Sahrana Ratku Mladiću, osuđenom na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina, već sedmica ne prestaje unositi razdor u međususjedske odnose Srbije i Bosne i Hercegovine.
Zbog transparenta – Pravac Potočari istaknutog na sjevernoj tribini stadiona Rajko Mitić, ali i zbog sahrane uz vojne počasti ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković najavio je povlačenje svih uposlenika ambasade BiH u Srbiji.
Ubrzo je stigao i odgovor iz Srbije, a tamošnje ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Konakovića da narušava regionalnu stabilnost.
Konaković je i protjerao dvoje diplomata, a posljednja reakcija stigla je od ministra vanjskih poslova Srbije Marka Đurića.
“Elmedin Konaković više se ne ponaša kao ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara, već kao čovjek koji vodi permanentnu predizbornu kampanju na račun međuetničkih i diplomatskih odnosa i regionalne stabilnosti”, rekao je Đurić.
U obje države uskoro se održavaju izbori pa svim stranama odgovara verbalni sukob, ali pitanje je kakve to posljedice može ostaviti na privredu.
Bivši ambasador Bosne i Hercegovine, a sada izvršni direktor Vijeća stranih investitora Bosne i Hercegovine Nedim Makarević za Buku kaže da se politički odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije često posmatraju kroz prizmu dnevne politike, ali njihovo ozbiljnije pogoršanje imalo bi vrlo konkretne ekonomske posljedice.
“Srbija za Bosnu i Hercegovinu nije marginalno tržište, nego jedan od najvažnijih trgovinskih partnera, duboko povezan sa domaćim lancima snabdijevanja, industrijom, energetikom, transportom i maloprodajom. Zbog toga bi svako ozbiljnije narušavanje ekonomskih odnosa prije svega značilo povećanje troškova poslovanja, pad trgovine i rast neizvjesnosti”, upozorava Makarević.
Dodaje da podaci najbolje pokazuju razmjere te povezanosti.
U 2025. godini BiH je u Srbiju izvezla robe u vrijednosti od oko 1,88 milijardi KM, dok je iz Srbije uvezla približno 4,10 milijardi KM. Ukupna robna razmjena tako je bila blizu šest milijardi KM. Srbija je najveći trgovinski partner BiH unutar CEFTA-e, podaci su Vanjskotrgovinske komore BiH.
“I podaci za 2026. potvrđuju intenzitet tih veza. Zaključno s augustom, razmjena je već dostigla približno 3,41 milijardu KM, od čega je BiH izvezla oko 1,03 milijarde, a uvezla oko 2,39 milijardi KM. Među ključnim robama u bilateralnoj trgovini nalaze se energenti, željezo i čelik, proizvodi metalne industrije, drvo, papir, farmaceutski proizvodi, plastika i mašine”, kaže Makarević.
U slučaju potpunog zahlađenja odnosa ili prekida bilateralne saradnje prvi na udaru bi bio na lance snabdijevanja.
“Najveći neposredni problem vjerovatno ne bi bio potpuni prestanak trgovine, nego povećanje administrativnih i logističkih barijera. Dodatne kontrole na granicama, komplikovanije procedure, politički motivisane zabrane, sporije izdavanje dozvola ili problemi sa priznavanjem dokumentacije dovoljno su ozbiljni da kompanijama povećaju troškove”, kaže Makarević.
Današnja industrijska proizvodnja funkcioniše po principu tačno definisanih rokova, pojašnjava, što znači da ako sirovina ili komponenta kasni dva ili tri dana, posljedica više nije samo problem transportera nego prekid proizvodnog procesa.
“Posebno bi bile pogođene kompanije koje posluju sa malim zalihama i oslanjaju se na regionalne dobavljače.”
Druga posljedica bio bi pritisak na cijene, a BiH iz Srbije uvozi znatno više nego što tamo izvozi. To znači da bi ozbiljnije trgovinske prepreke imale i inflatorni efekat.
“Ako bi kompanije morale robu nabavljati iz udaljenijih zemalja, povećali bi se troškovi transporta, osiguranja i skladištenja. Dio tog povećanja kompanije bi mogle apsorbovati kroz niže marže, ali bi značajan dio na kraju završio u maloprodajnim cijenama. Drugim riječima, politička eskalacija vrlo lako može postati račun koji plaća krajnji potrošač”, kaže sagovornik Buke.
Treća žrtva prekida saradnje dvije susjedne zemlje bila bi industrija jer u problemu ne bi bila samo trgovina gotovim proizvodima.
“Regionalne ekonomije danas su međusobno povezane kroz proizvodne lance. Jedna kompanija proizvodi sirovinu, druga poluproizvod, treća finalni proizvod. Među najvažnijim kategorijama bh. izvoza prema Srbiji već sada su mineralna goriva, željezo i čelik, drvo, metalni proizvodi, papir, farmacija, plastika, mašine i električna oprema”, dodaje Makarević.
To znači da bi poremećaj pogodio upravo proizvodne sektore koji generišu radna mjesta i izvoz. Transport bi bio među prvim sektorima koji bi osjetili posljedice.
Makrević podsjeća da su Bosna i Hercegovina i Srbija geografski previše povezane da bi politika mogla jednostavno „isključiti“ ekonomske tokove.
“Hiljade kamiona prelaze regionalne granice, a transportni pravci nisu važni samo za bilateralnu trgovinu već i za pristup drugim tržištima. Svako duže čekanje na granicama predstavlja direktan trošak. Kamion koji stoji ne proizvodi prihod. Roba koja čeka gubi konkurentnost. A kompanija koja ne može garantovati rok isporuke vrlo brzo može izgubiti kupca u Njemačkoj, Austriji, Italiji ili nekoj drugoj zemlji.”
Bivši diplomata kaže kako bi najgori scenario osjetila i Srbija te da bi bilo pogrešno ovu situaciju posmatrati kao jednostrani rizik za BiH.
“Bosna i Hercegovina je veoma značajno tržište za srbijanske kompanije. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Srbije, BiH je u prvih devet mjeseci 2025. bila drugo najveće izvozno tržište Srbije, odmah iza Njemačke, sa oko 1,56 milijardi eura srbijanskog izvoza. Srbija je u tom periodu sa BiH imala trgovinski suficit od oko 601 milion eura”, zaključuje Makarević.