Dok Banjaluka mjesecima čeka realizaciju najavljenog projekta kineskog tramvaja bez šina, Ljubljana je već napravila konkretan korak. U slovenačkoj prijestonici uskoro počinje testiranje neobičnog baterijskog vozila koje izgledom podsjeća na tramvaj, ali se kreće običnim kolovozom.
Riječ je o vozilu kineskog proizvođača CRRC, dugom 30 metara i kapaciteta do 250 putnika. Prema najavama ljubljanskog gradskog prevoznika LPP, testiranje bi trebalo početi u ponedjeljak, 16. novembra, a u početnoj fazi vozilo će saobraćati bez putnika.
Građani bi tek naknadno trebalo da dobiju priliku da se provozaju i upoznaju s novim sistemom.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković ranije je najavljivao da bi upravo ovaj grad mogao biti među prvima u Evropi koji će uvesti takav vid javnog prevoza. Međutim, dok su Slovenci već predstavili vozilo i pripremili testnu rutu, u Banjaluci se još čeka dolazak najavljene pošiljke, piše Etto.ba.
Tramvaj koji ne treba šine: Može prevesti do 250 putnika
Iako ga nazivaju baterijskim tramvajem, ovo vozilo zapravo funkcioniše na principu električnog autobusa. Sastavljeno je od više povezanih dijelova, ima dužinu od 30 metara i može prevoziti do 250 putnika, što je znatno više od kapaciteta najvećih konvencionalnih autobusa koje trenutno koristi ljubljanski javni prevoz.
Za razliku od klasičnog tramvaja, ne zahtijeva izgradnju šina niti postavljanje električnih vodova iznad saobraćajnice. Kreće se na gumenim točkovima, a energiju dobija iz baterija koje se pune na posebnim stajalištima.
Sistem koristi kamere, senzore i satelitsku navigaciju za praćenje unaprijed određene trase. Vozilo ima vozačke kabine na oba kraja, zbog čega prilikom promjene smjera nije potrebno okretanje.
Proizvođač je kineska kompanija CRRC, a Ljubljana će, ukoliko testiranje bude uspješno, razmatrati mogućnost šire upotrebe ovog sistema. Njegovi zagovornici kao jednu od prednosti ističu mogućnost uvođenja prevoza većeg kapaciteta bez skupih i dugotrajnih građevinskih radova.
Ipak, dio slovenačke stručne javnosti upozorava da samo nabavka velikog vozila ne znači automatski i unapređenje javnog prevoza.
Ako se ovakvi autobusi kreću istim saobraćajnicama kao automobili, bez posebnih traka i prednosti na raskrsnicama, mogli bi se suočavati s istim zastojima kao i postojeći autobusi.
Zbog toga se ukazuje na potrebu izgradnje izdvojenih koridora, prilagođavanja semafora i uvođenja sistema naplate karata koji bi omogućio brži ulazak putnika. Ostaje i pitanje da li Ljubljana dobija stvarni sistem brzog autobuskog prevoza ili samo vozilo većeg kapaciteta.
Šta je Stanivuković obećavao Banjalučanima?
Slične dileme prate i najave iz Banjaluke, gdje se od početka postavlja pitanje koliko je ovakav projekat opravdan u gradu koji se suočava s brojnim problemima u organizaciji javnog prevoza.
Gradonačelnik Draško Stanivuković još u aprilu ove godine govorio je o nabavci kineskih vozila, navodeći da bi cijena jednog iznosila oko pet miliona KM. Tada je najavljivao da bi prva vozila mogla stići u septembru, dok je u maju poručivao da želi da Banjaluka bude ispred Ljubljane u uvođenju ovog sistema.
Međutim, najavljeni rokovi su se pomjerali. U septembru je Stanivuković saopštio da su vozila krenula iz Kine prema Hamburgu i da se njihov dolazak očekuje za nekoliko sedmica.
Krajem oktobra spominjao je novi termin – početak naredne godine, nakon čega bi uslijedio probni period u trajanju od tri do šest mjeseci.
Prema njegovim ranijim obrazloženjima, ovakav sistem posebno bi odgovarao Banjaluci zbog konfiguracije terena i naselja smještenih na uzvišenjima. Kao potencijalne pravce naveo je Starčevicu, Lauš i Paprikovac, gdje bi izgradnja klasične tramvajske infrastrukture zahtijevala znatno veća ulaganja.
Pet miliona KM za vozilo ili ulaganje u cijeli sistem?
Cijena nabavke i stanje javnog prevoza u Banjaluci izazvali su kritike dijela stručne javnosti.
Saobraćajni inženjer Nikola Ćopić ranije je upozoravao da se problemi gradskog prevoza ne mogu riješiti samo nabavkom novih vozila. Ukazao je na mali broj građana koji koriste javni prevoz, starost autobuske flote i nepostojanje jedinstvenog sistema karata.
Prema njegovoj procjeni, novac predviđen za jedno ovakvo vozilo mogao bi biti iskorišten za nabavku tri do četiri standardna električna autobusa, uz sličan kapacitet prevoza.
Dodatna pitanja otvorio je i stručnjak za bezbjednost saobraćaja Milenko Jaćimović, koji je upozorio na nedostatak odgovarajuće infrastrukture, vlastitog gradskog preduzeća za prevoz i stručnog kadra za održavanje skupih vozila.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH problematizirao je i transparentnost cijelog postupka, posebno pitanje da li Banjaluka vozila kupuje ili ih samo dobija na probu, s obzirom