Njih nekoliko stotina već je u zemljama regije: Hrvatskoj i Srbiji. Evropska unija već se priprema za prijem izbjeglica, a planirana je i finansijska pomoć za države koje graniče s Ukrajinom i koje će primiti izbjeglice, a to su Poljska, Rumunija, Slovačka i Mađarska. Unija takođe razmišlja da izbjeglicama dozvoli boravak u EU do tri godine.
“Trebamo se pripremiti za milijune izbjeglica”, kazala je Ylva Johansson, povjerenica Evropske komisije za unutrašnje poslove.
Hrvatska je do sada primila više stotina izbjeglica, a formirana su i dva prihvatna centra, dok je treći u pripremi. Prve izbjeglice stigle su i u Srbiju. U Komesarijatu za izbjeglice i migracije navode da su kapaciteti Srbije prijem do 1500 izbjeglica.
S druge strane iz Granične policije BiH za BUKU kažu da do sada nisu zabilježili ulaske ukrajinskih izbjeglica u BiH.
Poučeni svojim iskustvom izbjeglice, brojni građani BiH na društvenim mrežama pozvali su Ukrajince u svom dom.
Maja Mirković i sama je izbjeglica. S dvije i po godine morala je napustiti svoju državu, razdvojiti se od oca i s ostatkom porodice pobjeći u Srbiju. Znajući kako je biti sam u tuđoj državi ponudila je smještaj onima koji bježe od rata.
„Živim u Općini Novi Grad Sarajevo, često nisam tu zbog poslovnih putovanja, želim da pomognem nekome ko sad prolazi kroz pakao, jer sam i sama bila izbjeglica u drugoj državi“, kaže Mirkovićeva za BUKU. Dodaje da je u ovakvim situacijama pomoć drugih ljudi neophodna.
„Ja razumijem kako je biti sam u drugom gradu i u drugoj državi, tako da su moaj vrata izbjeglicama otvorena. Jedini uslov je da budu prijavljeni kod bosanskohercegovačkih vlasti“, kaže naša sagovornica.
Ajla Alimanović iz Sarajeva spremna je primiti u svoj dom porodicu s djecom. Mjesta ima za šest osoba. Ovo je jedini način solidarnosti, kako kaže, s ukrajinskim narodom jer od deklarativne podrške na društvenim mrežama nema koristi.
„Nekako ovo je sve deja vu za bosanskohercegovačke ljude pogotovo Sarajlije koje su slično prošle u ratu. Kad je rat počeo ja sam imala sedam godina i moja porodica je mogla izaći iz Sarajeva, ali su odlučili ostati da se bore protiv agresora. Međutim posljedice su bile PTSP i izgubljene najbolje godine života mojih roditelja“, kaže Alimanović za BUKU.
Priča i da bi ukoliko bi došlo do rata u BiH ona otišla, a tada bi željela da i njoj ljudi daju podršku koju je ona spremna pružiti.
„Mi Sarajlije ako ništa znamo kako je proći taj horor rata i s toga smatram da ovo uopće ne treba biti nikakva senzacionalna vijest nego svako od nas treba dati i pružiti najbolje što može ukrajinskom narodu. Ono što je jako interesantno što se dosta ljudi javilo s pitanjima zbog čega podržavaš Ukrajince, njihovi su dobrovoljci nas gađali s brda oko Sarajeva. Međutim ne možete vi porediti pojedince s cijelim jednim narodom, ovdje je u suštini stvar u tome da li ste na pravoj strani historije ili niste“, vjeruje ova građanka Sarajeva.
I politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić spremna je primiti ukrajinske izbjeglice. Na svom Facebook statusu je napisala: „Jedini način na koji ja mogu pomoći Ukrajini je da ponudim smještaj i osnovne životne potrepštine za jednu porodicu, koja je izbjegla od užasa rata. Kod mene ima mjesta za 2-3 osobe.“
U razgovoru za BUKU kaže da se na ovaj korak odlučila jer lajk na društvenim mrežama nije dovoljan.
„Pomno pratim dešavanja u Ukrajini i ne mogu da vjerujem da još uvijek postoje divljaci, koji i u 21. vijeku misle da tek tako mogu osvojiti drugu, suverenu državu. To je posebno nezamislivo kada vidiš da su to ljudi koji žive kao i mi i kojima se preko noći život okrene naopačke i od sjedenja s društvom i porodicom i odlaska na posao, preko noći se prihvate puške i bore za život. Ista situacija je bila i u BiH, prije 30 godina“, kaže Marić za BUKU.
Dodaje da su se građani BiH i sami čudili prije 30 godina zašto svijet ne reaguje, pa danas mi ne možemo biti taj pasivni sivjet.
„Mi sada isto radimo, s razlikom da stavimo ukrajinsku zastavu na što više zgrada i mostova i mislimo da smo im time pomogli. Posmatram situaciju u Hrvatskoj i zavidim im jer njihova vlada šalje vojnu i finansijsku pomoć Ukrajini, organizirali su prijem izbjeglica iz Ukrajine i šalju nedvosmislene političke poruke u kojima osuđuju agresiju Rusije. Kad to vidim bude me stid, šta smo mi izabrali da vodi državu. Ne samo da nikome nije palo na pamet da pošalje bilo kakvu pomoć Ukrajini, pa makar i u donaciji hurmi, i da niko ne nudi pomoć za prijem izbjeglica, već nisu u stanju ni da se dogovore oko zvaničnog stava oko situacije u Ukrajini. Ujedno sam i tužna i bijesna jer smo ovako divnu zemlju predali u ruke takvim sebičnim nitkovima, koji su iz nje izvukli sve što su mogli, a ostavili pustoš i doveli nas na nivo da živimo od donacija i humanitarne pomoći i da nismo u stanju ni jednog metka poslati u Ukrajinu. Stoga sam uradila što ja mogu, ponudila smještaj za jednu ukrajinsku porodicu, kojoj bi mogla osigurati i osnovne životne potrepštine na određeni period. Mnogi naši ljudi su bili u izbjeglištvu i mnogo im je značila pomoć dobrih ljudi širom svijeta. Ako iko treba da pruži pomoć izbjeglicama iz Ukrajine onda smo to mi. Stavljanje lajkova na društvenim mrežama i bojenje vijećnica i mostova im neće baš puno pomoći“, zaključuje Marić.
Dok građani pozivaju one koji tek prolaze ratne strahote, vlast bez dogovora. Nema odluke o prihvatu izbjeglica, a prema aktuelnim zakonima Ukrajinci u BiH mogu provesti maksimalno 30 dana. Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u nedavnoj izjavi komentarisao je izbjegličku krizu. On je izbjeglicama iz Ukrajine poručio da ne dolaze u BiH jer će im ovdje biti gore nego u njihovoj zemlji.