Nakon 11 dana blokade mostarske deponije Uborak, ponovno je počeo dovoz i odlaganje smeća iz Mostara. Dogovor o deblokadi regionalne deponije postigli su mještani sjevernog dijela Mostara okupljeni oko neformalne grupe građana "Jer nas se tiče" sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, a septembar je mjesec do kada treba pronaći rješenje za ekološki problem koji već danima potresa Hercegovinu ili slijede nove blokade.
Podsjetimo, situacija je eskalirala kada je otkriveno da je na deponiju komunalnog otpada deponirano i 6 tona dehidriranog mulja s postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Mostaru, u kome se nalazi enormno visoka koncentracija piralena.
Ovo je bio povod da razgovaramo sa Huseinom Oručevićem, novinarom i aktivistom mreže “Naše društvo”, koji je krajem maja sa kolegom Marinom Bagom objavio analizu koju su naručile gradske vlasti, ali su nakon dobijenih rezultata odlučili obmanuti javnost prešutivši da se u mulju nastalom u mostarskim postrojenjima za pročišćavanje vode nalazi ogroman procenat opasnih tvari, među kojima i kancerogeni piralen.
Oručević je ove sedmice i napadnut u Mostaru.
Pitali smo ga šta deblokada deponije znači, do kakvih podataka su došli u svom trogodišnjem istraživanju, te šta su saznali o zdravstvenim problemima dvadesetak radnika zaposlenih na pročišćivačima.
“Postignut je dogovor oko deblokade, ali problemi ostaju, ništa se nije riješilo. I dalje će se bez kontrole ovdje moći dovoziti bilo šta, kao i do sada, a dovozio se i opasni mulj, animalni otpad, medicinski otpad, a to se nije smjelo dovoziti na deponiju pošto je ona predviđena isključivo za komunalni otpad. Nismo riješili ni mulj na pročišćivačima u kojima su otkriveni otrovi, ni ko je taj mulj, oko 6 tona, prokrijumčario sa pročišćivača u kamionima komunalnog preduzeća . To nisu podaci koje ja izmišljam, već govorim ono što piše u izvještaju inspekcije. Znači, kako je moguće da se nešto ovakvo desilo i šta će se sada desiti sa muljem koji je pomiješan sa komunalnim otpadom. To nije sanirano. Niko čak nije govorio ni o sanaciji mulja, a imamo situaciju da se smeće iz grada opet baca na taj mulj.
Zaključak je stoga jasan – dobili smo samo to da Mostarci pred svojim očima nemaju gomile smeća, nemaju očiti smrad koji se širio gradom zbog visokih temperature, a problemi sa neodgovornošću Gradske uprave, problemi sa svim otrovom koji se tamo nalazi, problem sa nelegalnim otpadom, ostaju”, istakao je Oručević.
Husein Oručević, novinar i aktivista
Gradske institucije nemaju sluha, a federalne?
Navešću vam primjer Federalne ministrice okoliša i turizma, Edite Đapo, koja je putem medija poslala poruku da će zatvoriti Uborak ako joj neko dokaže da se ovdje skladištio medicinski i animalni otpad. Na sjednici Vlade FBiH nudili smo ministrici Đapo 24 dokumenta koja dokazuju da je tokom 2016. i 2017. godine ovdje sahranjeno oko 900 pasa lutalica, a ona ih nije htjela uzeti, rekavši da ih pošaljemo poštom.
Analizu mulja je rađena na zahtjev gradskih vlasti?
Grad je taj mulj pokušao da prebaci na deponiju, te je zatražio od Instituta za agropedologiju FBiH da im uradi analizu koja bi dokazala da se taj mulj može odlagati na deponiji Uborak.
Institut je izvršio analizu, otkrio povišene količine otrovnih, kancerogenih, mutogenih sastojaka i bez obzira na to ipak su pomiješali komunalni otpad u kamionima sa muljem i oko 6 tona toga prebacili na Uborak. Mi smo, igrom slučaja, dokumente dobili od JP Vodovod kojim upravlja Grad koji je puna tri mjeseca analizu mulja iz prečišćivača držao sklonjenu u ladici, znajući da se u njemu nalaze opasne tvari, između ostalog PCB u enormno povišenim količinama.
Mi smo potom četiri dana od stručnjaka tražili mišljenje šta je to što se nalazi u mulju, odlučili smo se obratiti javnosti jer je u pitanju zdravlje svih nas.
Prvo pitanje koje su trebali postaviti, a nisu, otkud u mostarskoj kanalizaciji PCB, kako je moguće da se našao u mulju. Po meni to znači da je došao najobičnijom kanalizacijom.
Stoga kako nakon svega možemo očekivati da ti isti ljudi koji su sve ovo napravili i potom krili, ispoštovati bilo kakav dogovor.
Obraćali su vam se i radnici na prečišćivačima i tvrdili da imaju ozbiljne zdravstvene probleme?
Ono što mene zabrinjava jeste da mulj koji se nalazi u pročišćivačima, a to je bio i naš glavni motiv zašto smo tako hitno izašli sa tim dokumentom u javnost, jeste loše zdravstveno stanje osoba koje rade u prečišćivačima. Rade u odjeći koja nije prilagođena za rad sa otrovnim materijama, imali su zdravstvene tegobe. Riječ je o oko 20-ak radnika, neki od njih su dolazili kod nas i govorili nam sa čim se susreću i pokazivali slike jutranjeg ispljuvka koji je bio krvav. Oni su se zbog toga već nekoliko puta žalili direktorici Ljilji Doko.
Nešto malo prije nego se pojavio ovaj izvještaj o otrovnim materijama, glavni indžinjer tehnolog je napustio Mostar. On je inače rodom iz Bosne, a rečeno nam je da je otišao iz porodičnih razloga, iako mi znamo da je otišao iz zdravstvenih razloga i da je njegova sluznica zbog rada u takvim postrojenjima bila 100 posto oštećena. Takođe, poznato nam je da je taj gospodin jako dugo upozoravao direktoricu Doko na to da se ovdje radi sa opasnim materijama i očito je ta analiza koja je rađena došla do njega nakon čega je i donio odluku da ode iz grada. Ja imam i njegov broj telefona, ime i prezime, zvao sam ga, ali nije htio da kaže ni jednu jedinu riječ iako sam pomenuo da i njegove kolege imaju slične zdravstvene probleme. Jako mi je žao što je otišao bez i jedne jedine riječi, i što neće svojim kolegama da pomogne.
Epilog koji smo dobili i koji će vas vjerovatno podsjetiti na seriju Černobilj, kada su ozračenim ljudima nudili čaše crnog vina, govoreći da će im ono pomoći. Naime, onog trenutka kada su radnici rekli direktorici Doko da imaju probleme, ona iako vjerovatno potpuno svjesna o kakvim materijama se radi, rekla im je da piju kozje mlijeko i da će im biti puno bolje. To je bukvalno kao Černobil.
Sve oko ovog slučaja je zaista uznemirujuće, ali koliko su građani svjesni ekološke katastrofe i mogućih posljedica, kako po okolinu, tako i po svoje zdravlje?
Građanska inicijativa je pokazala da se uistinu može na ozbiljan način tretirati, kako ekološki problem tako i problemi koje grad Mostar već dugo godina ima sa odvozom smeća, ali i kriminalom koji se krije u smeću.
Građani su pokazali da ne žele biti otrovani – evo kradete nas, lažete nas, prećićemo preko toga, ali kada nam je ugroženo zdravlje onda više ne možemo gledati kroz prste.
Ovo što se dešava u Mostaru danas je jedan divan primjer onoga o čemu jako dugo govorimo.
Ne radi se u Mostaru o nikakvoj politici, podjeli, ne radi se o Muslimanima, Hrvatima. Pogledajte, mi u Mostaru konačno pričamo o problemima zdravlja, kakav će biti naš kvalitet života i svi su se time zabavili. Gdje su tu sada Muslimani i Hrvati? Niko o njima ne govori. Mi sada prvi put u Mostaru imamo pravi pravcati problem i nemate gradskog vijeća zbog ovoga, zato što se u stvari ne radi o Muslimanima i Hrvatima, o nemogućnosti da se ljudi u Mostaru dogovore, nego se radi o jednoj najbanalnijoj stvari – debeloj krađi i nemogućnosti kontrole mostarskog budžeta koji se paušalno troši i odlazi najčešće u privatne ruke ili političkih partija.
Mostar ne pati zbog rata, Mostar pati samo zbog onih koji su odlučili da opljačkaju građane, da uzmu ogroman postotak budžeta, koji je ove godine najveći od kada je Mostar zaživio kao grad – 63 miliona maraka. Dakle, Mostar nema problem oko toga jesu li njegovi građani, podijeljeni, posvađani. Glavni problem je krađa, nepostojanje kontrole političkog balansa i kontrole mostarskog budžeta. Kada nemate to, oni onda jednostavno mogu da urade šta žele.
Blokada deponije Uborak
Podsjetimo čitatelje na kraju da je početkom godine „ Naše društvo“ predalo oko dva i po kilograma dokaznog materijala Regionalnoj kancelariji SIPA-e u Mostaru, te MUP-u HNK-a i Tužilaštvu, a podignute su i krivične prijave u kojima ste imenom i prezimenom optužili ljude zbog nesavjesnog upravljanja komunalnim preduzećima. Ovome ste dodali i dokument koji je vezan za pronalazak opasnih materija u pročišćivačima. Kako ste zadovoljni dinamikom kojim se ovaj slučaj rješava?
Mi smo u stalnom kontaktu sa tužiteljem Kemalom Maksumićem, i stalno nadopunjavamo tužbu različitim dokumentima. Naravno, nismo zadovoljni brzinom djelovanja jer mi bismo voljeli da to ide jako brzo. Iskreno se nadam dobroj saradnji i kreiranju priče koja će dokazati ovo što istražujemo, dokumentujemo i tvrdimo već tri godine. Ipak ono što definitivno znam jeste da ljudi koje danas imamo u Mostaru ne mogu biti dio riješenja jer su oni dio problema.