“Ti si nova”, pita me starija gospođa. Ne znam zašto sam rekla da jesam.
Kada sam krenula da uradim tekst, mislila sam razgovarati sa ljudima, fotografisati, ali ovaj put nisam mogla. Ali ostala sam i čekala dok se vrata nisu otvorila. Tada sam prešla na drugu stranu ulice. Još nekoliko trenutaka, sa te druge strane, gledala sam u ta vrata, pognute glave i ruke sa platičnim posudama, i definitivno odustala od fotografisanja. Bila je subota.
Teško je izabrati najočigledniji pokazatelj stanja u kojem se nalazi BiH. Mnogo ih je, ali, složiće se mnogi, najstrašnije je biti gladan.
Znaju to najbolje u banjalučkom Mozaiku prijateljstva, gdje se od početka pandemije do danas broj korisnika udvostručio. I svakim danom je sve veći.
“U našoj javnoj kuhinji Obrok ljubavi broj ljudi koji se hrani radnim danima je preko 500 korisnika, a vikendom je taj broj odavno prešao hiljadu korisnika. Takođe, naše javno kupatilo je u svakodnevnoj upotrebi, jer zbog situacije sa korona virusom higijena treba da bude na zavidnom nivou. Što se tiče godina, naši korisnici su uzrasta od 0 do 95 god, a sve je veći broj i mladih porodica, jer su supružnici ostali bez posla što je posljedica ove pandemije”, priča za Buku Miroslav Subašić, koji je Mozaik prijateljstva osnovao prije 16 godina.
Zbog teške situacije i potrebe za sve većim brojem obroka, Mozaik prijateljstva je u stalnoj potrazi za prehrambenim namirnicama.
Najpotrebnije im je ono što svakodnevno koriste za pripremu obroka. Od povrća – krompir, mrkva, kupus, pasulj, crveni luk, potom makarone i riža, a od mesa piletina.
Da je situacija svakim danom sve gora, da svakodnevno zovu ljudi različitih životnih dobi da pitaju na koji način mogu dobiti pakete hrane i higijene, tvrdi i sеkrеtаr Grаdskе оrgаnizаciје Crvеnоg krstа Žеljkica Ilić.
“Mi imamo značajan porast broja ljudi koji traže pakete hrane i higijene jer su ostali bez posla u toku ove pandemije. Zovu iz prigradskih mjesta, ali najviše sa područja Grada da im pomognemo dok se ne snađu. Donacija je sve manje i zaista ne znam šta će biti u vrlo skorom periodu, ali situacija je vrlo loša, ljudi zovu, traže, pitaju, znaju za Crveni krst, a mi ne možemo da odgovorimo na sve zahtjeve. To je zastrašujuće, takvi dani mi najteže padaju”, iskrena je Ilić, dodajući da se u Javnoj kuhinji Crvenog krsta već godinama hrani isti broj Banjalučana – 400. Taj broj obroka finansira Grad. Ipak, ako neko pokuca i zatraži obrok, ne odbijaju ga.
I u preostale tri javne kuhinje koje djeluju na području Banjaluke, slika je ista. Tihi ljudi, pogleda uprtog u zemlju, sa plastičnim posudama.
Nije ovakva situacija samo u Banjaluci, isto je i u Prijedoru, Bijeljini, Sarajevu, Mostaru…
Svjedoče tome i u Udruženju Pomozi.ba koje već godinama svojim djelovanjem pomaže ugroženim ljudima na području cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire.
Ovdje nam takođe kažu da su već na samom početku pandemije koronavirusa zabilježili značajan porast broja zahtjeva za pomoć. Pored standardnih molbi i upita, često su dobijali i molbe porodica čiji članovi su ostali bez posla, a kreditno su zaduženi. Trebala im je pomoć za plaćanje režija, pomoć u prehrambenim paketima, kupovini lijekova i slično. Trenutno je situacija nešto mirnija u odnosu na taj period.
Nažalost, broj socijalno ugroženih ne raste samo od pandemije. To je bio i razlog što je Pomozi.ba još ranije proširilo djelatnosti i otvorilo ispostave u više gradova BiH.
O ovome naši političari ne govore. Oni gladne ne vide, ne kreću se tim ulicama, ne snimaju tu spotove, ne slikaju se. Njih interesuje isključivo vlast, a ne prosperitet države ili koliko ljudi pretražuje kontejnere da bi preživjelo.
Pokazali su nam to previše puta.