Hercegovina.info došla je u posjed dijela školske i studentske dokumentacije koja se odnosi na srednjoškolsko obrazovanje i dodiplomski studij Dragana Čovića na tadašnjem Mašinskom fakultetu u Mostaru.
Dokumenti potvrđuju dio onoga što je Čović javno izjavio – srednju školu završio je u Mostaru 1975. godine, a iste godine upisao je Mašinski fakultet. Međutim, u dokumentaciji nema dokaza o pitanju koje je posljednjih dana ponovo izazvalo pažnju javnosti: da li je Čović 1989. godine magistrirao na Strojarskom, odnosno tadašnjem Mašinskom fakultetu u Mostaru, pod kojim naslovom rada, pred kojom komisijom i uz kojeg mentora.
Čović je ranije odbacio tvrdnje koje dovode u pitanje njegov magisterij i akademske kvalifikacije, navodeći da je osnovnu školu upisao 1963. godine, srednju 1971., a Strojarski fakultet u Mostaru 1975. godine, gdje je diplomirao 1979. godine među troje kolega. Također je rekao da je uredno završio poslijediplomski studij i magistrirao na istom fakultetu, nakon čega je završio specijalistički studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
Prema njegovim riječima, svi podaci mogu se jednostavno provjeriti u evidencijama Sveučilišta u Mostaru i Strojarskog fakulteta.
Zbog toga je zatražen pristup informacijama kojima bi se utvrdili službeni podaci o njegovom magisteriju, uključujući naziv rada, datum odbrane, ime mentora, sastav komisije, popis položenih ispita na poslijediplomskom studiju, zapisnik o odbrani te podatak da li je polagao predmet „Numerička analiza i programiranje“ ili predmet istog odnosno sličnog naziva.
Dokumentacija iz srednje škole pokazuje da je pohađao Tehničku školu, mašinski odsjek, u okviru Elektromašinskog školskog centra u Mostaru. Iz dostupnih svjedodžbi vidi se da je drugi razred završio s dobrim uspjehom, treći s vrlo dobrim, a četvrti s odličnim uspjehom.
Analiza ocjena pokazuje da su mu matematika i pojedini stručni predmeti predstavljali najveći izazov. U drugom razredu iz matematike je imao ocjenu dovoljan (2), dok je iz hemije i ruskog jezika također imao dovoljan (2), a iz srpskohrvatskog jezika dobar (3).
U četvrtom razredu značajno je popravio uspjeh, a najnižu ocjenu imao je iz predmeta Odbrana i zaštita, koji je završio ocjenom dobar (3).
Prema svjedočanstvu o završnom ispitu, završni ispit polagao je od 5. juna do 29. augusta 1975. godine te ga je završio s vrlo dobrim uspjehom, stekavši zvanje mašinskog tehničara. Na završnom ispitu ostvario je različite ocjene – od odličnog iz stručnog rada do dovoljnog iz predmeta Toplotni i hidraulični motori.
Dokumenti ga ne prikazuju kao lošeg učenika, ali ni kao izuzetnog genija. Ipak, napredak od dobrog do odličnog uspjeha tokom školovanja svakako je vidljiv.
Istovremeno, svjedodžbe daju nijansiraniju sliku od općih tvrdnji o izuzetno uspješnom školskom i akademskom putu, posebno ako takve tvrdnje nisu potkrijepljene službenim prosjekom ocjena, rangom u generaciji ili kompletnom evidencijom rezultata.
U studentskom dosjeu nalazi se upisni list iz kojeg je vidljivo da je 10. septembra 1975. godine upisan na Mašinski fakultet u Mostaru pod brojem upisnice 2222. U dokumentu je navedeno i da je srednju školu završio u Mostaru 15. maja iste godine. Riječ je o dokumentu koji je već poznat javnosti, a na kojem se deklarisao kao Jugoslaven i potpisao ćirilicom.
Dosje sadrži i prijave ispita, prijave semestara te studentske molbe. U dostupnim prijavama ispita pojavljuju se ocjene šest, sedam i osam iz više predmeta. Takve ocjene same po sebi ne govore o ukupnom prosjeku niti o rangu među studentima, ali pokazuju da bi za potpunu sliku bio potreban službeni prijepis svih položenih ispita.
Posebno su zanimljive dvije studentske molbe iz 1978. i 1979. godine u kojima traži ovjeru semestra i upis u naredni semestar zbog problema s potpisom iz predmeta „Mašinski alati“. U jednoj od molbi navodi se da potpis nije dobio jer nije predao redovan program.
Iako ti dokumenti ne ukazuju na bilo kakvu nepravilnost niti dovode u pitanje validnost studija, otvaraju pitanje kako se takvi administrativni zastoji evidentiraju u službenoj dokumentaciji, posebno u kontekstu tvrdnje da je svaku godinu studija završavao na vrijeme.
Dokumentacija pokazuje i da je tokom studija primao kredit ili stipendiju od preduzeća „Soko“, što se navodi na više prijava semestara. Taj podatak ne ukazuje na nepravilnosti, ali svjedoči o njegovoj ranoj povezanosti sa sistemom „Soko“, gdje će kasnije graditi profesionalnu karijeru.
Na jednoj od prijava navedeno je i da je bio član Predsjedništva OOSSO-a, tadašnje studentsko-omladinske organizacije, što dodatno oslikava njegov angažman u institucionalnim strukturama tog vremena.
Ključno pitanje njegovog akademskog puta ipak ostaje nerazjašnjeno. U dostupnoj dokumentaciji nema magistarskog rada, zapisnika o odbrani, diplome o magisteriju, prijepisa ispita s poslijediplomskog studija niti bilo kojeg dokumenta koji bi pokazao kada je magistrirao, pod kojim naslovom rada, pred kojom komisijom i uz kojeg mentora.
Pitanje magisterija ranije je otvoreno nakon tvrdnji penzionisanog profesora Behdžeta Mesihovića, koji je doveo u pitanje mogućnost sticanja magistarske titule bez položenog predmeta „Numerička analiza i programiranje“, koji je predavao na poslijediplomskom studiju. Čović te tvrdnje odbacuje i tvrdi da su svi podaci dostupni u službenim evidencijama.
Zatraženo je da nadležne institucije dostave informacije o tome da li je Dragan Čović magistrirao 1989. godine, kada je odbranio rad, pod kojim naslovom, pred kojom komisijom i uz kojeg mentora. Posebno je traženo pojašnjenje u vezi s predmetom „Numerička analiza i programiranje“ ili predmetom istog odnosno sličnog naziva.
Naglašeno je i da se visokoškolske ustanove ne mogu paušalno pozivati na zaštitu ličnih podataka kako bi uskratile informacije od javnog interesa. Prema mišljenju Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH iz oktobra 2025. godine, uvid u akademski rad treba omogućiti u dijelu koji se odnosi na ime kandidata, članove komisije i ocjenu, dok se ostali lični podaci mogu anonimizirati.
Ukoliko je magistarski rad zaista odbranjen, podaci o njegovom nazivu, datumu odbrane, mentoru, komisiji i ocjeni ne bi trebali biti skriveni od javnosti, posebno kada je riječ o dugogodišnjem nosiocu najviših političkih funkcija koji je akademsko zvanje javno navodio u svojim biografijama.
Na osnovu dostupne dokumentacije može se zaključiti da su Čovićevo srednjoškolsko obrazovanje i upis na Mašinski fakultet 1975. godine dokumentovani. Dokumenti pokazuju njegov školski uspjeh, dio fakultetskih ocjena, studentske molbe, stipendiju ili kredit „Sokola“ te angažman u tadašnjim studentsko-omladinskim strukturama.
Međutim, ne potvrđuju ono što je trenutno u fokusu javnosti – postojanje i detalje magisterija iz 1989. godine.
Budući da je sam Čović izjavio da je „sve lako provjeriti“, sada ostaje da nadležne akademske institucije omoguće potpunu i transparentnu provjeru tih navoda.