Iako još uvijek život u BiH teče normalno, ako ga izdvojimo od dnevno-političkih događaja, blokade i nemogućnost ili, bolje rečeno, nepostojanje iskrene želje da se nađe rješenje prijete da dovedu do neželjenih posljedica.
Oni od kojih su građani očekivali da im obezbijede bolji život, jer njima su dali svoje glasove na izborima, učinili su sve da nas dovedu u, kako se to na prvi pogled čini, bezizlaznu situaciju.
Mnogi tvrde da je godina na izmaku iznjedrila najgoru političku krizu od Dejtonskog sporazuma, da je ovo početak kraja ovakve BiH, da mirno rješenje više nije ni moguće, a prečesto su i najglasniji oni koji tvrde da sve miriše na 1992. i novi rat.
U svakodnevnim političkim sukobima, političari u BiH, zakopani u tri rova, trenutnu situaciju žele predstaviti kao početak kraja koji bi mogao iznjedriti još jedan rat, novi Dejton, raspad BiH, nestanak entiteta… Uglavnom ono što pogoduje njihovoj politici za podizanje potencijalnog biračkog tijela.
Iako situacija nije baš takva, dovoljno je dramatična ili se dovoljno dramatizovala da se na BiH skrene pažnja dijela svjetske javnosti, pa smo tako postali dio opservacija mnogobrojnih parlamenata, od EU, preko Britanije do SAD-a.
Opet su u Sarajevo i Banjaluku počeli dolaziti međunarodni predstavnici, zalažući se za rješenje bh. pitanja, na koje još niko u 25 godina nije dao odgovor.
A kako se sada čini, teško će ga i pronaći na način na koji se pristupa BiH sa strane, dok u zemlji rastu nacionalizmima predvođeni separatizam i unitarizam, koji ne priznaju konsenzus.
Inače, već na početku ove godine krenulo se burno i moglo se naslutiti da bi permanentna kriza koju živimo već godinama mogla eskalirati. Politička situacija se usložnjavala iz dana u dan, a bosanski lonac je počeo da ključa već nakon zaključaka NSRS za pokretanjem razgovora sa FBiH koji nisu naišli na željeni odgovor, ako je razgovor uopšte i bio prvobitna želja vlasti u RS.
A onda se dogodio Valentin Incko. Probudivši se iz dvanaestogodišnjeg sna, bivši visoki predstavnik, nekoliko dana pred odlazak iz BiH, donio je izmjene krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida u Srberenici i ratnih zločina, te veličanje ratnih zločinaca.
I to je bio okidač.
Dok je dio političara i javnosti dizao u zvijezde Incka i njegovu odluku, političari iz RS predvođeni Dodikom krenuli su u blokadu institucija BiH. Ubrzo je došlo do ukaza koji zabranjuje primjenu ovog zakona u RS, a donesene su izmjene krivičnog zakona ovog entiteta koje zabranjuju nazivanje Srpske genocidnom.
Nastala blokada je samo produbila krizu, a Incko je ubrzo zamijenjen, pa i nije morao mnogo objašnjavati kako i zašto se u ovom trenutku odlučio na taj korak.
Na njegovo mjesto je sjeo Nijemac Kristijan Šmit, koji prethodno nije dobio podršku u Savjetu bezbjednosti i to od Rusije i Kine i kao takav ostao nepriznat među političarima iz RS. Što je dodatno usložnilo već nenormalnu situaciju.
I onda, u vrijeme dok RS potresa afera kiseonik koja je, tako se bar činilo, „stala za vrat“ vlasti, dolazi do još jednog političkog manevra Milorada Dodika koji izbacuje vraćanje nadležnosti prenesenih sa RS na nivo BiH.
Napetost se pojačava, priča o samostalnoj RS u okviru BiH dobija zalet i sa početkom procesa povratka nadležnosti postaje tema broj jedan.
Prvo se poseže za donošenjem zakona o osnivanju Agencije za lijekove i medicinska sredstva RS, a onda i usvajanjem zaključaka u Narodnoj skupštini 10. decembra ove godine kojima se traži vraćanje dijela nadležnosti sa države na entitete. U pitanju su odbrana, bezbjednost, pravosuđe, carina i indirektni porezi.
Sve ovo je pokrenulo mnogobrojne priče o sankcijama. U stvari, cijeli odgovor političkog Sarajeva na ono što radi Milorad Dodik i političari iz Banjaluke svela se na patriotsku priču o odbrani BiH, ako treba i u nekom novom ratu, te vapaje za sankcijama.
Tako smo mogli čuti kako se te sankcije nalaze u ladicama i na stolovima predstavnika međunarodne zajednice, od Kristijana Šmita do ambasadora SAD-a u BIH. Sankcije su najavljivane i iz Njemačke, ali se sve to čini tako daleko. Čak i da bude nešto od sankcija, one su moguće samo u takvom obimu koji ne bi mnogo poremetio političke lidere. Ispaštali bi na kraju nevini građani, a kriza bi postala samo još veća.
Na sve ovo naslanja se i priča o Izbornom zakonu BiH koji se pokušava izmijeniti već više od deceniju. Svi dosadašnji pokušaji su bili bezuspješni, a čini se da će tako biti i sa ovim posljednjim. U ovom slučaju političari iz RS imali su jasno rješenje za ovaj entitet, dok je glavni spor između HDZ-a i SDA. Prvi, pokušavaju riješiti problem izbora hrvatskih predstavnika u institucijama, prije svega domovima naroda i Predsjedništvu tako da ih biraju isključivo Hrvati i na taj način obezbijede konstitutivnost, a drugi, pritisnuti svojim biračkim tijelom, ali i cijelom „probosanskom-probošnjačkom“ opozicijom trude se da izbjegnu bilo kakve promjene sadašnjeg zakona.
I ovdje su predstavnici EU i SAD-a dali svoj doprinos u rješavanju problema, ali i ovaj put sve je palo u vodu kada su se iz razgovora povukli predstavnici SDA, a time i doveli održavanje izbora sljedeće godine u pitanje, jer pojedinci već najavljuju opstrukcije i bojkot.
Sve u svemu, država beskonačne privremenosti nas je u 2021. godini dobro izmrcvarila i pokazala nam još jednom, sa malo jačim intenzitetom, da je svaka nada u neku promjenu ili bolje sutra skoro pa nemoguća. Jer, u ovom trenutku niko u BiH ne želi prihvatiti realno stanje i na njemu pokušati graditi bolji život za građane. Umjesto toga, imamo sve izraženije zahtjeve za krupnim promjenama unutar sistema koji nije zreo za tako nešto i zbog čega imamo ovo što imamo.
Politička analitičarka Tanja Topić opisuje godinu koju ispraćamo kao još jednu u nizu loše nam životne serije, čemu smo očito skloni i koje ne želimo mijenjati. A zašto, ne zna ni ona. Možda je jedan od razloga što nas vođe uvjeravaju kako nam je ovdje, zapravo, najljepše.
„Kao što su nas uvjerili da je dobro i ispravno liječiti nas industrijskim umjesto medicinskog kisika, kako, zalažući se za mir, zveckaju oružjem nudeći nas u zalog, kako s prezirom gledaju na one koji iseljavaju i onda nam mašu ispred nosa mercedesima i novcima koje su tamo negdje zaradili rintajući od jutra do mraka, sve to kako bi nama u našem raju prkosili. Godina u kojoj smo slavili bahatost, primitivizam, govor mržnje, klanjali se zločincima i branili zločine, godina u kojoj smo stekli nove 'političke prijatelje', čiji se vrijednosni opus kreće od autoritarne prakse, ksenofobije, rasizma, gušenja drugog i drugačijeg, galamili i psovali neke od međunarodnih zvaničnika nastojeći ih prosvijetliti – jer pojma nemaju – i, dok smo druge dizali na pijedestal, jer su razumjeli našu stvar i borbu. Dakle, neki međunarodnjaci su krivi za ovakvo stanje u BiH, drugi zaslužuju poštovanje jer su nas razumjeli, evropske vrijednosti su poražene u BiH, pa nas Evropska unija iznova mora ubijediti da se nije odrekla principa na kojima počiva i da se nije 'balkanizirala',“ navodi Topić.
Ona napominje da, dok se političari igraju vatrom, ovo je godina u kojoj smo sahranili drage prijatelje od korone, kao i neke velike ljude poput Desmonda Tutua, čija je krilatica da „sloboda nije jeftina“ postala glavno političko populističko sredstvo ovdje i nastaviće da živi i u ovoj suludoj političkoj borbi kroz borce za srpsku stvar.
„Politička kriza je kontinuitet političkog života na ovom podneblju i omiljeno oruđe u rukama entonacionalnih kleptomana. Danas smo ovdje jer smo zdušno podržavali politike koje su nas dovele do sunovrata, danas smo osiromašeni i ojađeni, ali ponosne patriote koje su budućnost svoje djece dobrovoljno predale u ruke političara koji se poigravaju našim sudbinama. Godina koja zaslužuje da čim prije ode u političku istoriju, ali s obzirom na dominantan politički karakter vladara na ovim prostorima preliće se ova kriza, ove sulude ucjene, prijetnje, arogancija i na iduću – izbornu godinu. A ona će biti pitanje političkog života ili smrti za mnoge, još teža, bremenitija, siromašnija za puk, a luksuznija u svakom pogledu za branitelje etnonacionalnih interesa. Ovu preživjesmo nekako, pitanje je kako ćemo iduću“, zaključila je Topić za BUKU.
Jer, ostaje milion nepoznatih u političkom životu BiH za koje niko još nije pronašao rješenje, a koje su nam naši predstavnici postavili u ovoj i prenose u narednu godinu.
Dok je za jedne sve ovo samo predizborna farsa, za druge prikrivanje kriminala i korupcije političkih moćnika, treći nas uvjeravaju da su iskreni u svojim namjerama, bilo to vraćanje nadležnosti ili odbrana BiH. U ovom trenutku niko ne pokazuje ni gram političke mudrosti i želje da se pronađe neki kompromis u korist građana koji i dalje žele samo da žive svoje živote u miru, bar oni koji se još uvijek nisu odlučili otići odavde.