Dok je proteklih šest sedmica gotovo cijeli svijet pratio Svjetsko prvenstvo, fudbalska euforija stigla je i do Naurua. Ipak, nakon finala gotovo svi tragovi fudbala nestali su sa ovog malog pacifičkog ostrva, prenosi BBC.
Nauru nikada nije odigrao zvaničnu međunarodnu utakmicu, a u cijeloj državi postoji samo jedan teren, napravljen od tvrde zemlje i pijeska. Iako stanovnici prate velike utakmice Premier lige, a djeca nose dresove Lionela Messija i Cristiana Ronalda, pokušaji igranja fudbala često izazivaju podsmijeh. Najpopularniji sport na ostrvu je australijski fudbal.
Grupa volontera, koju predvodi bivši britanski akademski fudbaler Charlie Pomroy, pokušava to promijeniti. Njihov cilj nije samo formiranje reprezentacije, već stvaranje fudbalske kulture, promocija zdravijeg života i povezivanje zajednice.
Nauru je nekada bio jedna od najbogatijih država svijeta po stanovniku zahvaljujući nalazištima fosfata. Višedecenijska eksploatacija gotovo je uništila unutrašnjost ostrva, ostavljajući velike površine nenaseljivim i nepogodnim za poljoprivredu.
Zemlja danas uvozi više od 90 odsto hrane. Oko 69 odsto stanovništva smatra se gojaznim, dok približno 40 odsto ljudi ima dijabetes tipa 2.
Volonteri planiraju da svakom djetetu uzrasta od četiri do 14 godina obezbijede fudbalsku loptu. Riječ je o približno 2.000 djece, a lopte će na ostrvo stizati avionom u manjim pošiljkama.
Pomroy želi da uspostavi programe za mlade igrače i trenere kako bi se fudbal razvijao tokom cijele godine. Njegov san je da prvu reprezentaciju Naurua čine djeca koja će nekoliko godina proći kroz novi sistem obuke.
„Pronađimo grupu četrnaestogodišnjaka i radimo s njima naredne tri ili četiri godine. Kada napune 17 ili 18, mogli bi odigrati prvu utakmicu u istoriji reprezentacije Naurua“, kaže Pomroy.
Najveći problem ostaje nedostatak prostora. Veći dio zemljišta je privatni ili neupotrebljiv, ali volonteri razmatraju izgradnju novih i korištenje zatvorenih terena.
Nauru će 2028. godine biti domaćin Mikronezijskih igara, na kojima je fudbal jedna od disciplina. Organizatori se nadaju da će taj događaj pomoći zemlji da popravi svoj međunarodni ugled i podstakne stanovništvo na bavljenje sportom.
Stanovnici su, međutim, oprezni. Tokom istorije mnogo puta su slušali velika obećanja koja nisu ispunjena, pa je njihov stav uglavnom: povjerovaćemo kada vidimo.
Pomroy ipak vjeruje da bi Nauru za pet godina mogao imati seniorsku reprezentaciju sastavljenu od mladih igrača.
„Najveći uspjeh bio bi da mi za dvadeset godina neko kaže da mu je fudbal promijenio život“, poručuje on.