Život u Republici Srpskoj je nekom majka, nekom maćeha. Tako predsjednik Milorad Dodik sa budžetom teškim 56 miliona maraka ne primjećuje gladne sugrađane, a redovi ispred javnih kuhinja širom Srpske odavno su postali simbol nejednakosti i siromaštva koji prožimaju društvo, piše BN
Kako život u Republici Srpskoj vidi predsjednik Milorad Dodik?
“Nije gladan narod, lažu da je gladan narod. To nije tačno, narod je lijepo obučen, izađite pa pogledajte”, poručio je Dodik.
Naša reporterska ekipa ga je poslušala i izašla među narod. Tamo smo zatekli redove građana koji svaki dan strpljivo čekaju obrok ispred javne kuhinje. Među njima su majke sa djecom, nezaposleni, samohrani roditelji, stariji i iznemogli. Vekna hljeba i tanjir pasulja za njih su jedina slamka spasa.
Biljana Mitrović više od pet godina korisnik je Narodne kuhinje. Dok strpljivo čeka u redu za obrok, priča da se petkom dijeli pasulj.
“Ova hrana nam vrijedi koju nam daju. Već sam duže korisnica ovdje i stvarno sam zadovoljna.”, kaže Biljana koja je majka djeteta sa posebnim potrebama, pa joj je život dodatno otežan.
U potrebi za hranom su i Halid Imširović i Ibro Demirović iz Bijeljine. Za BN poručuju:
“Svi mi koji dobijamo hranu smo zadovoljni i prezadvoljni, takvo je vrijeme došlo skupoće, ne bismo bez ovoga mogli preživjeti.”
Egzistencijalnu borbu samo u Semberiji vodi čak 280 korisnika Narodne kuhinje. Lista prijavljenih svakodnevno se povećava. A tek će biti povećana kada se ukine PDV na doniranu hranu javnim kuhinjama, pa će biti i više hrane, za sve veći broj ljudi kojima je potrebna.
Do prije desetak dana to nije bilo tako, svi koji nešto poklanjaju, dužni su bili da plate PDV priča za BN Aleksandar Savić, sekretar GO Crvenog Krsta iz Bijeljine i nastavlja:
“Tako da su se ljudi odlučivali da to uništavaju, bacaju, samim tim će broj korisnika, zapravo broj obroka da bude mnogo veći. Mi za sada radimo 280, a potreba po spiskovima CZSR je 320, i to onih koji ispunjavaju uslove. Gladnih je mnogo više, imate ljude koji ne ispunjavaju uslove, jednostavno zakon je takav, ali oni nisu u mogućnosti da imaju obrok.”
Umjesto da vlast na čelu sa predsjednikom Dodikom gradi socijalno pravedniji sistem, građanima se na prazan stomak servira priča da nisu gladni. A jesu li najbolje znaju oni koje jedan obrok dnevno iz javne kuhinje svaki dan održava u životu. Možda bi to i vladajući vidjeli, ali ne mogu od zatamnjenih prozora iz luksuznih limuzina.
(BN)