Evrovizijskim rječnikom tako je završen jučerašnji samit EU-Zapadni Balkan.
BiH bez statusa kandidata, Srbija bez novih poglavlja, Sjeverna Makedonija i Albanija ni na startu pregovora. Region nije ništa dobio, niti mu je išta ponuđeno. Na drugu stranu, Ukrajina i Moldavija su dobile status kandidata, što je bila više manje očekivana politička odluka."Danas nije dobar dan za zapadni Balkan" poručio je uoči ključne odluke visoki predstavnik Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Žozep Borelj. I zaista nije bio dobar dan.
Evropski savjet ipak je BiH pružio nekoliko riječi utjehe u vidu već poznatih uslova za dodjelu statusa. Kazali su kako su spremni dati nam ga nakon što se provede značajan broj reformi, odnosno kada se implementira 14 ključnih prioriteta navedenih u mišljenju Evropske komisije.
Evropski savjet pozdravio je politički dogovor koji su lideri BiH postigli u Briselu 12. juna 2022. godine, a koji je potreban za stabilnost i potpuno funkcionisanje zemlje kako bi odgovorili na težnje građana Bosne i Hercegovine. Savjet je pozvao sve lidere u BiH da što prije sprovedu preuzete obaveze iz dogovora i da hitno privedu kraju ustavnu i reformu Izbornog zakona kako bi zemlja mogla odlučno napredovati na svom EU putu u skladu sa prioritetima iz mišljenja Evropske komisije za dobijanje kandidatskog statusa.
Uglavnom, predstavnici Zapadnog Balkana ogorčeni su odlukom da se taj dio Evrope ne uzme u razmatranje, iako su evropski lideri izrazili "nedvosmislenu podršku integrisanju Balkana u EU i iskorištavanju podstreka koji su stvorila geopolitička dešavanja za preduzimanje novih koraka u saradnji na evropskom kontinentu", šta god to značilo.
Najžešću reakciju imao je albanski premijer Edi Rama koji je sve što se izdešavalo nazvao sramotnim
"Vi ste u neredu, vi ste u velikom neredu i vi ste sramota i mislim da je sramota da NATO država otme još dvije NATO zemlje dok je u dvorištu Europe rat i naravno, nije dobro vidjeti da 26 drugih zemalja mirno sjedi pokazujući zastrašujuću nemoć", rekao je Rama.
Prema pisanju medija, ni sve velike evropske zemlje nisu bile za dodjelu statusa kandidata Bosni i Hercegovini - Francuska se protivila proširenju dok se EU ne reformiše a francuski predsjednik čak je u jednom momentu bio zagovarač tzv "paralelne evropske zajednice", kao alternative proširenju ( neka vrsta čekaonice za luzere ), o kojoj nije bilo ni riječi juče na samitu. Njemačka je bila protiv zbog nemogućnosti političkih lidera u BiH da pronađu bilo kakav dogovor, dok je Holandija isticala da ne postoji dovoljno napretka u reformama koje se odnose na pravnu državu.
Čak ni uslovni kandidatski status našoj zemlji nije bio ponuđen, iako su pojedini mediji, iz svojih dobro informisanih izvora, pominjali i tu mogućnost kao jedno od rješenja. Govoreći rječnikom Zorana Milanovića, za vrijeme "happy houra" nisu svi pili jeftinije, ali su se nadali da će makar moći ući u restoran.
Ne treba gajiti iluzije da će Ukrajini trebati dosta vremena za formalni ulazak u Uniju, na njenoj teritoriji još bjesni rat i pitanje je koliko će dugo još bjesniti.
Druga kandidatska zemlja, Moldavija, ima neriješen status Prednjestrovlja, proruske enklave na svojoj teritoriji. Odluka da se dodijeli statut Ukrajini i Moldaviji čisto je političko tapšanje po ramenu - "znamo da ste blizu Rusije, kandidatski status je tu, dio ste evropske porodice, samo još da bude mir i eto vas kod nas..."
Na drugu stranu treba priznati da se politički lideri u Bosni i Hercegovini nisu preterano pretrgli u ispunjavanju zadatih kriterijuma, reformski zakoni se ne donose a zemlja je u neviđenoj političkoj blokadi skoro godinu dana. U tom smislu, odluka o nedodjeli statusa je očekivana.
Kako je onda uopšte došlo do toga da se za BiH očekuje dodjela kandidatskog statusa? Ulazak u Evropsku uniju nam obećavaju političari koji nisu uradili ništa kako bi nas približili evropskim vrijednostima, vladavini prava i finansijskim fondovima. NI dogovor koji su postigli u Briselu, naši lideri nisu mogli svojim potpisima potvrditi pa je sve ostalo na onom usmenom ( čitaj nikakvom) dogovoru.
Podsjetimo da se dodjela kandidatskog statusa na održanom samitu EU-Zapadni Balkan počela češće spominjati tek nakon održanog briselskog sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. Tako je i MIlorad Dodik rekao da on , zajedno sa partnerima, očekuje dodjelu kandidatskog statusa za BiH, naglasivši kako je 14 prioriteta koje je EK-a stavila pred bh. institucije i političare konfuzno, oštro i nemoguće za ispuniti.
I tako se u javnosti pojavio spin da BiH očekuje dodjelu kandidatskog statusa. Bez ispunjenih krierijuma. Isključivo na osnovu želja domaćih političara. Na osnovu njihovog usmenog dogovora koji ih ničim nije obavezao.
Pa i međusobne optužbe briselskih participanata, koje su uslijedile ni 12 sati nakon što je dokument objelodanjen dovoljno govore u prilog činjenici da se radi o neozbiljnim i licemjernim ljudima, te da kao takvi nisu u stanju ništa dovesti o uspješnog kraja.
U našoj proslosedmičnoj analizi utvrdili smo da Briselski sporazum služi isključivo za internu svrhu Evropskom savjetu. Ta institucija ga je iskoristila na način da su bh političari nagovjestili da postoji čitav niz pitanja kojim se žele baviti. Rekli su da se žele baviti sa njima nakon izbora u oktobru, odnosno 6 mjeseci nakon formiranja vlasti i potrebno je da se razdvoji BiH sa statusom Ukrajine i Moldavije, te da se poruči kako ovo što se dešava Ukrajini nema veze sa BiH jer su i sami političari iz BiH kazali kako sa ovim dokumentom kandidatski status može čekati.
Jasno se vidi da Briselski sporazum, u kontekstu trenutnog raspoloženja unutar EU po pitanju proširenja EU, nije doprinio progresivnjem razmišljanju na temu budućnosti BiH u Evropskoj uniji i da Bosna i Hercegovina nije postala ničiji prioritet. Pa ni regija Zapadnog Balkana.
Evropska budućnost BiH kreirana je formalno kroz 14 prioriteta kojima se niko ne bavi. Na drugu stranu ni Evropska unije nije definisal jasne smjernice u pogledu očekivanja za dodjele kandidatskog statusa. EU nije bila kadra svih ovih godina iznjedriti konkretnu ponudu Bosni i Hercegovini, tako da dio krivice ide i na tu stranu.
I zaista šta očekivati u tom kontekstu, ako znamo da je Sjeverna Makedonija za kandidata proglašena još 2005. godine, koja je ispunila sve što je EU tražila od nje? Da su Crna Gora 2008. godine, Srbija i Albanija priznate kao kandidati za članstvo još 2009. godine?
Jasno je da je u pitanju geostrateško političko širenje Evropske unije, da su se kriterijumi negdje izgubili i da to nema više veze sa principima proširenja EU od prije nekoliko godina.
Na kraju krajeva, i sam Milorad Dodik rekao je da ukoliko BiH ne dobije kandidatski status, ne vrijedi ni dogovor iz Brisela. Tako da idemo sve ispočetka.
Dejan Šajinović, novinar koji godinama prati EU teme, kaže za BUKU da, ako bi bio malo ciničan, onda mu nije žao BiH, ali jeste Sjeverne Makedonije.
"Ta zemlja je ispunila sve što je EU od nje tražila, uključujući i pitanje koje je veoma osjetljivo koje se odnosi na promjenu imena zemlje. Podsjećam da je na referendumu u Sjevernoj Makedoniji referendumsko pitanje bilo da li su građani spremni da promjene ime zemlje kako bi postali članica EU. Ime su promijenili, a EU nije ispunila svoje obećanje prema njima. To je blago rečeno loša poruka iz Brisela ne samo prema Sjevernoj Makedoniji nego prema svim drugim zemljama koje žele da uđu u EU" ističe Šajinović.
Što se tiče BiH, očekivanja su bila da nam dodijele status iako nismo apsolutno ništa uradili na sprovođenju reformi još otkad smo dobili Mišljenje 2019. godine, osim pitanja izbora u Mostaru i usvajanja strategije za rješavanje ratnih zločina.
"Nijedno suštinsko pitanje nije riješeno. Dobijanje kandidatskog statusa bi bila nagrada za nerad, i iz tog ugla je dobro da ga nismo dobili. Bh. lideri su u Briselu usaglasili neobavezujući sporazum i, po meni, tek i samo ako bude bilo napretka na ispunjavanju tih obaveza koje su navedene tamo, treba očekivati da BiH dobije kandidatski status u decembru ove ili u martu naredne godine. Na kraju, pozdravljam činjenicu da su Ukrajina i Moldavija dobili kandidatski status, iako ga, suštinski gledano, nijedna zemlja nije zaslužila. Međutim zbog specifične situacije u kojoj se te zemlje nalaze, a posebno Ukrajina, davanje evropske perspektive je ispravna odluka i prava poruka u pravo vrijeme" zaključuje naš sagovornik.
"Bosna i Hercegovina sinoć nije dobila kandidatski status, a argumenti koje su koristili oni koji su bili protiv takve odluke u pregovorima jesu da prije svega političari u BiH nisu napravili napredak u 14 prioriteta Evropske komisije i da zbog toga još nije vrijeme za kandidatski status", kaže za BUKU iz Berlina Adi Ćerimagić ekspert iz Inicijative za evropsku stabilnost (ESI).
Drugi su, dodaje on, navodili da u trenutku kada se provode bilateralne sankcije Evropske komisije prema Republici Srpskoj kroz infrastrukturne projekte, bilateralne sankcije Njemačke kroz projekte ulaganja, ali i određeni broj političkih sankcija u vidu izolacije određenih političara iz BiH i u trenutku kada Visoki predstavnik donosi odluku da se omogući finansiranje izbora, davanje kandidatskog statusa bi bilo teško iskomunicirati kao bilo šta drugo osim kao nagradu političarima u BiH i kao nešto što dodatno pokazuje Evropsku uniju kao aktera koji nije sposoban poslati koherentnu i jasnu poruku.
"Ali ono što u zaključku stoji jeste da Vijeće traži od Evropske komisije izvještaj u kojem bi se sagledao napredak u provođenju 14 prioriteta i zaključak u kome stoji u slučaju napretka u sprovođenju reformi BiH može očekivati napredak u evropskom procesu i kandidatski status. Ono što BiH očekuje do jeseni kada se očekuje taj izvještaj jeste prije svega pokušaj Delegacije EU u Sarajevu da ohrabri političare da usvoje što više moguće iz 14 prioriteta kako bi izvještaj Evropske komisije bio što bolji" kaže za BUKU Ćerimagić.
Koliko je to realno obzirom na predizbornu kampanju i sve, ostaje da se vidi.
"Sinoćnjim samitom EK je poslala vrlo lošu poruku Zapadnom Balkanu. Može se reći očekivano ogromno razočarenje pošto smo imali veliki broj političara koji su pohodili Balkan proteklih mjeseci i davali velika obećanja o ubrzavanju procesa proširenja i ispravljanju grešaka iz prošlosti. Ni za jednu zemlju Zapadnog Balkana nije donesena odluka. U ovom trenutku politika Evropske unije prema Zapadnom Balkanu je na dnu, vjerodostojnost je izgubljena kao i mogućnost uticanja na političke procese u regionu. Teško je reći kako i na koji način će se Evropska unija ponašati prema regionu, ali i kako će se unutar regiona izmedju sebe i unutar svake od država ponašati u susret ekonomskim i društvenim izazovima koji dolaze kao posljedica pandemije i posljedica invazije na Ukrajinu" zaključuje Ćerimagić na kraju.
