Problema je puno, rješenja malo, a nade još manje, glavna su zapažanja nakon nedavno održane panel diskusije “Kako je biti Srbin u Federaciji Bosne i Hercegovine”, koja je održana u okviru festivala Sloboda narodu.
O položaju srpskog naroda u Federaciji govorili su Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda, Dušica Runić, načelnica opštine Drvar, Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednica SPKD „Prosvjeta“ GO Mostar, Nemanja Davidović, predsjedavajući SO Bosanski Petrovac i Slobodan Blagovčanin, aktivista iz Tuzle.
Problemi u zapošljavanju, ostvarivanje prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, izostanak elektrifikacije i vodovodne mreže u selima sa srpskom većinom, glavni su problemi Srba u FBiH.
Predsjedavajući SO Bosanski Petrovac je rekao kako je položaj srpskog naroda u Federaciji loš, te da nema ni potencijal da bude dobar.
„Osnovni problemi se odnose na zapošljavanje, socijalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu, infrastrukturni projekti su na minimumu ili ih nema nikako. Jednostavno u takvim okolnostima vi ne možete boraviti“, rekao je Davidović.
Dodaje da su mnoga srpska sela bez osnovnih uslova za život.
„Selo u Bosanskom Petrovcu, Vrtoče, odnosno zaselak Prkosi u Bosanskom Petrovcu, u 2023. godini mi imamo devet domaćinstava tamo koja još nemaju struju. Nekih 500, 600 metara ili kilometar od tog mjesta, od tih kuća je nastao migrantski kamp Lipa sa internetom, vodom, putem, poštom, marketom, bankomatom. Bosanski Petrovac nema banku. Neka je to dobio migrantski kamp, nemam ništa protiv, ali kada govorimo o uslovima kako žive Srbi u Prkosima, oni su ispod minimuma“, upozorio je Davidović.
Nečelnica Drvara napominje da je neophodno sagledati perspektivu kada se govori o položaju Srba u FBiH, jer nije isto biti Srbin u Drvaru, Sarajevu, Bosanskom Petrovcu.
„Ne možemo da generalizujemo, jer svaka sredina ima svoje karakteristike. Recimo, Drvar je, mogu reći, skoro etnički čista sredina. Danas u Drvaru živi gotovo 95% Srba. Kad pogledamo na nivo kantona, Srbi su manjina, Hrvati su većina, kad pogledamo sa nivoa Federacije, većina su Bošnjaci“, rekla je Runić, dodajući da kvaliteta života zavisi od ulaganja države u lokalnu zajednicu.
Država u opštinu na čijem je Runić čelu ulaže manje od minimalnog za normalan razvoj lokalne zajednice.
„Imamo statističke pokazatelje koji su zabrnjivajući, gdje je opština Drvar prije rata bila izrazito razvijen industrijski grad, a sada spada u red izrazito nerazvijene opštine i nema uopšte svoju industrijsku zonu. Prijeratna industrijska zona je isparcelisana, privatizovana i opštini kao lokalnoj samoupravi je zabranjen pristup“, napravila je paralelu kvalitete života u Drvaru, prije i nakon rata, načelnica Runić.
Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednica SPKD „Prosvjeta“ GO Mostar, napominje kako je tema o položaju Srba u Federaciji jako kompleksna i da problemi nisu isti u svim dijelovima Federacije.
“Ja sam se kroz 20 godina bavljenja ovim poslom u Mostaru i Federaciji nagledala i bila svjedok mnogih diskriminacija. U Mostaru je prema popisu iz 2013. godine bilo 4300 Srba što je 4 do 5% i oni su velika manjina. Prije rata u Mostaru je bilo 23.846 Srba odnosno 18,8%. Diskriminacija je puno i na svakom koraku. Ljudima nije dozvoljeno da obnove svoj dom i da vrate svoju imovinu. U Mostaru stoji više od 200 zahtjeva koji se žele vratiti u svoj dom, ali to im nije omogućeno”, upozorava Bjelica Šagovnović.
Dodaje i da su Srbi diskriminisani po pitanju zapošljavanja jer ih u Gradskoj upravi Mostara, od 500 uposlenika, ima tek 10-ak. Iako se do konačne provedbe Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma raspodjela pozicija u javnoj upravi mora vršiti prema popisu iz 1991. u HNK se to ne poštuje. Tako je na rukovodećim pozicijama (prema podacima ombudsmena iz 2019) u HNK tek jedan Srbin i to ministar kojeg je imenovala SDA.
“Srpska djeca u Mostaru nemaju pravo da nastavu pohađaju na svom jeziku niti da pohađaju nacionalnu grupu predmeta. Srpski jezik se ne koristi ni u institucijama, ni jezik, ni pismo”, dodala je.
Problem Srba je problem građana BiH
Slobodan Blagovčanin je aktivista iz Tuzle koji je tokom svog života kao izbjeglica iz Ilijaša živio i u Bijeljini. Naselja bez vode i kanalizacije, ne govoreći o etničkom sastavu tih naselja, ima i u Tuzli i u Bijeljini.
“Kao mlada osoba, želim da gledam naprijed, a ne u prošlost. Želim da to adresiram kao građanski problem, da to ne bude problem za koji samo političari iz reda srpskog naroda treba da se bore, već da to u slučaju Federacije, budu i političari iz ostalih naroda”, rekao je Blagovčanin.
Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH, govoreći o položaju Srba u tom bh. entitetu kaže da većina problema o kojima se govori u FBiH jesu problemi većine građana Bosne i Hercegovine.
“Na raznim područjima i različitih nacionalnosti. Ako bismo pričali o nekoj vrsti ugroženosti i nekoj vrsti u kojoj su neka prava negirana, možda mogu reći, od Ustava, pa do same prakse, da su svim građanima BiH negirana neka prava i svugdje možemo naći ljude za koje možemo reći da jednostavno žive izvan nekih civilizacijskih normi i to je BiH. Ono što mi se na neki način ne odobrava i nije mi se svidjelo je da nema potencijala da popravljamo ovo”, rekao je Stojanović.
Svjestan je, dodaje, da institucionalno Srbi u Federaciji ne ostvaruju svoja prava na način kako je to predvidio Dejtonski mirovni sporazum.
“Ne mislim da je lako biti manjina u bilo kom dijelu BiH i isto se odnosi na Srbe u Federaciji. Apsolutno je teško i smatram da su problemi Srba vrlo identični kao recimo Bošnjacima ili Hrvatima u Republici Srpskoj i upravo tu trebamo popravljati stanje. Generalno, to su stvari koje se trebaju unaprijediti”, smatra Stojanović.
Slične panel diskusije o položaju Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj održane su u Banjaluci prošle godine i u Trebinju u aprilu ove godine.