Bosna i Hercegovina je rijetko u centru evropske pažnje, a isto važi i
za najmoćnijeg čovjeka u toj državi (do sada na ovoj poziciji nikad
nije bila žena) – visokog predstavnika međunarodne zajednice – piše
Mihael Martens (Michael) u tekstu za FAZ, prenosi DW.
–
Tamo (u Sarajevu) je Kristijan Šmit (Christian Schmidt) mogao pustiti
da se njegova karijera mirno privede svom kraju, uz petocifrenu mjesečnu
platu, bez odbijanja poreza. Međutim, Šmit svoj mandat ne posmatra na
taj način, nego želi promijeniti tu balkansku državu, ako bude potrebno –
i dekretom. Zbog tog stava je u avgustu u kratkom roku zapamćen i u
Njemačkoj. Snimak njegovog izbijanja bijesa na konferenciji za novinare
(u Goraždu) naširoko se dijelio po društvenim mrežama, a do njega je
došlo na kraju duge kaskade agresivnih, ponekad i ličnih napada na
njega. Odbijanje njegovih reformskih planova bilo je žestoko. Šmita su
optužili da je bio pristrasan u korist etničke grupe bosanskih Hrvata –
nastavlja autor i dodaje da je najveći otpor stigao od Bošnjaka:
U tekstu se navodi da su mnogi Bošnjaci na visokog predstavnika
gledali kao na saveznika, očekujući da će on iskoristiti svoje ovlasti
kako bi centralizirao BiH po volji bošnjačke većine.
–
Iza šifre da žele “građansku Bosnu” u kojoj se svaki glas jednako
računa, često se krije želja Bošnjaka da iskoriste brojčanu nadmoć
vlastite grupe u drugačije strukturiranoj Bosni. Za neke bošnjačke
jastrebove, intervencije visokog predstavnika nisu bile dovoljno oštre.
[…] Iako Schmidt ne umanjuje niti potcjenjuje radikalnu retoriku
hrvatskih i srpskih političara, on ne smatra to jedinim uzrokom za
deficit u državi – piše FAZ.
Između ostalog, on
svojim intervencijama želi spriječiti Bošnjake da zloupotrijebe svoju
brojčanu nadmoć u etnički proporcionalnom sistemu zastupljenosti kako bi
nadjačali Hrvate. To se dešava tako što se Bošnjaci proglašavaju
Hrvatima i kao kandidati biraju na funkcijama koje su prema Ustavu
rezervisane za predstavnike hrvatske etničke grupe – piše FAZ i citira
jednog stranog diplomatu u Sarajevu koji kaže: “Kada se neki Mehmet
Mehmetović proglasi Hrvatom i kao takav bira u Parlament, već se po
imenu može primjetiti da se radi o Bošnjaku.”
U
tekstu se dalje kaže: “Šmit u intervjuu za F.A.Z. kaže isto samo na
diplomatski način: “Neko iz bošnjačkog stranačkog miljea mi je jednom
rekao da to naravno nije pravo predstavljanje Hrvata, kada se neko sa
prepoznatljivim bošnjačkim porijeklom izjašnjava kao Hrvat”. Uprkos
otporu, Šmit insistira na svojim reformskim planovima.”
No
toga će se prihvatiti tek nakon izbora 2. oktobra: “Bilo smo previše
blizu izbora za velike intervencije. Morate imati na umu da određena
pitanja mogu suviše dominirati izbornom kampanjom i odgurnuti važna
pitanja u stranu”, kaže Šmit, objašnjavajući svoju suzdržanost. Hoće li
intervenirati nakon izbora ako se stranke ne dogovore oko reformi za
koje visoki predstavnik misli da su važne? “Blokada još uvijek nije
razriješena. U svakom slučaju, kada budem donosio odluke, donosit ću ih
na način da mogu i proceduralno da se sprovedu i da budu pravno
obavezujuće. Inače ne bih s tim uopšte započinjao.”
Na
pitanje u kojoj mjeri ima podršku Vašingtona, EU i Berlina za svoje
inicijative, Šmit gotovo prkosno odgovara: ‘Naravno da sam se
konsultovao. Ali takođe sam svima jasno stavio do znanja kako vidim opis
svog posla. Ja nisam izvršni sekretar strana koje su potpisale
Dejtonski sporazum. Što se tiče protivnika u Bosni, Šmit se prikazuje
borbeno: “Također bih savjetovao nekim domaćim igračima u BiH da ne
potcjenjuju moju nezavisnost”.
Međutim, navodi FAZ, otpor je sve jači a u Bosni i Hercegovini postoji sve manje povjerenja u OHR-a.
– Šmit sa svojim
idejama nije samo okrenuo protiv sebe političku elitu bošnjačke većine i
jednu malu grupu zapadnih intelektualaca. I hiljade ljudi ogorčeno je
demonstriralo pred Šmitovim sjedištem u Sarajevu. Bošnjački političari i
intelektualci upustili su se u prijetnje ratom – kaže se dalje u
članku.
F.A.Z navodi
i kako je Spiegel nedavno pisao da treba ukinuti OHR, jer je ta
institucija “nedemokratska”, “neokolonijalna” i “nedopustiva” za BiH ali
i da je švajcarski Neue Zürcher Zeitung u komentaru to obrazložio time
da je kancelarija već dugo vremena “odvojena od realnosti u zemlji”.
U
nedjelju su u BiH Opći izbori. Oko 3,3 miliona ljudi će glasati, a pri
tome će biti zanimljivo vidjeti da li Milorad Dodik može ostati na
vlasti. Nijedan evropski političar, osim diktatora Aleksandra Lukašenka u
Bjelorusiji, nije svoju političku sudbinu više vezao za ruskog
predsjednika Putina – kao Dodik. Moguće je da bi ovoga puta opozicija
mogla pritisnuti dugogodišnjeg moćnika Dodika, koji je u više navrata
istupao sa agresivnim prijetnjama secesijom Republike Srpske. To bi bila
prekretnica za Bosnu – i ozbiljnija od bilo koje uredbe visokog
predstavnika – zaključuje autor članka u FAZ-u.