Udruženje građana “Zdravo da ste” učestvuje u izradi lokalnog akcionog plana za djecu. U sklopu tih aktivnost, njihova grupa mladih je sprovela istraživanje, koje je imalo za cilj da identifikuje potrebe djece u Banjaluci, što će biti i osnova za izradu akcionog plana grada Banjaluka.
Istraživani su različiti aspekti život djeteta, od obrazovanja, prava djece, zdravstvenog sistema, do kulture, sporta i slobodnog vremena. A pored djece, kroz Istraživanje su ispitivani roditelji i stručnjaci iz nevladinog sektora. Ovo istraživanje radilo se u okviru projekta “Investiranje za djecu” koji finansira Save the Children.
OBRAZOVANJE: FINANSIJE, NAJVEĆI PROBLEM
Prema ovom istraživanju najveći broj djece (60%) smatra da je obrazovanje djelimično prilagođeno djeci i njihovim potrebama. Djeca su navela i nekoliko različitih primjera diskriminacije, koji se, u najvećem broju slučajeva odnose na velike troškove školovanja i nedostatak finansijskih sredstava.
“Najveći broj djece je naveo troškove za udžbenike kao najveći finansijski izdatak. Pored troškova, djeca su navela još i troškove stanovanja u školskom domu i troškove za odjeću”, istaknuto je izmežu ostalog u ovom Istraživanju, a jedana učenica osnovne škole je rekla da se “rijetko dešava da neko ostavi knjige u biblioteci za sljedeću generaciju“.
S obzirom na sve izdatke koji roditelji imaju tokom osnovnog školovanja svoje djece, može se zaključiti da to školovanje nije besplatno – ne plaća se školarina, ali se ostale obaveze plaćaju, od knjiga, školskog pribora, opreme za fizičko do izleta, takmičenja i ekskurzija koje finasijski snose roditelji djece.
“Svake godine uvode nešto novo. Mogu zamisliti kako je roditeljima koji školuju više od jednog djeteta. Ja imam jedno dijete koje trenutno ide u osnovnu školu. Cijene knjiga su previsoke, generalno, i pola tih knjiga se ne koristi, čak ni neki nastavnici ne zahtjevaju da se iz njih uči, a pored toga svaki mjesec se plaća nešto novo u školi. Svake godine imaju nova pravila kako treba izgledati oprema za fizičko. Jedne godine su to bijele majice i šorcevi, sljedeće su plavi šorcevi, pa onda patike sa bijelim đonom, pa sa smeđim. Nekada je stvarno previše” (majka učenika osnovne škole).
Na pitanje šta roditelji cijene posebno u našem obrazovnom sistemu, niti jedan roditelj u Fokus grupi Istraživanja nije naveo pozitivne karakteristike obrazovnog sistema.
Istakli su da su ključni problemi finasije i nezainteresovanost nastavnog kadra. Smatraju da su knjige i školski pribor preskupi (u nižim razredima se mjesečno na troškove školovanja troši i do 40 KM, a u starijim razredima ta cifra je i dva puta veća), a da je interakcija između djece i nastavnika svedena na nivo da nastavnik ili profesor ispredaje gradivo i tu prestaje svaki kontakt sa djetetom.
“Tokom razgovora djeca su istakla da nisu upoznata sa ulaganjima grada u razvoj najmlađih. Jedino što navode jeste da neke škole imaju organizovan produženi boravak, ali ozbiljnije bavljenje djecom ili posebnim grupama djece nije nešto po čemu se Grad Banja Luka prepoznaje, bar ne u percepciji djece”, stoji u ovom Istraživanju.
Opšte preporuke za unapređenje obrazovanja u ovom Istraživanju su: prilagođavanje nastavnog plana i programa potrebama i mogućnostima djece; podizanje kvaliteta nastavnog procesa kroz podizanje kvaliteta obrazovanja nastavnog osoblja, povećavanja mogućnosti za profesionalno usavršavanje: veća ulaganja u obrazovni sistem, u smislu obezbijeđivanja optimalnih uslova za rad nastavnika i boravak djece u školi i rana identifikacija i otkrivanje razvojnih poremećaja.
ZDRAVSTVO: VIŠE UČITI O ZDRAVIM STILOVIMA ŽIVOTA
Na pitanje koliko često posjećuju ljekara, oko 60% djece navodi da je to jednom u 6 mjeseci ili češće; oko 25% da je to jednom godišnje, a nešto manje od 15% da je to jednom u dvije godine. Skoro dvije trećine djece (62%) navodi da njihovi roditelji plaćaju zdravstvene usluge za njih (djecu).
Djeca su kvalitet zdravstvnih usluga ocijenila prosječnom ocjenom 2.8, tj. između „slabo“ i „ni dobro ni loše“. Pri tom, 80% djece smatra da su zdravstvene ustanove samo djelimično prilagođene djeci i njihovom liječenju.
“Tokom razgovora na FG sa djecom navodi se da je najveći problem sa kojim se susreću djeca u zdravstvenim ustanvama jeste predugo čekanje na pregled, neljubaznost medicinskog osoblja i gužve u čekaonici ‘otišao sam da se naručim za pregled kod doktora sa visokom temperaturom, a pregled su mi zakazali tek za 7 dana’ (učenik osnovne škole). Ispitanici iz gradskih škola su naveli manje problema sa kojima se susreću u odnosu na djecu iz ruralnih područja. Najveći problem koja su djeca iz grada naveli jeste neljubaznost medicinskog osoblja”, ističe se u ovom Istraživanju.
Djeca misle da bi bilo najbolje da se u svim školama organizuju školske ambulante i na taj način dobiju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Pored ponuđenih odgovara, djeca su navela i potrebu za boljim odnosom medicinskog osoblja i pacijenata, bolju opremljenost ustanova, te potrebu da se osiguraju sredstva za nabavku lijekova i vakcina.
U zaključcima i preporukama Istraživanja stoji da su preventivni programi i primarna zdravstvena zaštita djece oblasti na kojima tek treba temeljno raditi i unapređivati.
“Djeca veoma malo edukacija imaju iz oblasti zdravih stilova života i sticanja pozitivnih dnevnih rutina i navika. Bilo bi veoma korisno da se u okviru obrazovnog sistema implementiraju edukativni programi o zdavim stilovima života, ali i ambulante namjenjene djeci u kojim bi se oni osjećali prijatno i dobrodošli”.
SLOBODNO VRIJEME, KULTURA I SPORT
Kada je rieč o slobodnom vremenu, sportu i kulturi mladi su rekli da svoje slobodno vrijeme najviše provode sa svojim prijateljima. Osim navedenih aktivnosti, djeca su navela da gledaju TV, igraju igrice, bave se sportom, treniraju, „budu“ na fejsbuku, pišu pjeseme, ali i rade.
Tokom razgvora u Fokus grupi djeca su istakla da su značajan problem za bavljenje sportom i učestvovanje u sportskim aktivnostima visoke članirane, koje pretstavljaju opterećenje za roditelje. Rijetko se dešava da klub nekog oslobodi plaćanja troškova, a veliki dio djece nije u mogućnosti da trenira i bavi se sportom jer nema novca. Djeca iz ruranih sredina su dodatno uskraćena za sportske aktivnosti zbog udaljenosti gradskih sportskih klubova, a u njihovim seoskim sredinama uglavnom nema sportskih klubova.
Prema mišljenju djece, znatan dio djece je uskraćen za kvalitetno bavljenje sportom, dok mlađa djeca nemaju dovoljno igrališta. Prema njima, u školama se ne posvećuje dovoljna pažnja fizičkom vaspitanju i bilo bi veoma korisno kada bi se u školi mogli trenirati neki sportovi i kada bi to bilo besplatno.
“Na pitanje na koji način djeca provode slobodno vrijeme i da li se druže sa vršnjacima, roditelji su rekli da se danas djeca sve manje i manje druže sa svojim vršnjacima i da svoje slobodno vrijeme obično provode igrajući se na računarima. Uslovi za provođenje slobodnog vremena zavise od roditelja i njihovih finasijskih mogućnosti, sam grad tj. opština ne pokazuje interes niti stvara uslove za organizovano provođenje slobodnog vremena djece”, stoji u Istraživanju.
Samo 17,2% anketiranih misli da grad izdvaja dovoljno novca za kulturu.
Tokom razgovora u Fokus grupi djeca su rekla da ih škola vodi u pozorište i u bioskop jednom godišnje, ali da predstave nisu prilagođene za njih
„stalno nas vode na predstave na koje vode i učenike od prvog do četvrtog razreda. Prije je to nama bilo zanimljivo ali više nije. Mogli su naći neku predstavu koja ja više za naš uzrast“ (ucenik osnovne skole).
Djeca smatraju da u oblasti sporta, kulture i umjetnosti se ne ulaže dovoljno i da oni nemaju adekvatne uslove da se bave time. Prema njima sve se svodi na njihove roditelje i da li su oni zainteresovani i da li su u mogućnosti da to finasiraju.
Kako bi djeca mogla kvalitetno da provedu svoje slobodno vrijeme, između ostalog u Banjaluci nedostaju: sportski tereni sa različitim sadržajima, parkovi i zelene površine, kulturni centri za djecu sa raznim sadržajima,dječija igrališta i programi sa edukatinim, zabavnim ili sportskim sadržajima prilagođeni uzrastu i potrebama djece.
Na kraju Istraživanja je isaknuto da se generalno, stiče utisak da sportski, kultruni sadržaji i slobodno vrijeme djece nisu u vrhu prioriteta za grad.
“Uglavnom je to prepušteno roditeljima i zavisi umnogome od njihove finasijske situacije. Postoji izrazita potreba da sportski kuturni sadržaji budu dostupniji djeci, posebno djeci u ruralnim sredinama i ugroženoj djeci. Osim toga, mora se prići sistemskim i planskom rješavanju prostora i sadržaja za rekreaciju i slobodno vrijeme djece”, napominje se u Istraživanju potreba djece u lokalnoj zajednici.
Ovdje su samo neki od prijedloga djece i roditelja šta bi Grad trebao uraditi da se poboljša život najmlađih članova našeg društva. Svi se nadaju da će lokalni akcioni plan poboljšati stvari u ovom segmentu društva.
Foto: pixabay.com