U jeku sve većeg nezadovoljstva poljoprivrednika širom
Evrope i to u zemljama s daleko višim standardom i razvijenijom proizvodnjom interesovalo
nas je šta se dešava sa bh. poljoprivrednim proizvođačima.
Savo
Bakajlić, predsjednik novoosnovane Asocijacije poljoprivrednih udruženja BiH za
BUKU kaže da su protesti mogući i u našoj
zemlji, jer su poljoprivredni proizvođači nezadovoljni i jer je nemoguće da opstanu na
ovakav način.
“Nemiri su
nam sve bliži i neminovni i kod nas ukoliko država ne bude stala iza domaće
proizvodnje. A situacija nikada nije bila lošija, svaki dan je sve
manje poljoprivrednih proizvođača jer se sistematski uništava domaća
proizvodnja. Nakon prošlogodišnje katastrofalne godine kada smo imali pad
proizvodnje pšenice, imali smo i manji prinos kukuruza, afrička kuga je uzela
danak te je samo u Semberi eutanazirano 45 000 svinja. Sada nam stiže proljeće, a
pšenica nam je zasijana na 30 posto manje površina, podsticaji kasne… Vidimo da su protesti krenuli od velikih zemalja. Oni su prvi osjetili
svjetsku ekonomsku krizu, rat u Ukrajini i sve poremećaje na tržištu, ali sve
se to polako približava ka nama i vjerovatno će doći do nekih velikih problema. Razgovaram sa poljoprivrednim proizvođačima, ljudi su nezadovoljni, domaći
proizvod se ne poštuje. Pogledajte samo cijenu mlijeka koja je kod
poljoprivrednog proizvođača od 80 pfeninga do marke, a 3 marke je u marketima! Neko
tu uzima veliki danak”, jasan je Bakajlić.
Kaže da će
se krajem mjeseca održati sastanak Asocijacije u Sarajevu, a jedna od tema će
biti protesti koji su zahvatili Evropu.
„Pokušaćemo
pronaći rješenja jer nas entiteti ne razdvajaju, nas interesuje samo
proizvodnja i ekonomija, kako možemo da živimo od našeg rada, kako možemo
zaštititi domaću proizvodnju, kako da mlade ljude zadržimo ovdje jer u
protivnom ostaće nam prazna država. Zato je i nastala Asocijacija“, ističe Bakajlić.
Aleksandar
Marić, sekretar Udruženja mljekara RS za BUKU kaže da su upravo početkom
februara uspjeli postići dogovor sa nadležnim institucijama, te je dio njihovih
zahtjeva uvažen, a dogovorena je i realizacija značjnog dijela dugovanja prema
mljekarskom sektoru.
Da
nisu, kaže, protesti bi bili održani.
Tačno
je takođe, kaže, i to da sistem podrške poljoprivrednicima u BiH ima mnoge
nedostatke.
„Znamo
da u Francuskoj, Poljskoj, Ruminiji i još nekim zemljama EU poljoprivrednici
prtotestvuju zbog liberalizacije tržišta i izostanka mjera zaštite, te se može
reći da je to gorući problem i u BiH. Treba reći da nikada bilo kakve mjere
zaštite nisu uvedene, iako veliki broj ljudi prima platu za rad na tim mjerama.
Mi još nekako odolijevamo udarcima
oštrog tržišta, ali pitanje je koliko ćemo izdržati. Sva ta podrška koju
dobijamo od Republike Srpske, istopi se u borbi sa nelojlanom konkurencijom i
zbog nerada institucija na državnom nivou. Veliki problem je i obilježavanje,
što nas godinama ogrnaničava da svoje crveno meso izvozimo u EU. A niko ne
odgovara ni za to“, jasan je Marić.
Istovremeno,
analitičari upozoravaju da će dešavanja na evropskom tržištu, a ponajviše smanjivanje
subvencija evropskim poljoprivrednicima i te kako uticati i na našu proizvodnju,
te da je krajnje vrijeme da se okrenemo domaćoj proizvodnji, neobrađenoj zemlji
i da zaštitimo svoje proizvode.
“Evo,
sada imamo u Posavini 1.600 hektara zemlje koja se treću godinu ne obrađuje. I
to prvoklasne zemlje, ravnica, gdje se sijalo žito generacijama. To polje može
pola države hraniti pšenicom. I sve to stoji radi politike”, govori nam Nedžad
Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.
Bićo,
konstatirajući da bi se sijanjem pšenice na tom prostoru mogao promijeniti
omjer uvoza i izvora pšenice ujedno ističe da je ključno potaknuti ljude da
rade, kako slobodne površine ne bi propadale.
ŠTA TRAŽE
EU POLJOPRIVREDNICI
Protesti
poljoprivrednika u Evropi, koji su počeli u Francuskoj ubrzo su se proširili i
na druge zemlje poput Njemačke, Belgije, Poljske, Rumunije, Portugala, Španije,
Grčke i Italije.
Dio problema koje ističu identični su problemima bh. proizvođača, a to je da sve teže mogu ostvariti
pristojan život zbog rastućih troškova energenata i gnojiva, da uvoz jeftinih
poljoprivrednih proizvoda dodatno opterećuje njihovu konkurentnost na tržištu,
dok suše, poplave i požari, izazvani klimatskim promjenama, uništavaju usjeve.
Ono što je drugačije je nova zakonska regulativa koju EU želi primijeniti kako bi smanjila emisiju gasova sa
efektom staklene bašte za 90% u odnosu na nivo iz 1990. godine. Prema podacima
Evropske agencije za okolnu iz 2021. godine, iako su neke od 27 članica uspjele
smanjiti emisije za 30%, dinamika promjena treba biti ubrzanija kako bi se
ostvarili postavljeni ciljevi. Ovo izaziva zabrinutost i otpor među
poljoprivrednicima koji smatraju da su takvi ciljevi preambiciozni i da bi ih
njihova implementacija mogla dodatno opteretiti.