U intervjuu za Buku, ambasador Misije OEBS-a u BiH, Jonathan Moore, govori o kampanji 16 dana aktivizma u BiH, o procesuiranju ratnih zločina seksualnog nasilja na domaćim sudovima, te o ukupnoj bezbjednosnoj situaciji u našoj zemlji.
Gospodine Moore, povod za razgovor je međunarodna kampanja “16 dana aktivizma”. Što se tiče njenog provođenja u BiH, akcenat kampanje je na borbi protiv rodno-zasnovanog nasilja. U tom smislu, na šta bi, prema Vašem mišljenju, ova kampanja trebalo da ukaže? Šta bi trebalo da poruči i poluči?
Nama u Misiji OEBS-a u Bosni i Hercegovini je izuzetna čast pridružiti se kampanji 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. Naša organizacija, sa nizom aktivnosti koje organizuje i sa partnerskim institucijama i nevladinim organizacijama nastoji doprinijeti podizanju svijesti građana i građanki BiH o problemu porodičnog nasilja, ali i o mehanizmima koji su uspostavljeni za zaštitu žrtava. Ovo je, naravno, pitanje kojim se ne trebamo baviti samo tokom kampanje, i nije problem koji se odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu, nego je globalni problem na čijem rješavanju moramo svi aktivno raditi, kako institucije, tako i građani i građanke koji su svjedoci ili žrtve nasilja. Kampanja koju smo pokrenuli u saradnji sa ambasadom Norveške ima za cilj da pozove građane i građanke da prekinu šutnju o nasilju koje se dešava ili čiji su svjedoci i obrate se institucijama koje imaju obavezu da zaštite sve građane i građanke u BiH.
Borba protiv nasilja u porodici takođe je jedna od oblasti u koju Misija OEBS-a u BiH ulaže velike napore. Nasilje u porodici je prisutno širom svijeta, ali postoji li nešto što je svojstveno Bosni i Hercegovini i čemu posebno treba pridati pažnju kako bi se ono uspješnije suzbijalo?
Misija OEBS-a je od 2004. godine vršila monitoring slučajeva porodičnog nasilja na sudovima BiH i na tu temu smo još 2011. godine izradili analizu za koju moram, nažalost, reći da je i četiri godine nakon izrade i dalje aktuelna. Ova analiza ukazuje na probleme u sudskoj praksi i težiste stavlja na izricanje sankcija. Adekvatna sankcija je sigurno jedan od najvažnijih segmenata borbe protiv nasilja u porodici i izuzetno mi je drago što je sudstvo u BiH prepoznalo ovaj problem, i što su u toku programi kojima se radi na poboljšanju sudskih praksi u pitanjima nasilja u porodici. Posebno sam ponosan na činjenicu da je upravo analiza Misije OEBS-a „Osiguranje odgovornosti za nasilje u porodici“ doprinijela identifikovanju ovog problema i dala preporuke za moguća poboljšanja.
Nedavno je održana obuka u vezi sa korištenjem baze podataka o slučajevima nasilja u porodici u Federaciji BiH, koju je OEBS podržao? Kakav je značaj ove baze podataka u borbi protiv nasilja u porodici?
Baza podataka je prema informacijama koje mi imamo jedinstvena u regionu i omogućit će adekvatno praćenje slučajeva nasilja u porodici – od trenutka kada se nasilje prijavi policiji, pa sve do momenta dok se slučaj ne razriješi. Iskreno se nadam da ćemo ovakav ili sličan model prikupljanja podataka razviti i u saradnji sa partnerskim institucijama u Republici Srpskoj, prvenstveno kako bismo olakšali ove procese za sve one koje su preživjele nasilje u porodici, ali i pomogli institucijama koje se bave njihovom zaštitom.
Još jedan važan proces koji OEBS prati i o kojem izvještava jeste procesuiranje slučajeva ratnih zločina seksualnog nasilja na domaćim sudovima. Kakva je vaša ocjena ovog procesa? Da li se on odvija na zadovoljavajući način?
Na vaše posljednje pitanje bi najbolji odgovor dale same žrtve i njihove porodice. Kao što ste i rekli Misija OEBS-a aktivno prati sudske procese za ratne zločine, a među njima i, naravno, zločine seksualnog nasilja u ratu. Žrtve se i dalje suočavaju sa nerazumijevanjem od strane društva, što dovodi do stigmatizacije preživjelih od strane njihove okoline, a u mnogim slučajevima i od strane njihovih porodica. Tako da još uvijek postoje žrtve koje nisu spremne da svjedoče o užasima koje su preživjele. Upravo ovih dana smo obilježili 20 godina od kraja rata u BiH, a ovi procesi još traju ili nisu ni započeti. Svi se moramo zapitati kako je žrtvama koje toliko dugo čekaju na pravdu, a znamo da ih mnoge od njih nisu ni dočekale.
Bosna i Hercegovina je potpisnica Istanbulske konvencije, kojom se obavezala na borbu protiv svih vrsta nasilja nad ženama. To je samo jedan od međunarodnih dokumenata koje je BiH ratifikovala, a koji se tiču ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova. Koliko se ovi dokumenti provode u praksi?
Da, a nedavno je usvojena i Strategija za primjenu Istambulske konvencije u BiH kojom se uključuju i institicije koje imaju obavezu da primjenjuju i izvještavaju o primjeni ove konvencije. Jedna od činjenica kojima BiH treba da se ponosi je i to da je prva u regionu razvila Gender akcioni plan, kao i Akcioni plan za primjenu Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325 o Ženama, miru i sigurnosti. To su svakako pozitivni koraci i jako je bitno da i mediji aktivno učestvuju u podizanju svijesti i informisanju građanki i građana o mehanizmima njihove zaštite koji se mogu i trebaju koristiti u sudskim procesima, procesima vezanim za zapošljavanje, obrazovanje itd. Svi smo u obavezi da budemo obaviješteni i da pozivamo nadležne na adekvatnu primjenu.
Nedavno je na Jahorini završena konferencija na temu bezbjednosti. Obzirom na nedavna dešavanja u svijetu, ali i u BiH, moram vas pitati, koliko su, prema ocjenama OEBS-a, građani BiH bezbjedni? Šta su, prema vašem mišljenju, glavni izazovi kada je u pitanju zaštita bezbjednosti građana BiH? I u kom pravcu bi nadležne službe trebale djelovati?
Bezbjednosna situacija u čitavom svijetu je uzdrmana u svjetlu posljednjih terorističkih napada, te ni BiH, nažalost, nije izuzetak. Izazovi sa kojima se suočava cijeli svijet postoje i u BiH i oni se odnose prije svega na borbu protiv radikalizma i nasilnog ekstremizma. Ono što je bitno je angažman bezbjednosnih agencija u borbi protiv terorizma, kao i angažman lokalnih zajednica koji na svom nivou treba da odigraju najvažniju ulogu, a to je promocija jednakopravnosti, tolerancije i suživota. Mi u Misiji OEBS-a u Bosni i Hercegovini imamo izvrsnu saradnju sa svim agencijama i lokalnim institucijama i takođe pokušavamo dati svoju podršku u njihovim naporima da Bosnu i Hercegovinu održe sigurnim mjestom za život. Niti jedan vid borbe protiv terorizma nije nedovoljan, niti slab.
Za kraj, obzirom da svi relevantni izvještaji ukazuju na ugroženost slobode govora u BiH i sve učestalije napade na novinare, koliko su, prema ocjeni OEBS-a, novinari bezbjedni i zaštićeni u BiH?
Svakako da je zabrinjavajuće vidjeti napade na sigurnost novinara i slobodu medija bilo gdje u svijetu, pa tako i u BiH. Mi u Misiji OEBS-a u BiH nastojimo svojim aktivnostima promovirati poštivanje ljudskih prava i vladavinu prava koja bi trebalo da osigura sigurno okruženje i medijske slobode u BiH. Usko sarađujemo sa kancelarijom predstavnice OEBS-a za slobodu medija , Dunjom Mijatović, na ovim pitanjima i trudimo se da zajedno doprinesemo unapređenju slobode medija u BiH.
Razgovarala Milica Plavšić