Više od 50 žena iz BiH, s oko 80 djece, od kojih su mnoga rođena u
ovoj zemlji i nemaju nikakve identifikacijske podatke, smješteno je u
različite kampove zatvorenog tipa u Siriji. Većina ovih žene su udovice
militanata tzv. Islamske države Iraka i Levanta (IDIL).
Slučaj jedne od njih, čiju je priču za Radio Slobodna Evropa (RSE)
ispričala njena sestra Alema Dolamić, u bh. javnosti izazvao je
podijeljene reakcije. Dok su jedni bili stava da se žene trebaju vratiti
u BiH, drugi su tvrdili da su „sve one i djeca teroristi i da se ne
trebaju vraćati u BiH“.
Alemi je rečeno da će vlasti BiH s nadležnim Ministarstvom za vanjske
poslove i Ambasadom BiH u Jordanu nakon pokretanja zvanične procedure
raditi na ovim pitanjima, tražeći najbolje rješenje da siguran povratak
djece i žena. U ovoj proceduri aktivno sudjeluju i strane humanitarne
organizacije – UNHCR i Crveni križ. Od oktobra 2017. godine kad je
zvanično pokrenuta procedura za povratak tri žene iz BiH, među kojima je
i sestra Aleme Dolamić, dosad se situacija nije značajno izmijenila.
Žene su i dalje u kampu u kojem su, kako za RSE kažu članovi porodica sa
kojima se uspjelo stupiti u kontakt, uvjeti teški.
Posebno tijelo pri Vijeću ministara za povratak terorista, žena i djece
O nejasnom statusu žena i djece u Siriji i sporom procesu njihovog
povratka u BiH zastupnica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH
Maja Gasal Vražalica je na 61. sjednici Zastupničkog doma, održanoj 17.
maja 2018. godine, postavila usmeno pitanje ministru civilnih poslova
BiH Adilu Osmanoviću.
„Da li su djeca rođena u kampu u Siriji državljani Bosne i
Hercegovine, budući da im je jedan od roditelja državljanin BiH, a djeca
nisu nigdje upisana, dakle nemaju rodni list? Po nekim saznanjima i
iskustvima sa zakonskim odredbama samog zakona o državljanstvu BiH,
mnoga djeca rođena diljem dijaspore također nisu upisana u naše matične
knjige, ali ih se na osnovu roditelja sve do njihove 23. godine starosti
smatra državljanima BiH, odnosno postoje iskustva gdje se toj djeci
traži upis u državljanstvo, pa tek onda ispis iz državljanstva, kako bi
ostvarili prava na druga državljanstva s kojima država BiH nema
bilateralni sporazum o državljanstvu (iskustva mnoge djece rođene u SR
Njemačkoj, a čiji je jedan od roditelja državljanin BiH)?
“Koji je status ovih žena i djece u kampu u Siriji?“
Odgovor Vijeća ministara, koji je RSE dobio na uvid, stigao je
nekoliko dana kasnije i u njemu je navedeno da je u toku postupak
formiranja Koordinacionog tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine za
rješavanje pitanja povratka terorističkih boraca i članova njihovih
porodica, žena i djece s ratišta.
„Postupak vodi Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Ministarstvo civilnih poslova BiH će u okviru svojih nadležnosti preko
svojih predstavnika aktivno participirati u radu Koordinacionog tijela
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine koje se uskoro treba formirati.“
Odlasci na strana ratišta su od 2014. godine, prema Krivičnom zakonu
krivična djela povezana s terorizmom. Prema podacima Tužilaštva BiH, u
predmetima za protuzakonito formiranje i pridruživanje stranim
paravojnim i parapolicijskim formacijama vezanim za odlaske državljana
BiH na strana ratišta Sirije i Iraka dosad nije bila niti jedna
oslobađajuća presuda. INTERPOL je raspisao čak 90 potjernica za
građanima BiH u vezi s učešćem na ratištima u Siriji i Iraku. Kaznu zbog
ratovanja u Siriji i Iraku u BiH trenutno (podaci iz decembra 2017.)
izdržava 12 muškaraca u zatvorima u BiH, a ukupno je presuđeno 40 godina
zatvora zbog učešća na ratištima u Siriji i Iraku. Mnogi militanti
IDIL-a porijeklom iz BiH zatvoreni su u Siriji i Iraku nakon oslobađanja
teritorije od militanata ove terorističke organizacije, odakle bi
trebali biti prebačeni u BiH, gdje ih čeka sudski proces zbog
sudjelovanja na stranim ratištima.
U odgovoru Vijeća ministara navedeno je i „da je prema 6. stav 1.
tački Zakona o državljanstvu, između ostalog propisano: ‘Dijete rođeno
nakon stupanja na snagu Ustava stječe državljanstvo BiH porijeklom: d)
ako je rođeno u inostranstvu, a čiji je jedan roditelj bio državljanin
BiH u vrijeme djetetovog rođenja pod uslovom da do vremena kada navršio
23 godine podnese prijavu za evidentiranje državljanstva BiH nadležnom
organu.“
Ova odredba Zakona, kako se navodi, odnosi se i na djecu rođenu u
Siriji, u kampovima ili van njih, te se oni mogu smatrati državljanima
BiH ako podnesu nadležnom organu neophodnu prijavu za evidentiranje
državljanstva BiH. Prijavu treba podnijeti roditelj koji je državljanin
BiH i može se podnijeti putem nadležnog diplomatsko konzularnog
predstavništva BiH u inostranstvu.
Iz Vijeća ministara navode da se pitanje državljanstva „u konkretnom
slučaju ne smatra posebno spornim, ali da će biti upitno dokazati
državljanski status i identitet podnosioca zahtjeva, roditelja koji je
državljanin BiH.
Kao drugi veći problem navodi se pribavljanje neophodnih dokumenata za upis djece u matične knjige.
„Realna pretpostavka je da rodnih listova, a ni bilo kojih drugih
dokumenata nemaju, a i da ih eventualno imaju, dokumenti izdati od
organa Sirije u skladu s Haškom konvencijom i priznavanju javnih ispava
morali bi biti u potpunosti legaliziran Apostille pečatom.“
RSE je kroz razgovore s članovima porodicažena u Siriji upoznat s
činjenicom da ni one ni djeca nemaju nikakve zvanične dokumente, pasoše
ili nešto slično. U nekoliko slučajeva putem Crvenog križa u kampove su
dostavljeni zahtjevi od članova porodica, kao i podaci o datumima
rođenja djece u Siriji. Također putem Crvenog križa žene imaju priliku
slati pisma porodicama u BiH.
Iz Vijeća ministara u vezi s ovim problemom navode i da će se za
utvrđivanje činjenica za državljanski status koristiti i DNK analize
koje „navodno djeluju na terenu u okviru IOM-a (Međunarodne organizacije
za migracije), UNHCR-a ili neke druge humanitarne organizacije“.
„Utvrđivanjem državljanskog statusa bi se stvorili uslovi za izdavanje putnih listova neophodnih za povratak u BiH.“
Stigma spram „udovica IDIL-a i njihove djece“
Osim administrativnih problema s kojima se susreću žene i djeca u
Siriji, psihologinja Senija Tahirović naglašava i problem prihvatanja
nakon mogućeg povratka u BiH. Osim trauma odrastanja u nesigurnoj
atmosferi, zbog čega će djeca nositi psihološke probleme koji će im
otežati funkcioniranje u životu, Tahirović ističe i problem adaptacije
ako se vrate u BiH.
“Postoji veliki rizik da te osobe, mlade osobe, kada se vrate u Bosnu
i Hercegovinu zbog trauma iskustva koje su imale razviju određene
psihološke probleme koji bi onda bili podložni za priključivanje nekim
novim grupama koje bi možda opet vodile ka nekim ekstremnim
ponašanjima.“
Adekvatna priprema sredine za njihov povratak je ključna, smatra Tahirović.
„Oni na neki način predstavljaju žrtve, a ne teroriste koji će se
vratiti sada iz Sirije i ne trebamo očekivati da će se oni isti čas
priključiti nekim terorističkim organizacijama. Dakle, pripremiti
sredinu da se oni vraćaju, pripremiti društvo, razviti takvu klimu u
koju se vraćaju oni u svoju zemlju gdje im treba pomoći. To bi bio jedan
aspekt te neke socijalne podrške koja je tim mladim ljudima i njihovim
majkama potrebna. A s druge strane tim osobama će isto tako biti
potrebna pomoć u smislu psihološke podrške i njihovog uključivanja u
školovanje. Pretpostavljam da se većina te djece nije školovala, možda
ni ne poznaje dobro naš jezik. Ima mnogo otežavajućih problema, faktora
koji će njima otežati kasniju adaptaciju i uključivanje u recimo neke
normalne tokove života u Bosni i Hercegovini.“
Ostaje pitanje ima li naše društvo dovoljno snage i mogućnosti za to, zaključuje Tahirović.
„Prihvatanjem i pripremom bi se smanjio broj tih mladih ljudi koji će
kasnije zbog svoje rezigniranosti da nisu prihvaćeni u BiH možda ipak
priključiti nekim terorističkim aktivnostima, jer je to ljutnja prema
onima koji ih ne prihvataju, koji ih već unaprijed osuđuju, smatraju
teroristima. Onda u nekim psihološkim obrazloženjima, pogotovo mladi
ljudi iz te neke ljutnje ili da kažem inata, oni stvarno urade ono onako
kako su identificirani. Što ne mora biti, naravno, oni ne moraju biti
teroristi, nisu sigurno, ali ako ih ne prihvatimo, onda je moguće da oni
odu u ekstremno ponašanje, koje je povezano s ekstremizmom,
radikalizacijom i možda terorističkim aktivnostima.“
U Siriju i Irak od 2012. do 2017. godine otišla su 172 muškarca iz
Bosne i Hercegovine i više od 60 žena, s oko 60 djece. Prema studiji
Regionalnog vijeća za saradnju, poginulo je oko 60 muškaraca, a u BiH se
vratilo oko 50. Do kraja 2017. godine u Siriji je ostalo više od 50
žena s oko 80 djece. Poginule su tri žene i četvero djece, a u BiH se
vratio isti broj žena i djece. Nije poznato ima li bh. državljana u
Iraku, ali prema informacijama tamošnjih medija, najmanje 40 žena boraca
IDIL-a dosad je osuđeno na smrt vješanjem, a vjeruje se da je oko 300
ljudi ukupno pogubljeno zbog veza s IDIL-om u Iraku. Više od 100 ljudi
je u zatvorima u Bagdadu iz istih razloga.
Militantima IDIL-a u Siriji i Iraku pridružilo se više od 40.000 stranih boraca iz čak 110 zemalja svijeta.