Ovo je treći svjetski rat. Onakav kakvog su ga “najavili” neki vidoviti ljudi nekoć: nekonvencionalan, fanatičan, vjerski.
Treba se probuditi iz uljuljkane svakodnevnice zanovijetanja i
konzumerizma i krenuti u borbu za slobodu, za odbranu civilizacijskih
vrijednosti, zdravog razuma, ljudskosti. U protivnom ćemo izgubiti sve. U
protivnom će ovo doba ostati u istoriji kao vrhunac civilizacije nakon
kojeg se sve raspalo, nakon kojeg smo vraćeni u mračni Srednji vijek.
Ne radi se tu o sukobu civilizacija. (Isti vjerski fanatizam inicirao
je raspad i propast preliberalnog Kalifata u Andaluziji.) Tu se radi o
nečijem ideološkom sukobu sa samom civilizacijom. Radi se o
samopravičnim sociopatama koji osuđuju na smrt pluralizam, raznovrsnost,
sve što je drugačije od njih i njihovog mentalnog stanja: od šiitskih
“heretika” u Bejrutu, do civila u Parizu.
Šta činiti?
Kao prvo, mi moramo na isti način posmatrati te napade. Bili oni u
Bejrutu ili Parizu: svaka bomba koja raznosi tijela civila treba da se
prepozna kao bomba koja raznosi ovu civilizaciju.
Tek onda možemo
poduzeti drugi korak, a to je ustati u odbranu civilizacije i odbranu
čovječnosti i čovječanstva. Tek kada Parižanima ili svima nama drugima
Šiiti u Bejrutu ne budu “tamoneki” i obratno, tek onda možemo govoriti o
sebi kao civilizovanima.
U suprotnom smo jednako horda, jednako primitivni, jednako sektaši kao i oni koji nas žele uništiti.