U junu 2010. godine aktivirana je eksplozivna naprava u neposrednoj blizini policijske stanice u Bugojnu, u kojoj eksploziji je smrtno stradao jedan policajac, a teško ranjena mlada policajka.
Okriviti za to sudove, iznimno blage i skeptične prema mogućnostima da pripadnici religijskih skupina koji zastupaju radikalne stavove i pojave se pred postupajućim sudijama mogu predstavljati prijetnju općoj sigurnosti države i građana, naprosto nije dovoljno.
Okriviti za to vlast koja dozvoljava i podstiče ekstremizam, koja je jezivo nemarna u brizi za sigurnost građana koji su zadrigle političare podigli do visina iz kojih dobro ne vide, niti žele vidjeti, strahovite situacije sa kojima se građani suočavaju u bh. svakodnevnici, jeste nešto što je nužno, što je neophodno, i od čega glas javnosti više ne smije zazirati. Denis Mrnjavac, Amar Mistrić, Ljubica Đokić-Spasojević, četverogodišnji Elmedin, sve su to tužne žrtve raznih doba i iz različitih naroda, žrtve nebrige vlasti za stanje opće sigurnosti, nemara spram sudbine i mladih i starih, ignoriranja stanja u kojem pravna država ne postoji, a kriminalne grupe i kriminogene osobe slobodno i neinhibirano vrebaju na svakom ćošku. Svojim političkim govorima kroz koje očigledno provijava težnja da se razbude mržnja i gnjev, svojim nastojanjima da kroz pritiske poljuljaju klimavo pravosuđe, svojim upornim pokušajima da kroz opstanak stanja nerazvijenosti i platežne nemoći obezbijede klimu u kojoj će praznim pričama najprije osvajati glasove, svojim uskraćivanjem da agencijama za provedbu zakona obezbijede normalna primanja i uslove za rad, vlast i njeni predstavnici štite se od sopstvenih zločinačkih sklonosti koje bi jednog dana mogle za sobom povući krivični postupak, te tako ugrožavaju sve narode, sve ljude, sve državljane koji prebivaju na području Bosne i Hercegovine.
Tolerišu se nacionalistički ispadi, premlaćivanja kao posljedica međunacionalne mržnje, ubistva motivirana nacionalizmom, ispisivanje pogrdnih parola na zgradama vjerskih objekata.
Tolerišu se raznorazne ekstremističke skupine u zemlji, sve pod krinkom poštivanja ljudskih prava i pod neuplitanja vlasti u sopstvene izbore pojedinaca.
Licemjerno se i lukavo gleda kroz prste mržnji, etničkoj, religijskoj, rasnoj, nacionalnoj, jer na toj mržnji državnici Bosne i Hercegovine zasnivaju svoje izborne kampanje, i kamče glasove uvjeravajući pripadnike svog tora da će se zdušno boriti protiv onih koji ih ugrožavaju.
Državljani Bosne i Hercegovine, oni koji zaziru od ekstremizma, koji bježe od fundamentalizma, koji preziru elitizam i snobizam, oni su ti koje državnici ugrožavaju.
Čuvajte se, čestiti građani, kada noću ulazite u zgradu; možda vas u mračnom haustoru čeka jedan od onih pomahnitalih narkomana koje hvataju na djelu i puštaju istog dana.
Čuvajte se, građani, kada se šetate ka šoping centru; možda će vas na prvom koraku presresti metak namijenjen američkoj ili turskoj ambasadi.
Čuvajte se, građani, kada napuštate stanove; iz obližnjeg lokala u kojem razulareni svatovi pucaju u zrak možda do vaše glave, ili glave vašeg djeteta, doluta metak.
Čuvajte se da ne odbijete zatvoriti trgovinu ili uslužiti nekog zakašnjelog gosta; možda će vam to biti posljednja neljubaznost.
Čuvajte se da u sredstvu javnog prevoza ne pogledate krivo nekoga ko će pucati ili bosti bez oklijevanja.
Čuvajte se da vas maloljetnici prepušteni ulici i željni zabave ne poliju benzinom i ne zapale; godine vas ne štite, država vas ne štiti, ništa vas ne štiti.
Čuvajte se, građani, jer vas nema ko drugi čuvati. Policajcima su vezane ruke, i oni više ne mlate po tabanima, oni više nisu strah niti trepet kriminalaca.
Čuvajte se, sudovi vam mogu obezbijediti neku jadnu utjehu, neku polovičnu pravdu, ali vas neće vratiti iz mrtvih, niti vam zaliječiti rane koje ste zadobili jer ste nemarno i ishitreno šetali ulicom, ne misleći na to da šetate ničijom zemljom u kojoj je svaki grm prijetnja, svaki pogled uvreda, svaki korak opasan, a svaka nada u sigurnost – smrtonosna.
Čuvajte se.
U Bosni i Hercegovini i goli život je bolest od koje se brzo i lako umire.