Njihova ljubavna priča počela je prije punih 20 godina. Tada su se upoznali otpravnici vozova, Draženka i Slobodan Bogun iz Brezičana kod Prijedora. Ugledali su se na poslu, kao tek stasali radnici “Železnice Republike Srpske” i tu je čarolija počela. Prvog susreta Slobodan se i danas seća sa nostalgijom.
– Kada sam je ugledao, jako mi se dopala. Upoznali smo se i počeli da se družimo, zahvaljujući našim zajedničkim kolegama. Nastavili smo da se viđamo, ja sam se zaljubio, a bogami i ona. Ona je bila i ostala ljubav mog života – kaže Slobodan.
I tako je pored pruge počela ljubavna priča dvoje otpravnika vozova. Po mnogima oni su, možda, jedan od najljepših parova u selu Brezičani kod Prijedora. Svi ih znaju, jer su se pored pruge upoznali i zavoljeli i uz prugu stekli porodicu. Prije 11 godina doselili su se u stan iznad objekta železničke stanice u selu Brezičani. Otkupili su ga i željeznička stanica im je postala i dom.
Vozovi su njihov život. Od njih dvoje uvijek je neko na dežurstvu. Obuče uniformu, pozdravi porodicu i siđe sprat niže, u željezničku stanicu, da bi dočekivao i ispraćao vozove.
Ove godine Draženka i Slobodan obilježavaju 19 godina braka. Dobili su dvoje djece, danas trinaestogodišnjeg Marka i sedmogodišnju Vesnu.
Kažu, srećni su. Vozove koji svakodnevno prolaze, skoro da i ne čuju. Ni njima ni djeci buka ne smeta, jer je železnička stanica odavno za njih više od posla. Na ulazu u željezničku stanicu Brezičani, Draženka je zasadila cvijeće, da lepo dočeka ili isprati putnike.
– Kada bih ponovo birao, izabrao bih da budem otpravnik vozova i da živim u železničkoj stanici. Ja nikada ne bih mogao da živim u mjestu gde nema pruge. Pruga je moj život i život moje porodice – sa radošću priča Slobodan.
Kaže, djeca su mu odrasla uz prugu i znaju sve o vozovima. Ne zna da li će neko od njih dvoje nastaviti tradiciju, ali zna da će on i Draženka zauvek ostati pored pruge.
CENTAR SVETA
od nas dvoje uvijek je neko na poslu, da bi ovo drugo bilo sa djecom. Sve uspomene koje imamo, vežu nas uz vozove i prugu. Pruga je centar našeg svijeta, ali i života naše djece – priča Draženka Bogun, dok stavlja kapu otpravnika i čeka dolazak voza u “njihovu” stanicu.