U Centru za kulturu u Loparama održan je sastanak koji je trebalo da bude ključan trenutak za demokratiju u Republici Srpskoj – ali je ostao bez ključnih aktera. Na poziv načelnika opštine Lopare Rade Savića, da se razgovara o inicijativi za moratorijum na geološka istraživanja i dodjelu koncesija za eksploataciju litijuma, od devet pozvanih narodnih poslanika iz izborne jedinice 6, odazvalo se samo dvoje.
U fokusu je Deklaracija protiv rudarenja litijuma, koju su ranije potpisali građani – ali koja u političkim krugovima u Banjaluci nije doživjela institucionalnu podršku. Vlada Republike Srpske odbacila je prijedlog da se o moratorijumu uopšte raspravlja u Narodnoj skupštini, ocjenjujući da “nema potrebe”.
„Mi mislimo da potrebe ima – jer zakon o dodjeli koncesija ne prati čak ni sopstvene izmjene iz 2006. godine,“ poručuje za BUKU Snežana Jagodić-Vujić iz ekološkog udruženja „Eko put“ iz Bijeljine. Ona ističe da su više od 6.000 građana kroz dvije inicijative jasno izrazili protivljenje istraživanju i eksploataciji litijuma na Majevici – ali bez odgovora iz entitetskih institucija.
Politički muk na poziv za dijalog u Loparama
U međuvremenu, aktivizam ne jenjava – ali i razočaranje raste.
„Narodni poslanici birani su da štite interes naroda, a narod se ovdje jasno izjasnio. Gdje su sada?“ rekao je za BUKU načelnik Savić, koji već više od godinu dana upozorava na potencijalno pogubne posljedice rudarskih zahvata na prostoru Majevice – planine koja je izvor pitke vode i vazdušne struje za više opština u Semberiji i Posavini.
Iako je firma AR CORE, za koju se pretpostavlja da bi vodila rudarske operacije, ima svoje sjedište u Loparama – lokalna zajednica, prema postojećem zakonu, više nema pravo da odlučuje o tim projektima. Izmjenom Zakona o geološkim istraživanjima krajem 2023. godine, lokalnim zajednicama je izričito oduzeto pravo učešća u procesu odlučivanja.
Svesrpsko jedinstvo kad treba kapitalu: Kako je Vlada RS odbila volju 6.000 građana i osam opština
„Sav profit će ići u Laktaše i u multinacionalne račune. A štetu – zagađenu zemlju, vodu, vazduh – snosiće stanovnici Lopara“, upozorava za BUKU poslanik PDP-a Slaviša Marković.
“Ova inicijativa, koja je već razmatrana u Narodnoj skupštini Republike Srpske, doživjela je podršku opozicionih poslanika, ali je odbijena od strane vlasti koja stavlja na stranu moćnike i multinacionalne kompanije. Očigledno je da će od ovog projekta koristi imati samo multinacionalne kompanije, dok će građani Republike Srpske, a naročito oni sa područja opštine Lopare, trpiti veliku štetu. Dolazim iz izborne jedinice 6 sa Majevice i veoma sam razočaran što danas nisu prisutni svi predstavnici partija da pokažu jedinstvo kada su u pitanju vitalni interesi građana Republike Srpske. Očigledno vlast koristi sve srpske jedinice kada su u pitanju interesi SNSD-a, ali kada su u pitanju interesi građana, oni se odlučuju za kapital”, rekao je za BUKU Marković.
“Dobar primer je i to”, navodi dalje Marković, “što kompanija koja planira rudarenje litijuma ovde registruje svoj poslovni subjekt u opštini Lopare, što najbolje pokazuje kako vlast ignoriše interese građana. Sve benefite koje bi ljudi trebalo da dobiju od eksploatacije prirodnih bogatstava, odnjeće multinacionalne kompanije, a najveću štetu će pretrpiti građani Lopara”
Njegove riječi potvrđuje i kolega iz SDS-a, Tomica Stojanović:
“Mislim da ni Republika Srpska, ni ovo područje, ni narod – ama baš nikakav interes nemaju da se taj rudnik na ovom području otvori, da počne sa nekim svojim funkcionisanjem, iz sledećih razloga. Znači, imamo brojne primjere. Kao prvo, svakako da bi se uništila životna sredina, i narod bi imao oko sebe jedno veliko jalovište. Svedoci smo velikih i bogatih sela gdje su na hiljade hektara samo jalovina i prašina. Druga stvar je da, nažalost, u budžet rudna renta koja dolazi – to je 3%, što je mizerija – što u suštini ne znači ništa ni za budžet Republike Srpske, a kamoli za budžet jedinice lokalne samouprave. Treća stvar je, nažalost, praksa je pokazala da svi ovi projekti kroz koncesije koje vlast na čelu sa SNSD-om daje svojim prijateljima, mi ih na kraju gubimo – kroz sudske sporove, međunarodne i domaće arbitraže – i dođemo u situaciju da Republika Srpska gubi stotine miliona”, rekao je Stojanović BUKU.
Sastanak u Loparama, umjesto dijaloga, pokazao je prazninu. Prazninu političke volje, prazninu odgovornosti – i rastući jaz između institucija i građana. Na jednoj strani: Majevica, planina. Na drugoj: profit, ćutanje, birokratija. A između – ljudi.
Oni koji ostaju i piju tu vodu. Dišu taj vazduh. I koji se, makar i bez podrške sa vrha, ne mire s tim da im neko – u tišini – oduzima pravo da odlučuju o svojoj budućnosti.