On je to učinio kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije
svega britanske javnosti na rat u BiH – na stradanje građana Bosne i
Hercegovine, koji su ubijani, proganjani i ponižavani samo zato što se
drugačije zovu i mole Bogu.
“Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na
masovnoj sahrani. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono
što sigurno mogu dati – vojnu zaštitu”, napisao je 48-godišnji Britanac u
oproštajnom pismu.
Graham Bamford nije bio povezan s BiH i njenim građanima.
Međutim, slike užasa iz BiH su ga natjerale na žrtvovanje.
U tadašnjim svjedočenjima poznanika i psihologa, u svakoj je
dječijoj žrtvi u BiH vidio svoju kćerku. Njegovo stanje se pogoršalo nakon
snimaka masakra u Ahmićima, 16. aprila 1993. godine, kada je ubijeno 116 osoba,
a među njima i tromjesečna beba.
Bamfordovo ime se u BiH spominje tek 6. aprila, tokom
dodjele nagrade nazvane po njemu koju je ustanovila Gradska uprava Grada
Sarajeva 2009. godine.
Nijedna ulica danas ne nosi ime Grahama Bamforda niti je u gradu
pronađeno mjesto za spomenik koji je napravio akademski kipar Mustafa Skopljak.
Izvor N1