Želja za slobodom, proširivanjem vidika, upoznavanjem novih ljudi, mjesta i običaja bile su glavni pokretači da Haris Čajdin rođeni Prozorčanin, odrastao u Bugojnu, u ranim dvadesetim donese odluku da se otisne u svijet, putuje i zarađuje. Do sada je ovaj 32-godišnji mladi čovjek kao član posade putničkog kruzera, u vlasništvu norveške kompanije, obišao šest kontinenata, preko 120 država, vidjevši nebrojeno puno svjetskih metropola, ali i nevjerovatno bogatstvo flore i faune u skrivenim dijelovima svijeta za koje niste nikada čuli. I karijera mu je išla jako dobro, kroz par kompanija je brzo napredovao pa je prošle godine imenovan General hotel menadžerom. Ni tu nije stao. Želja za istraživanjem potakla ga je da bude učesnik ekspedicije i istraži i sedmi kontinent, Antarktik.
Sa Harisom smo uspjeli stupiti u kontakt dok je bio na poziciji 81°16'N018°56'E ili našim jezikom rečeno- tik pored Sjevernog pola. Dok je razgovarao sa nama uživao je u pogledu koji je samo nekolicina ljudi doživjela i gdje je, kaže nam, posebno fascinantan, životinjski svijet, kao i na svim onim mjestima gdje se ljudi faktor znemarljiv.
Razgovarali smo o odrastanju u Bugojnu, ljubavi prema putovanjima, potrebi za promjenom, prvom poslu, kruzerima i ekspedicijama u kojima je učestvovao, karijeri.
Harise, krenimo redom- kako je počela vaša ljubav prema putovanjima?
Od osnovne škole sam imao ovaj osjećaj da stalno moram da sam u pokretu i da uvijek radim nešto zanimljivo. Dosada nikada nije bila opcija. A uz stariju sestru, koja je uvijek voljela geografiju i bila “smart ass” u toj oblasti, sam pored škole vrlo rano počeo da razmišljam o stranama svijeta, bio oduševljen prirodom i veličinom planete. Mislim da je Atlas bila prva knjiga koju sam “pročitao” više od jednog puta, možda i posljednja. Ostale knjige živim kroz posao i putovanja, privatni život. Dobro se sjećam da su fjordovi Norveške bili fantazija u svakom smislu. Čudno je bilo to odrastanje uz vrlo limitirane informacije iz vanjskog svijeta- prvo rat, pa samo tri programa na televiziji, bez interneta, ali nekako su ipak informacije dolazile do mene i ja sam ih upijao. Srednju školu koju sam pohađao je bilo više zbog sigurnosti za posao, nego iz ljubavi. Prvi stalni posao u metalnoj industriji takođe, zbog sigurnosti, ne ljubavi. Odluka za fakultet koji sam upisao, a nikad završio, isto tako. Onda sam negdje u dvadesetim sebi rekao ovo je preživljavanje, a ne život, dosadno je i trebam promjenu. Najavio sam roditeljima, najboljoj prijateljici -sestri, da sam odlučio da putujem i uz to zarađujem. Roditelji nisu vjerovali, dok svi ostali jesu, jer su znali koliko sam maštao o slobodi i svijetu. Mogao bih još mnogo toga reći, ali idemo na sljedeće pitanje.
A kruzeri, poslije i ekspedicije?
Priča o brodovima je došla do mene slučajno, od druga iz istog grada koji je već počeo da radi i imao neko iskustvo. Njegove preporuke su bile iskrene i sjećam se kao da je danas rekao: “Čajdo (nadimak) šta imaš izgubiti”. Imao sam sreću da sam počeo u kompaniji koja je ako ne broj 1 u luksuznom brodskom svijetu, onda među par sigurno i tako je sve krenulo. Volje je bilo, znanje se upijalo – radio, a bio slobodan. Da je bilo teško, bilo je, da li se isplatilo proći kroz sve to, itekako. Moram reći da me nikad nije bilo strah promjena, pa makar to značilo napuštanje sigurnog. Sloboda za mene znači promjena kad osjetiš da je potrebna. Kroz par kompanija sam napredovao, penjao se stepenicama toliko brzo da ni samom meni nije bilo jasno šta se dešava. Kad sam prošao 6 kontinenata na brodovima, kruzerima kako ih mnogi zovu, nedostajalo mi je dublje istraživanje, pa sam počeo da gledam u ekspedicije. I naravno, očarao se ljepotom ponude. Svijet je zaista jedno misteriozno i nevjerovatno mjesto, itako je krenuo novi početak, na sedmom kontinentu.
Evo trenutno sam na poziciji 81°16'N018°56'E ili našim jezikom tik pored Sjevernog pola i uživam u pogledu koji je samo nekolicina doživjela. Oh, kako bih volio da vam pričam o životinjskom svijetu gdje se ljudi skoro pa ne miješaju. Mjesto iz kojeg inače krećemo na ekspediciju se zove Longyearbyen, Svalbard. Šteta što ne možemo vidjeti sve te divote kojima svjedočite.
Obzirom da ste obišli mnoštvo gradova, država, mjesta da li vam je neko posebno ostalo u sjećanju?
Mnogo teško pitanje. Kad ste otvoreni za upoznavanje različitih kultura svako mjesto ima to nešto po čemu je posebno. Ali ako baš moram onda: – Barcelona i Copenhagen u Evropi – Vancouver, Canada – Miami, USA – Bangkok i Sinagapur u Aziji – Perth, Australija – Buenos Aires, Argentina – Santiago de Chille, Čile – Seward, Australija – Lima, Peru… Važno je napomenuti da ovo nisu najljepša mjesta, ali su mjesta iz kojih nosim posebna sjećanja.
A oduševilo?
Da! Nakon mnogo godina putovanja našao sam svoj put u South Georgia i odgovorno tvrdim da je to mjesto najljepše na cijelom svijetu, ili barem onaj dio svijeta koji sam ja vidio. Na malom otoku, toliko bogat životinjski svijet, da je to nemoguće i zamisliti. Ja sam inače ljubitelj mjesta gdje ljudski faktor nije glavna uloga. A ovdje je preko 10 miliona ptica – milioni foka – milioni, nepregledna polja pingvina i dok ovo pričam, slika mi je pred očima.
Da li ste na svojom putovanjima doživjeli i razočarenja? Možda su očekivanja prevelika?
Odrastao sam uz mala očekivanja, sve se činilo tako daleko i nedostižno, da nisam sebi dao priliku da se razočaram. Par puta u ljudski rod.
Bili ste na mnogo mjeste, upoznali mnogo ljudi, gdje see najbolje osjećate?
Do 30-ih sam svako mjesto gdje sam proveo više od mjesec osjećao kao da tu pripadam. Ja uvijek, ali uvijek napravim ono najbolje iz svakog putovanja, mjesta koje posjetim. Ljut sam na ovu situaciju kući, mnogo smo sebi dopustili kao narod, ali kada sam kući u potpunom sam miru. Kad se naživciram, u par koraka bukiram kartu na drugi kraj svijeta. Volim da sam u pokretu i da osjećam, živim slobodu.
Geberal hotel menadžer ste, možete li nam rećinešto više o ovom imenovanju, kako se dobija, šta podrazumijeva, šta znači za vašu karijeru?
Sama pozicija dolazi kroz iskustvo, školovanje, mnogo rada. Najbitnija stavka koju je vrijedno spomenuti je da pozicija dolazi kroz rad koji je prepoznat od strane menadžmenta koji vodi cijelu kompaniju. Bosanac između svih Nijemaca, Norvežana, Austrijanaca bi jako teško mogao do pozicije, jer je to tako, ali moja uporna tvrdoglavost je pokazala i dokazala drugačije. Kad vjeruješ u sebe, kad imaš ljude koji vjeruju u tebe, samo naprijed je opcija. Nema štele, osim mnogo predanosti, iskrenosti i mnogo rada. Puno odgovornosti dolazi s pozicijom koja ne može ni blizu da se poredi sa sličnom ili istom titulom na kopnu. Sigurnost je na prvom mjestu. Mnogo se toga promijenilo od potonuća Titanica i nesreće s Concordiom. Pedagoško znanje i iskustvo za rad s ljudima, do 30 nacionalnosti na jednom mjestu. Možete zamisliti kako to izgleda. Mnogi rade i po 6 – 9 mjeseci u kontinuitetu, održati zdrav duh i atmosferu je izazov, mogu reći i ogromna odgovornost. Finansije s kojima raspolažete, milioni tuđih para, bolje da znate šta radite. Najteži dio posla su ljudi, jer su teži i teži iz dana u dan. Ali, opet izazov, a i mnogo dobrih ljudi kroz posao. Zavisno od broda na kojem sam, imam između 100 i 300 radnika koji su pod mojim vodstvom. Brodovi u ekspediciji su mnogo manji od samih kruzera. Naravno, tu imam pomoć direktnih menadžera koji odgovaraju meni. 1. Food and Beverage Manager 2. Reception Manager 3. Restaurant Manager 4. Housekeeping Manager 5. Provision Manager 6. Bar Manager I još neki u zavisnosti od veličine broda. Na brodu se zna hijerarhija i poštuje se mnogo. Kapetan je generalno zadužen i odgovoran i 3 su pozicije koje odgovaraju kapetanu i ustvari vode brod. – Staff Captain/Chief officer – Chief Engineer – Hotel General Manager Uvijek se čudno osjećam kad me radnici oslovljavaju sa eng. Sir (gospodine), a meni 32 godine, a oni mnogo stariji od mene(barem većina), pa i do 20 godina.
I za kraj, koja je vaša sljedeća destinacija?
Za par dana sam kući, odmor s mamom i sekom, moranje svake godine, a ove godine je sestra izabrala Egipat. Nekad krajem septembra letim u Panamu, gdje ću kroz kanal prema jugu, Čile i Argentinu, dalje na turu na Antarktiku, kojem se mnogo, mnogo radujem. Bukvalno, sa Sjevernog na Južni pol kroz sva sunčana mjesta.