Predsjednica udruženja Colibri, Aida Hrnjić, uputila je otvoreno pismo federalnom ministru finansija Toniju Kraljeviću, upozoravajući da se udruženje koje pruža podršku djeci s poteškoćama u razvoju nalazi pred kolapsom zbog kašnjenja isplate odobrenih sredstava.
Kako navodi, ugovor za program vaninstitucionalne podrške za 2026. godinu potpisan je još u julu, ali je do druge polovine novembra isplaćen tek manji dio sredstava. U međuvremenu, udruženje koje već deset godina pruža usluge djeci i njihovim porodicama suočava se s ozbiljnim problemima u nastavku rada.
Autorica pisma, koja je i sama majka djeteta sa autizmom, podsjeća da je centar osnovala upravo zato što za njeno dijete nije postojalo odgovarajuće mjesto za podršku. Danas, deset godina kasnije, kaže da se porodice i organizacije koje im pomažu i dalje suočavaju s istim problemom – sistemom koji njihove potrebe tretira kao sporedne.
„Oprostiti ćete, kako ima para za vaše plate, za naknade, za čitavu armiju uposlenih koji kao djeluju u našem interesu u cijeloj Vladi FBiH?!“, pita u pismu.
Posebno upozorava na odnos institucija prema vaninstitucionalnoj podršci u trenutku kada javnost potresaju slučajevi zlostavljanja osoba s teškoćama i psihičkim oboljenjima.
„Je li istinski smatrate da mi ne trebamo podršku? Ako da, molimo vas da nas uputite gdje da idemo sa svojom djecom i članovima obitelji?“
Njeno otvoreno pismo, upućeno ministru Kraljeviću, prenosimo u cijelosti, bez intervencija u originalni tekst.
Otvoreno pismo ministru finansija FBiH Toniju Kraljeviću
Poštovani g-dine Kraljević,
Pišem Vam kao predsjednica udruženja Colibri koje je potpisalo ugovor sa Federalnim Ministarstvom za rad i socijalnu politiku za program “Vaninstitucionalne podrške” za 2026 godinu u julu mjesecu (da podsjetim, sada smo u drugoj polovini novembra)
Naime, ja sam majka djeteta sa autizmom i bila sam prisiljena prije 10 godina otvoriti Centar za podršku djeci sa poteškoćama, naprosto jer nisam kako onda, a tako i danas imala kud sa svojim djetetom niti je on imao gdje dobiti potrebne usluge. Kako on, tako i stotine drugih mališana koji su za ovih 10 godina kod nas dobili usluge.
Neću Vam pisati o svim našim borbama i malim i velikim uspjesima, naprosto jer smatram da je jedan Ministar financija već upoznat sa profesijom i kako žive, te koliki se budžeti odvajaju za ovu populaciju i da svojom savješću razumije naš položaj
U 2026 godini, mi smo u situaciji da smo u kolapsu jer prema riječima Vaših kolega iz Federalnog Ministarstva za rad i socijalnu politiku Vi/Vaše kolege niste “pustili” tranše za naš rad. (Kako čujem ni za sve ostale organizacije, ali oni svakako imaju jezik, da govore u svoje ime)
Od jula mjeseca kad je potpisan ugovor dobili smo manji dio sredstava i sve ostalo je na čekanju.
U vremenu kad oko nas isplivavaju priče o zlostavljanju osoba sa psihičkim teškoćama i bolestima mi i dalje izvaninstitucionalnu podršku smatramo milostinjom i sporednom “prilikom” za hiljade sugrađana. Kako onih malih, tako i odraslih ljudi širom F BiH.
U takvoj stigmi i jadu koji nas okružuje, mi koji radimo i ostavljamo živote da nešto unaprijedimo bivamo ostavljeni od sistema jer kažu “nema para”, “ima procedura” i ostale stvari koje kad neko iz politike neće, ne želi i nisu mu/joj u interesu, stavlja pod tepih i na čekanje!
Oprostiti ćete, kako ima para za vaše plate, za naknade, za čitavu armiju uposlenih koji kao djeluju u “našem” interesu u cijeloj Vladi F BiH?!?
Je li istinski smatrate da mi ne trebamo podršku, ako da molimo Vas da nas uputite gdje da idemo sa svojom djecom i članovima obitelji?
Gdje god da kažete mi ćemo rado ići i voditi svoju djecu, te konačno možda dobiti priliku da živimo u miru kao svi ostali ljudi.
Možda se nas ne smatra dovoljno vrijednima da imamo pravo na život i da naša djeca imaju pravo na podršku i sve što trebaju, ako i to da nam se kaže.
Jer ovo je nepodnošljivo!!!
MOLIM vaš hitan odgovor i daljnje reagovanje…