiskalnih uređaja od juna do jula 2020. bio manji za 1,7 milijardi KM mislim govori dovoljno. Radnici koji rade u ovom sektoru su na prvoj liniji zaraze i jednako ugroženi kao i njihove kolege iz sektora zdravstva. Tokom prošle godine oni radnici koji rade u trgovinama neprehrambenom robom su radili za minimalnu plaću a oni koji su imali ugovore na određeno vrijeme ugovori im nisu produžavani. Pandemija je pokazala da značajan broj radnika u ovom sektoru dio svoje plaće prima u gotovini što je u potpunoj suprotnosti sa zakonom i predstavlja rad na crno. Taj dio plaće radnici ne mogu uopšte potraživati kad im poslodavac to uskrati a većina njih to čak i ne zna
Kako se možemo boriti protiv radnika na crno u oblasti trgovine i uslužnih djelatnosti?
Ponovo mislim da je članstvo u sindikatu jedan od mehanizama jer je sindikat pored toga što štiti prava radnika i taj vanjski kontrolni faktor. Najbolja borba protiv rada na crno u ovom sektoru je hitno smanjenje ogromnih nameta koji jesu jedan od ključnih razloga zbog kojeg su primanja radnika tako mala. Smanjenje poreza i doprinosa uz uvjet da rastrećenje ide u korist radnika je najbolje oruđe za borbu protiv rada na crno ali i uslov za prestanak egzodusa radnika iz BiH.