Ljudi masovno odlaze iz BiH, i to rijeke ljudi. Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne porodice. Ljudi u 30-tim i 40-godinama, koji su u ovoj zemlji nešto i ostvarili, izgradili kuću, kupili stan, dobili djecu, imali posao, masovno odlaze ili su već otišli. Više ih i ne pitate zašto. Odgovor znate, ne žele da im djeca odrastaju u državi gdje se toliko godina nakon rata pričaju isključivo ratne priče i gdje su međunacionalna mržnja i nerazumijevanje veći nego ikada. Odlaze iz zemlje gdje su opljačkani i svi fondovi i preduzeća, gdje između politike, pravosuđa i tajkuna stoji znak jednakosti. Iz zemlje u kojoj je većina onoga što koristimo, od puteva, zgrada, ustanova, još iz vremena Tita. Iz zemlje koja ne nudi ništa više od gomile nelogičnosti, koje vrijeđaju inteligenciju, i ogromne frustracije… I te konstantne mržnje i straha, koje decenijama unazad potpiruju političari.
I dok raste broj onih koji odavde doslovno bježe u potrazi za boljim životom, sve ih više donosi odluku i da se ovdje definitivno više neće vraćati, osim možda kao turisti. Tako sve više pojedinaca, ali i kompletnih porodica traži ispis iz registra državljana kako bi postali Nijemci, Austrijanci, Slovenci…
Da je riječ o ozbiljnoj situaciji najbolje ilustruju podaci Ministarstva civilnih poslova BiH, prema kojima se 1996. godine bh. državljanstva odreklo tek 6 osoba, a prošle godine to je učinilo njih 2.622.
Sitacija poprima alarmantne brojke kada pogledamo 27-godišnji period, od 1996. do danas bh. državljanstva se odreklo čak 93.317.
građana! Ili da je nestao jedan grad veličine Mostara.
Zbog čega se skoro 93.317 ljudi odreklo državljanstva BiH?
Zbog odricanja od državljanstva BiH je izgubila “jedan cijeli grad” i, prema nezvaničnim podacima, ovaj trend će biti još izraženiji u ovoj i godinama pred nama. U Ministarstvu civilnih poslova pokušali smo doznati koji su to razlozi zbog kojih se naši građani odriču bh. državljanstva i čiji državljani najčešće postaju.
„U postupku odricanja od BH državljanstva stranke nisu dužne da kažu druge razloge osim činjenice da već posjeduju ili im je zagarantovano sticanje državljanstva druge države. U neformalnim razgovorima kao stvarne razloge najčešće navode pravo na posjedovanje nekretnina, olakšano putovanje, olakšano studiranje u inostranstvu, radno-pravni status i slično“, kaže za Buku pomoćnik ministra za državljanstvo i putne isprave u Ministarstvu civilnih poslova BiH, Milan Zjajić i dodaje „Najčešće se odricanje vršilo radi sticanja državljanstva SR Njemačke, Austrije, Slovenije, Norveške, Danske, Češke, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Danska je u međuvremenu donijela novi zakon po kojem ne traži odricanje.
Sporazum o dvojnom državljanstvu BiH ima sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom.
Zvizdićeva apelacija propala
Ustavni sud BiH odbacio je prošle sedmicer, zahtjev Denisa Zvizdića za ocjenu ustavnosti člana 14 Zakona o državljanstvu BiH. Za ovaj član apelant smatra da je diskriminišući prema nekadašnjim državljanima BiH koji žele da vrate državljanstvo i utvrdio da je ova odredba u saglasnosti sa Ustavom BiH.
Zvizdić je u vrijeme podnošenja zahtjeva bio drugi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Ustavni sud je u ovoj odluci ukazao na to da svaka država ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti ko ima pravo na njeno državljanstvo, saopšteno je iz Suda BiH.
Navedeno je da država ima široko polje slobodne procjene prilikom propisivanja uslova za dobijanje državljanstva i međunarodno pravo je u tome ne ograničava.
“Ustavni sud nije uočio da se zakonodavac, propisujući sporne uslove za vraćanje državljanstva BiH, kretao van polja slobodne procjene ili da je ograničio neko drugo pravo zainteresovanih lica ili da osporene odredbe propisuju kriterijume koji su kao takvi proizvoljni”, navodi se u saopštenju.