Odavno već govorim da ne slušate šta Dodik priča već da gledate šta radi. Može on do besvijesti ponavljati da će provesti referendum, da će proglasiti nezavisnost RS-a, da ne priznaje bh. pravosuđe, da ne priznaje visokog predstavnika, da neće doći u Sarajevo, da se neće odazvati Tužilaštvu BiH… Ali, ono što je bitno jeste da je sve to prekršio i da su sada svi vidjeli da on nije iznad zakona.
Do sada je uspijevao da izbjegne optužnice, jer je imao odlične pravne savjetnike koji su mu tačno govorili kako da ‘neoptužen’ prođe kroz pravosudno ‘minsko polje’. Međutim, svako griješi, pa tako i on, što ga je dovelo na optuženičku klupu.
Ne bi on bio on da i od toga ne napravi cirkus, ne zato što mu je do zabave i smijeha, već da skrene pažnju javnosti sa činjenice da je pogazio sve što je do sada rekao i da je uradio ono što je rekao da nikada neće uraditi.
To što je odbio da ustane u sudnici, pravdajući se bolovima u leđima, to što je odbio da se izjasni su sitne provokacije, koje nisu kažnjive. To je njegova isprobana taktika da građani ne bi shvatili da je on ipak morao, podvijenog repa, doći na Sud koji ne priznaje, da se izjašnjava o optužnici na osnovu zakona koji ne priznaje, koji je proglasio visokog predstavnik, kojeg isto tako ne priznaje.
Niko nije iznad zakona, pa čak ni Dodik, koji se zbog pravničkih vratolomija do sada izvlačio od progona, ali se sada poskliznuo i mora odgovarati.
To je ono što trebate pročitati iz vijesti sa njegovog suđenja, a ne njegovo djetinjasto opravdanje za nepoštivanje suda i mlaćenje prazne slame.