Povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije, interfobije i transfobije (IDAHOBIT), UNSA Geto organizovao je u subotu večernji program za LGBTIQ osobe u Društveno kulturnom centru INCEL u Banjoj Luci. Uz radionicu o trans aktivizmu i diskusiju o solidarnosti, organizovan je muzički program i Drag Show.
Panel diskusija o solidarnosti i solidarnim praksama u Bosni i Hercegovini, s posebnim osvrtom na LGBTIQ zajednicu, okupila je desetine ljudi u publici. O snazi solidarnosti i organizovanja govorile su Lejla Huremović iz Organizacionog odbora bosanskohercegovačke Povorke ponosa, Amina Imamović iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC) i Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Diskusija o (ne)vidljivost načina iskazivanja solidarnosti i podrške, zloupotrebljavanju solidarnosti zbog publiciteta i medijskih kampanja, iskazivanju podrške izvan situacija napada, nasilja i govora mržnje prema zajednici ukazala je na problem malobrojnosti podrške zajednici u svakodnevnom životu.
Deklarativnost i stvarnost podrške LGBTIQ osobama u Bosni i Hercegovini zavisi od shvatanja srži solidarnosti među širom zajednicom, smatra Huremović. Ona vjeruje saveznici i saveznice treba da razumiju koliko daju zajednici i LGBTIQ osobama.
„Ne možemo svi biti aktivisti, ali ljudi moraju da shvate da u određenim akcijama moraju biti tu. Ljudi koji su dio našeg društva ne mogu da shvate da je njihova dužnost da budu sa nama kao sugrađani i sugrađanke, komšije i komšinice. To nije samo odgovorno, nego i veoma značajno, pogotovo u svijetu koji ide ekstremno desno. Solidarnost treba u svakom od nas da se probudi, baš zbog prethodnog iskustva koje je ovo društvo imalo“, kaže ona, ukazujući na globalna dešavanja i opresiju koja izaziva otpor.
Ljudi koji su u aktivizmu decenijama danas traže nove modele solidarnosti i angažmana, smatra ona, govoreći o mogućem uključivanju novih snaga. Ističe da je izlazak iz algoritama interneta i društvenih mreža i upućivanje na literaturu o ovoj temi veoma važan korak za širu zajednicu, ali i za LGBTIQ osobe.
Borba za ljudska prava počiva na solidarnosti, bez koje ne bi bilo ni dosadašnjeg uspjeha civilnog sektora u Bosni i Hercegovini, smatra Dardić.
„Postoje brojni primjeri zajedničkog solidarnog djelovanja, brojne bitke koje su se vodile i vodiće se. Solidarnost zaista postoji, pogotovo u vezama koje su ostvarene u civilnim sektorom. Podsjetiću na podršku desetina ženskih nevladinih organizacijama kvotama rodne ravnopravnosti u zakonskom rješenju. Podsjetiću i na zahtjev desetina nevladinih organizacija upućen vlastima kojim se traži zabrana okupljanja molitelja u krugu bolnice u kojoj pacijentkinje prolaze kroz proces abortusa. Govorimo o inicijativi sprečavanja povreda privatnosti, digniteta i psihološkog integriteta. Sve su to primjeri zajedničkog solidarnog djelovanja“, kaže ona.
Solidarnost kao vrijednost djelovanja podrazumijeva nesebičnost, a rad na ponovnoj izgradnji empatije je neminovan, smatra Imamović. Ona ukazuje da pojedini saveznici i saveznice traže da se veličaju zbog podrške koju daju, ne smatrajući da je podrška koju daju samo način da pokažu ljudskost.
„Sistem je takav kakav jeste, ali i mi smo postali takvi da imamo apsolutni manjak empatije, koju treba ponovo izrgraditi. Digitalni svijet je vrlo zasićen mržnjom i nesolidarnošću jer vrlo rijetko viđamo solidarnost u tom svijetu. Ako vidimo solidarnost tamo, to je onda često i u svrhu stvaranja publiciteta i okupljanja publike, a ne baš u namjeri i potrebi da se neko zaštiti. To je prostor koji je vrlo zasićen i plodan, vrijedan u smislu angažovanja i mladih. S obzirom na to, mislim da klasične metode iskazivanja solidarnosti mora da prati vrijednosno ispravno nastupanje, iskreno i prevodljivo mladim generacijama koje mogu da nastave borbu“, kaže Imamović.
Podrška i solidarnost postoje u medijima i akademskoj zajednici, ali i među brojnim ljudima koji nisu javno istaknuti, kaže ona, upozoravajući na dugogodišnje urušavanje položaja medija i akademske zajednice.