26. jun obilježava se kao međunarodni dan podrške žrtvama torture u okviru globalne kampanje “Zaustavimo nekažnjivost torture“, s ciljem podsjećanja javnosti na posljedice torture iz proteklog rata u Bosni i Hercegovini i takođe, na prisustvo torture danas u svijetu.
Odredbama te konvencije utvrđena su individualna i kolektivna prava, određene mjere za nadzor nad njihovim poštovanjem i osnovan Komitet Ujedinjenih nacija protiv torture koji nastoji da se ugovornice pridržavaju preuzetih obaveza.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv torture i drugih surovih, neljudskih i ponižavajućih kazni ili postupaka (UNCAT) je međunarodni instrument o ljudskim pravima legislativnog karaktera koji ima za cilj da spriječi torturu u svijetu.
Ženska alternativna vlada BiH naglašava značaj i važnost ostvarivanja prava žrtava torture i potrebu da se žrtvama pruži psiho-socijalna pomoć i podrška.
Gordana Vidović, ministarka za ljudska prava i borbu protiv svih oblika nasilja rekla je da prema Konvenciji, države ugovornice se obavezuju da će preduzeti sve zakonske mjere da spriječe torturu unutar svojih granica i da neće protjerati ili izručiti drugoj državi osobu za koju se sumnja da bi mogla biti izložena torturi.
“Povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama torture, Ženska alternativna vlada BiH ukazuje da država mora da obezbijedi da žrtve torture i drugih okrutnih i nehumanih postupaka dobiju adekvatnu odštetu. Želimo danas da pošaljemo jasnu poruku da su žrtve torture, pogotovu žene, jedina kategorija proistekla iz prošlog rata, koja nema adekvatno zakonsko rješenje”, rekla je Vidović.
Rekla je da je značajan korak ka ovome će biti učinjen kada se vlade na svim nivoima bavežu da obezbijede pristup pravdi za žrtve, a stvarajući svijet bez torture nastojimo da obezbijedimo mehanizme koji će u budućnosti sprečavati torturu.
STVARNA PODRŠKA
Ispovjest preživjele ratnog silovanja: „Poznajem mnoge žene koje su kao i ja silovane, obeščašćene. Mi se ne družimo, stid nas je onog što smo preživjele, a nekima ni porodica ne dozvoljava. Sklanjamo se jedna od druge jer nas okolina ionako posmatra drugačije. Moj muž kaže da sam ukaljala njegovu čast, moja porodica me nije prihvatila, a šta onda da očekujem od drugih i zato i dalje nosim teret krivnje što sam živa.“
Iz Ženske alternativne vlade rekli su da su ova i mnoge druge žene žrtve višestrukog kršenja ljudskih prava i da su prvi put silovane od “neprijatelja”, drugi put od ćutnje politike, treći put od osude i nerazumijevanja okruženja u kojem žive.
“Pružiti stvarnu podršku žrtvama ratnih silovanja u vremenu u kojem je od samog zločina prošlo više od 20 godina potrebno je ne samo zbog činjenice da su te žene i njihove traume još uvijek žive, nego čak više zbog učinjene nepravde u dosadašnjim procesima pamćenja, i zaboravljanja, traumatičnih događaja. Poznato je da, u poređenju sa drugim katastroficnim iskustvima, nasilje učinjeno čovjeku od strane drugog ljudskog bića ostavlja najteže psihološke posljedice. Sada, nakon dvadeset godina koliko je prošlo od preživljenog nasilja, susrećemo se sa kasnim psihološko-psihijatrijskim posljedicama seksualnog i drugog zlostavljanja”, rekla je Gordana Vidović.
Dodaje da je važni da o silovanju govorimo kao rodnoj kategoriji kojoj ćemo dati prednost nad etničkom, kulturnom ili nacionalnom?
“Većina analiza zločina ratnog silovanja na prostorima bivše Jugoslavije problem seksualnog nasilja posmatra u okviru teme etničkih, nacionalnih i vjerskih sukoba, pri čemu se naglašava korištenje ženskog tijela kao instrumenta za poražavanje protivnika”, napominje ona.
Generalno, za uspješnu rehabilitaciju žene, žrtve seksualnog zlostavljanja potreban je adekvatan odnos šire društvene zajednice. Moralno-pravno priznanje društva neophodan je okvir za rehabilitaciju, koji se ograđuje od nasilja nad ženom i da ga osuđuje.
“Ženi bi to umanjilo osjećaj stida i krivnje i pomoglo da status žrtve preuokviri u status aktivno preživjele. To bi, takođe značilo da društvo neće popustiti tendenciji zavjeri šutnje, potiskivanja traume i njenih posljedica, što je sudbina dosadašnjih nasilja počinjenih nad ženom u ratu”, zaključuju iz Ženske alternativne vlade.
POSVEĆENOST ISKORJENJIVANJU TORTURE
Povodom Međunarodnog dana podrške žrtvama torture Evropska unija je potvrdila posvećenost prevenciji i iskorjenjivanju torture i drugih oblika surovog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
“Međunarodno pravo jasno i nedvosmisleno zabranjuje torturu. Želimo pohvaliti napore brojnih nevladinih organizacija i pojedinaca koji neumorno rade na sprečavanju torture, olakšavanju patnji žrtava i mobiliziranju javnog mnjenja o ovom važnom pitanju. Putem Evropskog instrumenta za demokratiju i ljudska prava (EIDHR), Evropska unija nudi značajnu podršku organizacijama civilnog društva koje nastoje iskorijeniti torturu i djelovati s ciljem osiguranja odgovornosti za torturu i zlostavljanje”, saopštno je iz EU.
EU poziva sve države da pristupe Konvenciji UN-a protiv torture i pratećim Fakultativnim protokolima (OPCAT), te priznaju nadležnost Vijeća za borbu protiv torture za primanje i razmatranje pojedinačnih dopisa.
EU pozdravlja nedavno potpisivanje Fakultativnog protokola od Angole, Gvineje Bisao i Mongolije, te ratifikaciju od Burundija i Norveške. Evropska unija naglašava potrebu formiranja i pružanja podrške nacionalnim preventivnim mehanizmima kako bi se osigurala njihova operativna i finansijska autonomija.
EU je u potpunosti podržala Rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija br. 68/156, usvojenu 18. decembra 2013. godine, kojom se naglašava važnost mogućnosti pojedinaca da slobodno kontaktiraju institucije koje se bave sprečavanjem i borbom protiv torture i pravom žrtava torture na naknadu.
“Moramo nastaviti zajednički rad na tome da tortura postane stvar prošlosti”, navodi se u izjavi Evropske unije povodom Međunarodnog dana UN-a za podršku žrtvama torture, saopštila je Delegacija EU u BiH.