Kako
su Kastelov ćošak i tvrđava prilično udaljeni, gradom se osamdesetih pronela
priča o „tajnom podzemnom prolazu“ koji povezuje ove dvije lokacije. Taj lagum,
naravno, nikad niko nije vidio.
Ime
Parkić, kako Banjalučani krste ulicu Svetislava – Tise Milosavlejvića, prvog
bana Vrbaske banovine i tvorca moderne Banjaluke, novijeg je datuma.
Prvobitno
Parkić se zvao prostor između Opštine i Banskog dvora, gdje se danas nalazi
crkve Hrista Spasitelja, a gdje je decenijama bio park i kultno okupljalište
mladih. Kako je naziv park bio rezervisan za Park „Petar Kočić“, omladina je
svoj kutak nazvala Parkić.
Nakon
izgradnje hrama, Parkić se, po namjeni i imenu, preselio u obližnju pješačku
zonu.
Gradska carina
Dio
grada između Parka „Mladen Stojanović“ i stočne pijace poznat je kao Malta.
Mladiće iz tog kraja šezdesetih su zvali Maltežani.
Ovdje
se do 1945. nalazila malta – „gradska carina“, na kojoj se naplaćivala naknada
za ulazak stoke i robe u grad.
Izlet na Kupusište
U
dijelu današnjeg naselja Borik prije zemljotresa je bila borova šuma. I
Kupusište je, prije nego što je postalo park, bilo pravo kupusište.
“Iza
tog polja kupusa, tamo gdje su danas lamele u Boriku, bile su njive sa
kukuruzom. Šezdesetih smo tamo išli na izlete, to je bila naša škola u
prirodi”, kaže arhivski savjetnik Zoran Mačkić, Banjalučanin odrastao u
Gospodskoj.
Pejašinović: Bogati
Italijani
Područje
sa barakama, između Vidovdanske i Ulice Jovana Dučića, Banjalučani već
decenijama zovu Paskulina ciglana.
“Naziv
potiče od prezimena porodica Paskolo, bogatih industrijalca porijeklom iz
Italije, koji su na tom mjestu u 19. vijeku imali ciglanu”, kaže istoričar
Zoran Pejašinović.
Ako
pitate za Ulicu Veselina Masleše u Banjaluci možete se izgubiti, jer je to
svima znana Gospodska, koju je ovim imenom još 1878. krstio njen utemeljitelj,
trgovac Toma Radulović.
Sredinom
19. vijeka u Banjaluku dolaze srpski trgovci iz Hercegovine, a među njima i
gazda Toma, koji je kupio Muslinu baru, močvaru na kojoj su se zimi klizala
djeca i tu sagradio modernu kuću.
Na
drugom kraju buduće trgovačke ulice podigao je zgradu zvanu Albanija i na nju
1878. prikucao rukom ispisan naziv “Gospodska ulica”.
Po
jednoj verziji, to je uradio da bi se riješio seljaka, koji su stalno ulazili u
njegovu trgovinu, a nisu ništa kupovali, dok je po drugima htio da, nakon
okupacije Austrougarske, privuče bogate mušterije iz oficirskih i činovničkih
porodica.
Naziv
se primio, prvo na austrijskim razglednicama, na kojima je Gospodska nazvana
Herrengasse, a potom i u svakodnevnom govoru.
Gospodska
počinje na mjestu koje stariji pamte kao Kastelov ćošak. Ipak, taj naziv nema
nikakve veze sa tvrđavom Kastel, nego sa trgovcem Kastlom, koji je tu imao
ekskluzivnu radnju.