Donji tok rijeke Neretve zagađuju industrijski pogoni od Čapljine do
Konjica, gdje se u rijeku ispuštaju otpadne vode a nije tajna ni da
kanalizacija grada Mostara završava upravo u koritu Neretve. Posljednja
istraživanja koja je provela Agencija za vodno područje Jadranskog mora
iz Mostara zvone na uzbunu jer je u Neretvi kod Konjica pronađena velika
količina teških metala, bakra, cinka i nikla čak desetak puta veća od
dopuštenih vrijednosti, koje rijeka dalje nosi svojim tokom prema Ušću.
Osim životinjskog svijeta delte Neretve, autohtonih vrsta riba poglavito
jegulje i žaba, ugrožene su i stonske kamenice budući da voda iz
Neretve nakon ulijevanja u more dopire do Malostonskog zaljeva, donoseći
tako slatku vodu iznimno važno za razmnožavanje i uzgoj kamenica i
mušula.
Ekolozi se slažu da ovakvi rezultati nikako nisu dobri. Posebno je
zabrinjavajuće taloženje teških metala u sedimentu korita Neretve, koje
je itekako zagađeno zbog ispuštanja otpadnih voda iz okolnih pogona
metalne industrije.
Problem je to veći jer se rijetko provode ispitivanja vode iz rijeke
Neretve na ostatke teških metala, koji dolaze iz različitih izvora, od
pretjerane upotrebe pesticida, industrijskog otpada pa do intenzivnog
prometa vozila.
Teške metale svakodnevno nalazimo u zraku, vodi, tlu, hrani, ali ako
se nalaze u dopuštenim granicama ne utječu negativno na ljudsko
zdravlje. Međutim, svako povećanje koncentracije teških metala tlu, vodi
i zraku ugrožava zdravlje ljudi poglavito djece, kod koje može
uzrokovati teške poremećaje u neurološkom razvoju. Teški metali uzrokuju
bolesti pluća i bubrega, genetska oštećenja, smanjuje plodnost te
povećavaju rizik od raka a kada jednom dospiju u tlo ili vodu teški
metali tu zauvijek ostaju jer ih je nemoguće ukloniti.
Nitrati i fosfati koji dospijevaju u rijeku potiču razvoj invazivnih
biljnih vrsta, koje tu nikada prije nisu bile. To je takozvani sindrom
obrastanja invazivnim vrstama, od kojih je najgora vodena kuga, koja
remeti prirodnu ravnotežu u riječnom koritu jer prekriva alge kojima se
hrane ribe te tako uništava hranidbeni lanac. Njena prirodna staništa su
u vodama sjeverne Amerike i Kanade a posljednjih se godina pojavila u
Jablaničkom i Uloškom jezeru te se širi i u korito Neretve.