Kratki dokumentarni film pod nazivom “U pokretu” je objavljen prošle nedjelje na Facebook stranici IOM Bosnia and Herzegovina. Ovaj dokumentarac donosi priče o migrantima iz privremenih prihvatnih centara širom Bosne i Hercegovine.
"Film prikazuje migrante u drugačijem svjetlu od onoga o čemu inače čitamo i slušamo, gdje ih se predstavlja kao kriminalci, lopovi, osobe bez identiteta, koje dolaze sa različitim ciljevima, kao osobe kojih se plašimo i o kojim ne znamo mnogo", navodi se u saopćenju IOM BiH.
"Ja sam doktor", "Ja želim samo normalnu budućnost i porodicu", "Pogledi nekih ljudi, ne svih, ali nekih, me jako bole" su samo neke od bolnih izjava migranata iz kampova u Blažuju ili Bihaću. IOM (International Organization for Migration) BiH filmom želi pokazati da je većina migranata ipak tu, jer su u potrazi za boljom budućnosti.
"Među članovima privremenih prihvatnih centara veliki je broj visokoobrazovanih, inteligentnih i na kraju dobrih ljudi koji imaju ambicije, ciljeve i snove. IOM upoznaje gledatelje sa nekoliko emotivnih priča migranata iz kampova u Bosni i Hercegovini. Neki od njih su izgubili sve i jedino što im preostaje jeste nada da će doći do svojih željenih lokacija, drugi ipak bi imali volju ostati živjeti u Bosni i Hercegovini ukoliko im se pruži prilika za to", navodi se u nastavku saopćenja.
Soffian, mladić iz Maroka, kaže da su 90 posto migranata dobri ljudi, ali onih 10 posto su ti koji kvare sliku, što pravi problem. Amir svoju utjehu pronalazi u crtanju i slikanju grafita, njegovi su radovi u prostorijama i na zidovima u kampu Blažuj. Mladić Rejhan kaže da bi želio zaigrati za neki europski klub. U Bangladešu je bio jedan od najboljih igrača u reprezentaciji.
Kaže da bi dao svoj maksimum i da bi mu to pružilo priliku za bolju budućnost.
Mladić iz Afganistana ima dvije diplome, farmaceut je i hirurg, a osim toga govori pet jezika. Sada je volonter u IOM-u, u kampu u Bihaću. Husein, profesor engleskog jezika iz Irana govori o težini puta na koji se svaki od njih morao odlučiti, znajući šta ih čeka. On priča o težini pogleda nekih ljudi i o tome koliko je teško biti osoba bez identiteta i bez mogućnosti da išta uradi legalno.
"To su samo neki od problema sa kojima se susreću mladi, obrazovani momci koji su u potrazi za normalnom budućnosti. A takvi su često neprimjetni zbog manjine koja kvaru sliku. Nama koji se svakodnevno susrećemo sa migrantima na ulicama naših gradova, treba samo trun hrabrosti i volje da im ako ništa uputimo osmjeh ili pozdrav. Ako se upustimo u razgovor, možda će nas životna priča koju čujemo, naučiti da budemo više zahvalni na onome što imamo, pomoći nam da proširimo vidike i motivisati nas da pomognemo nekome na putu ka boljoj budućnosti", stoji u zaključku.